Priča s ulice: Rođakinje, mačka Mimi i Anastazija podijelile sličnu sudbinu u lanjskoj godini

Izdvojeno :

Priča s ulice: Rođakinje, mačka Mimi i Anastazija dijelile sličnu sudbinu u lanjskoj godini

Objavljeno: 11.01.2023 u Objavljeno: 18:09

Kako je dubrovačka Anastazija preživjela 2022. godinu?

Je li vam poznata priča o dubrovačkoj mački Anastaziji? Najstarijoj mački u gradu koja je sebi odabrala dom ni manje ni više nego u Kneževom dvoru, a renesansnu kućicu joj projektirao i postavio ispod trijema arhitekt Srđan Kera . Nažalost, to nije bilo dovoljno, da je svakoga jutra deložiraju iz kućice. Bila je u nemilosti ravnateljice Dubrovačkih muzeja i gradonačelnika Dubrovnika, pa mačka više nije mogla „izdurati“ i preselila je. Potpisivala se i peticija za zaštitu Anastazije, prikupljeno je preko 10 tisuća potpisa podrške, priča je obišla zemaljsku kuglu više puta, reagirale su hrvatske i strane udruga za životinje, pisali su ravnateljici i gradonačelniku upite i prosvjedne note... ali uzalud. No svako zlo nije za zlo, pa je Anastazija, nakon što je zauvijek deložirana koncem prošle godine sada pod budnim veterinarskim okom, u domu veterinarke. Ima de luxe uslugu, ali i besplatnu zdravstvenu skrb da može još poživjeti, onoliko koliko joj Bog da, prenosili su dubrovački portali i brojni hrvatski i strani mediji.

Kako je umaška Mimi preživjela 2022. godinu

A je li vam poznata priča o umaškoj Anastaziji, odnosno mački Mimi o kojoj je pisao Glas Istre. Pisao je o njoj kako mjesecima zauzima svoju poziciju ispred ulaznih vrata prodavaonice umaškog dm-a vrebajući svaki dan potencijalne klijente, da joj kupe hranu u trgovini. Nije imala kuna, a još manje eura, ali znala je gdje je izvor dobre hrane, pa bi Mimi svojom umiljatošću i ulizivanjem plaćala svaki darovani obrok iz trgovine. Vlasnica joj odselila u drugu državu, a nije Mimi udomila, pa se mačka prepustila uličnom životu i slobodnoživućoj ulozi. Djelovala je na prvi pogled zadovoljno, no nije nipošto našoj Mimi život na ulici, ali ni „stražarenje“ ispred dm-a bilo ugodno. Ugrožavala ju je konkurencija, druge mačke, vrebali na njezinu hranu galebovi, ali ona je svojim borilačkim vještinama najčešće izlazila kao pobjednica i tek kad bi se do sitosti najela prepuštala je ostatke drugim vrebateljima, oblizujući se slatko. Možda niste slutili, ali nisu joj bili dugo vremena naklonjeni ni zaposleni iz dm-a. Nema to veze s ljubavi prema životinjama, očito se tu radilo o poslovnoj politici tvrtke. No comment! Tjerali bi je i uklanjali zdjelice s hranom i vodom, pa se Mimi jednog dana tajanstveno, svojim gracioznim pokretima povukla. Naime, volonteri su joj organizirali smještaj praktički nekoliko koraka dalje, ovaj put preko puta skladišta dm-a, u blizini kioska za prodaju novina. Neki stanari iz susjednih zgrada pokušali su je dovabiti k sebi u dom, na konačište, ali Mimi uličarka, se tu valjda osjećala najslobodnije i prirodnije, dok bi sa uličnog zidića ili automobila profesora Pere kontrolirala situaciju oko sebe. Možda je Mimi, ostala u srcu vjerna svojoj gazdarici i sjetno motrila kad će se ona vratiti natrag kući, pa sanjala kako opet zauzeti svoje mjesto u fotelji i presti, presti, presti od beskrajne sreće. Možda joj odista nitko nije mogao zamijeniti te uspomene pa je radije prihvatila ulicu kao novi dom. Vrag bi ga znao!

„Villa Mimi“

I nju je, gdje god bi se dulje zadržala, stizala sudbina daleke rođakinje Anastazije. Svi su je tjerali i svoju premoć inteligentne (?!) ljudske vrste, koja sebe uzdiže iznad drugih živih bića, nastojali pokazati šutajući je nogom. Proteklo je ljeto bilo pakleno vruće, isijavalo je sunce kao užarena lava, a netko bi joj iz kioska oduzimao hranu i vodu bacajući je u kantu za otpad. Razlozi zbog kojih su to radili, su van svake pameti, da ne spomenemo i riječ primitivni. Volonterima je rečeno da je navodno Mimi urinirala pa je zaudarala, smrad se širio oko kioska, što je smetalo našim otmjenim turistima. Uništavao bi joj netko i skroman krevetić slagan od kartonskih kutija. I tako se Sizifov posao volontera u zaštiti Miminog integriteta čitavo ljeto ponavljao uzalud. A Mimi se nije predala. Shvativši da je parkirani auto profesora Pere, Ford eskort bio nedodirljiv, kao privatno vlasništvo i da se nisu usudili ukloniti ga, skočila bi na krov i tu pronašla spas. Promatrala je bezbrižno prolaznike s visoka. „To je sada moj auto“, mijauknula bi znatiželjnicima. Onda su volonteri s Mimi postigli dogovor, pa joj „sagradili“ novi dom, u blizini željezarije, gdje su zaposleni ljubitelji životinja, i od tada se više nitko ne buni. U toplom i sigurnom je dočekala zimu. Ima prikladnu mačju vilu – „Villa Mimi“, u blizini je parkića, nadomak Robne kuće i omiljenog joj dm-a. S brkovima sada slobodno navigava u svim smjerovima i smiješi se kad ju sretnete. Tako je bilo i pred neki dan ispred dm-a. Ustvari pred Božić. Znala je gdje treba doći po svoj dar. A bome se pripremila i za novogodišnje slavlje ispred dm-a. Što vas, dragi čitatelji, naravno ne priječi kad ju sretnete i ostalih dana u tjednu ispred njezina šoping centra, da je ponudite nekom kupljenom slasticom. Zaokruživanje cijena u dm-u nije gotovo utjecalo na stare cijene i puno je toga na polici što stoji manje od 0,70 eura. Hm, ne zvuči puno?! Mimi vam zahvaljuje, mijau, unaprijed preko našega portala, a šalje i mačje pozdrave rođakinji Anastaziji i njezinim spasiteljima, nadajući se da koristi mačju frekvenciju na dubrovačkom portalu DUlistu.

Sanja Bosnić

P.s. Tekst je sponzoriran zahvalnim mačjim predenjem

Ostale vijesti iz kategorije