PRIČA O LIBURNIJI Predvodnik konvoja spasa prema Dubrovniku u Domovinskom ratu, u nas najprije uplovio kao kruzer

Izdvojeno :

Objavljeno: 18.05.2021 u Objavljeno: 15:53

Foto:Facebook

Sjećanja na trajekt Liburniju
Liburnija je bio dobro poznati feribot u vlasništvu Jadrolinije. Prvi put u luku Gruž uplovio je kao kruzer. Više puta je plovio Atlantskim oceanom, a njegove najdulje plovidbe bile su za istočnu i zapadnu obalu Južne Amerike i plovidbe oko Afrike po lukama zapadne obale i Gvinejskog zaljeva. Tekst o ‘Liburniji’ donosi Ivo Batričević u rubrici Dubrovačkog dnevnika “Priče o moru i brodovima”.
Svima nama LIBURNIJA je dobro znana kao neumorni trajekt koji je godinama spajao veće porte od Rijeke do Dubrovnika s povremenim ticanjem Ancone i Barija u Italiji te Krfa i Igoumenitse u Grčkoj, no plovila je i izvan Jadrana.
Zamisao o prvom feribotu javila se u vrijeme dok su Jadranom još uvelike vladali parobrodi. Kako hrvatska brodogradilišta početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća nisu ni razmišljala o feribotima, Jadrolinija je gradnju svoga prvijenca povjerila prokušanom nizozemskom brodogradilištu Scheepswerf & Machinefabriek „De Merwede“ N.V. u gradiću Hardinxveldu nedaleko od Rotterdama.
Svečano porinuta 16. ožujka 1965.
Nedvojbeno je na taj izbor utjecala i činjenica da su upravo u Hardinxveldu bili izgrađeni Jugolinijini teretnjaci – blizanci Zadar i Rijeka. Posao je ugovoren početkom 1964. godine, brod je bio namijenjen uspostavi sezonske pruge Zadar – Ancona, dok bi zimi služio za kružna putovanja. Gradnja je započela rekordno brzo jer je neki drugi brodar odustao od gradnje tako da je kobilica LIBURNIJE položena u kolovozu 1964., a svečano je porinuće upriličeno 16. ožujka 1965. godine. Dana 1. srpnja iste godine brod je bila spreman za primopredaju. Umjesto u malome gradiću Hardinxveldu službena predaja, popraćena velikom svečanošću, upriličena je sutradan u Rotterdamu. Bio je tu i vrlo praktičan razlog jer je Jadrolinija uspjela s agencijom Touropa iz Minchena osigurati popunjenost broda već na prvoj plovidbi, pa je u Rotterdamu primila i svojih prvih 180 putnika, većinom Austrijanaca, Nijemaca i Nizozemaca.
LIBURNIJA je bio mali brod od 3910 BT-a, vrhunski opremljen, dug 89,3 i širok 16,2 metra. Imao je kabine za 200 putnika i avio sjedala za još 200, a bio je u cijelosti klimatiziran. Uz uobičajene sadržaje krasila ga je plesna dvorana, veliki bazen na krmi te „sky bar“ s pogledom na zvijezde. U linijskoj plovidbi mogao je ukrcati 786 putnika i 110 putničkih automobila. Pogonila su ga dva Sulzerova motora od ukupno 4413 kilovata, te je s lakoćom plovio brzinom od 17 čvorova. LIBURNIJA je bila prvi brod u Jadroliniji s pramčanim propelerom za bočni potisak (bow truster), pa su joj manevarske mogućnosti bile izvrsne.

Na prvom putovanju u Gruž stiže kao kruzer

Pod zapovjedništvom kap. Boža Klarina i sa 76 članova posade iz Rotterdama je krenuo 3. srpnja 1965., svratio je u Dover, a onda redom pristao u Lisabonu, Tangeru, Malagi, Palma de Mallorci, Tunisu, Cataniji, Dubrovniku, Krku i Veneciji. Prvo putovanje bilo je pun uspjeh, a posebno svečano je dočekan 21. srpnja u matičnoj luci. Mnoštvo Riječana željelo je vidjeti taj novi brod.
Samo dva dana poslije velika festa je priređena u Zadru gdje se na Istarskoj obali, na otvaranju prekojadranske pruge, okupilo pola grada. Iste večeri nova festa upriličena je u Anconi u Italiji, te je feribot odmah bez dana predaha nakon kružnog putovanja započeo ploviti na pruzi Zadar – Ancona i natrag. Nakon ljetne sezone 26. rujna LIBURNIJA nastavlja ploviti na kružnim putovanjima prema Grčkoj i Turskoj.

Ploveća izložba

U ljeto 1969. tadašnja Savezna privredna komora planirala je veliko predstavljanje jugoslavenskog gospodarstva u Latinskoj Americi, pa je odlučeno da se upravo taj feribot iskoristi kao ploveća izložba. Nakon složenih priprema brod je pod zapovjedništvom kap. Alekseja Antoninija isplovio iz Rijeke prema Gibraltaru. Pristao je zatim u luci Santa Cruz de Tenerife, onda je preplovio zimski Atlantik do Barbadosa, pa posjetio Cristobal- Panama (pred samim ulazom u Panamski kanal), Baranquillu – Kolumbija, La Guairu- Venecuela, Port of Spain – Trinidad i Tobago, Recife – Brazil, Rio de Janeiro – Brazil, Santos – Brazil, Buenos Aires – Argentina i Montevideo – Urugvaj. Koncem veljače 1970. uputio se preko Atlantika, pristao u Dakar – Senegal, a onda u Gibraltar, te se 16. ožujka vratio u Rijeku. Uspjeh je bio izvanredan, zanimanje za brod i izložbu golemo, a mnoštvo naših iseljenika obišlo je LIBURNIJU.
U svakoj luci brod je posjetilo jako puno gospodarstvenika, ministara turizma, gospodarstva, vanjskih poslova itd. Naši i njihovi mediji su pohvalama popratili sve događaje vezane za ovaj brod. Više stotina organizacija i poslovnih ljudi postavili su konkretne ponude za prodaju naše robe, a na samim izložbama se sklopilo dosta ugovora. Brodska garaža je bila glavni izložbeni prostor, ali i ostali prostori broda kao što su saloni, palube itd. Samo Republika Panama naručila je jestivog ulja u visini od nekoliko milijuna dolara. Na tom putovanju koje je trajalo četiri mjeseca, brod je preplovio 20 tisuća milja, a u lukama su se zadržavali u prosijeku pet dana. O ovom putovanju objavljeno je puno novinskih članaka.
U lokalnim medijima Freiburga u Njemačkoj ostalo je posebno zabilježeno vrlo uspješno dvotjedno turističko kružno putovanje LIBURNIJOM organizirano 1970. s polaskom 19. rujna iz Venecije tičući luke: Korčula, Itea (Delfi), Korintski kanal, Pirej (Atena), Delos, Mikonos, Istanbul, Cannakale (Troja), Kusadasi (Efes), Patmos, Rodos, Pylos, Katakolon (Olimpija), Krf i Dubrovnik s povratkom u Veneciju 3. listopada.
Četiri mjeseca putovanja po Zapadnoj Africi i Gvinejskom zaljevu
Na novo sajamsko putovanje u Afriku pod zapovjedništvom kap. Cvijeta Bezića iz Dubrovnika 25. studenoga 1970. godine LIBURNIJA kreće iz Rijeke prema lukama: Valletta – Malta, Tunisa, Algera -Alžir, Casablanca – Maroko, Bathurst- Gambija, Conakry – Gvineja, Abidjan – Obala Bjelokosti, Lome – Togo, Cotonou – Benin, Douala – Kamerun, Santa Isabel – Ekvatorijalna Gvineja, Liberville – Gabon, Pointe Noire – Kongo, Matadi – Demokratska Republika Kongo, Lagos- Nigerija, Tema – Gana, Monrovia – Liberija, Freetown – Sierra Leone. Na ovom putovanju izlagalo je 200 poduzeća s izloženih oko 2000 raznih industrijskih proizvoda namijenjenih afričkom tržištu. Nakon puna četiri mjeseca povratak u matičnu luku je bio 25. ožujka 1971. Organizatori izložbe hvalili su se tada da je palubama Liburnije prošlo čak pola milijuna posjetitelja.

Najduže putovanje bilo je preko Atlantika do Čilea

Na svoje najdulje sajamsko putovanje dugo 24 tisuće milja brod se uputio 21. studenog 1971. godine, do Las Palmas de Gran Canaria te preko Atlantika do država Trinidad i Tobago, Gvajana, Venecuela, uz prolazak kroz Panamski kanal, Ekvador, Peru, Čile, Nikaragvu, Kostariku, Panama City. Povratak je također bio kroz Panamski kanal i države Honduras, Meksiko, Jamajka i preko Atlantika u matičnu luku Rijeku, u koju su stigli nakon četiri mjeseca plovidbe tj. 20. ožujka 1972. Na dan pisanja ovog teksta nisam nabavio imena luka, ali imam pisanog traga za čileansku luku Valparaiso koja je nadomak glavnom gradu Santiago de Chile, i luku Antofagasta u kojoj su naši iseljenici poklonili brodu suvenir s urezanom posvetom.
Do prije odlaska broda u rezalište suvenir s posvetom krasio je dio zida pored recepcije broda, a danas je sačuvan te se nalazi u službenim prostorijama Jadrolinije u Rijeci. Jednog dana on će krasiti muzej Jadrolinije sa svim fotografijama brodova i ostalih brodskih predmeta koji su sačuvani od osnutka Jadrolinije 1947. godine. Kao što se vidi na priloženoj fotografiji, na njemu je ispisano: USPOMENA HRVATSKOG DRUŠTVA BRODU „LIBURNIJA“, ANTOFAGASTA (CHILE) 2. JANUARA 1972. U novinskim člancima iz te godine piše da je posjeta izložbe bila izvan svih očekivanja, a čekalo se u redu po jedan kilometar za pristupiti na brod. Ukupno u svim lukama zajedno sajamsku izložbu je pogledalo oko 400 tisuća posjetitelja.
Rutinske plovidbe po našoj obali, Italiji i Grčkoj uz kružna putovanja zimi
Sve kasnije plovidbe su bile uglavnom rutinske. Ljeti je to bila veza Zadar – Ancona, a zimi kružna putovanja i tako sve dok se nisu pojavili neki novi brodovi i gurnuli LIBURNIJU na dužjadransku prugu iz Rijeke prema Dubrovniku i Bariju. Za vrijeme Domovinskog rata LIBURNIJA je dolazila u Dubrovnik koji je bio u pomorskoj blokadi, noseći osnovnu humanitarnu pomoć, a odvozeći žene, djecu i bolesne izvan blokiranog Grada. Predvodila je humanitarni konvoj Libertas II.
Nakon četrdeset godina plovidbe LIBURNIJA ostaje ploviti na dužjadranskoj pruzi između Rijeke i Dubrovnika, te povremeno plovi iz Splita prema Vela Luci, do Ubla na Lastovu i iz Splita prema Visu. Zadnjih godina Jadrolinija je imala sve više problema s brodom te je Europska unija tu presudila jer se ”nije smjelo više imati linije koje povezuju kopno s kopnom“. Bilo je i pokušaja dogovora između gradova Rijeke i Dubrovnika da nastave financirati tu liniju, a da država uskoči s nekim dijelom, ali pregovori su propali. Prema pisanju Telegrama iz tog razdoblja – „dubrovački gradonačelnik A.V. je prošle godine zeznuo stvar i odustao“. Prometa brodom je bilo sve manje i manje, a jedna plovidba iz Rijeke do Dubrovnika i natrag je koštala 540 tisuća kuna. Brod je u plovidbi imao 64 člana posade, a morao je imati i duplu posadu koja se mijenjala, a to je bio ogroman novac…
Brod je stavljen u raspremu te je ponuđen na javnoj dražbi tako da je LIBURNIJA prodana za 450 tisuća eura. Posebno je bio emotivan njezin zadnji zapovjednik kap. Zdenko Radić, koji je Upravi Jadrolinije odbio odvesti brod na posljednje putovanje prema turskom rezalištu brodova Aliaga, jer jednostavno iz emotivnih razloga nije mogao. Jadrolinijin brod LIBURNIJA, koji je pet desetljeća povezivao hrvatsku obalu i otoke, u četvrtak 2. travnja 2015. godine isplovio je iz malološinjske luke na svoju posljednju plovidbu prema rezalištu u turskoj Aliagi.
Novi vlasnik nije imao sentimentalnosti da se brod pozdravi s lukama koje je godinama povezivao. Posljednji pozdrav svojom brodskom sirenom LIBURNIJA je pozdravila Mali Lošinj i to je bilo posljednje zbogom.
Dosta pomoraca koji su bilo povezani s ovim brodom su pratili putem sustava AIS njegovu posljednju plovidbe kao i ja osobno. U sitnim jutarnjim satima se brod pomalo približavao Dubrovniku te je skrenuo sa svoje najkraće rute prema Turskoj i u 5 sati ujutro je došao 3. travnja 2015. na samo milju ipo od Gradskih zidina kao da je htio posljednji put zatrubiti Dubrovniku, i pozdraviti ga, ali eto bilo je previše rano te je pored Grada prošao po noći. LIBURNIJA završava svoje plovidbe 7. travnja 2015.

Tekst Dubrovačkog dnevnika o feribotu LIBURNIJA napisan je uz pomoć Marijana Žuvića, Domagoja Mulanovića, Marice Njegovan, Nevena Jerkovića, Mila Sršena i Borne Hudečeka.
Galeriju fotografija ovog intrigrantnog broda možete pogledati u albumu LIBURNIJA album izgubljenog broda.

Ivo Batričević
Izvor: Dubrovački.dnevnik

Foto: Wikimedia, Fcaebook