Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Prčijada iz umaškog malog mista
Objavljeno: 12.07.2026 u Objavljeno: 10:56
Komična priča: “Stanari protiv kebaba pod prozorom i protiv Prčijade”.
“Umagu nikad nije dosadno” - to je zapravo savršena početna rečenica za humoristički tekst ili humorne drame u ove naše užarene dane. Ovisno iz kojega se kantuna gleda.
Da je živ Miljenko Smoje i poštar Bombišta ( Mirko, Vojković) ima bi što pisati svaki dan u svoj libar iz našega maloga mista Umagića na čelu sa umaškim Prčem. Jer grad se možda i razvija, ali u svojoj duši ostaje, ili postaje još veća provincija, loša kopija nekih gradova. Zato što se ne ulaže u vlastitu povijest, izvornost koja Umag čini Umagom, već se imitira život visokokatnih metropola. Ne čuje vlast ni vapaj svog naroda, potrebe običnih malih ljudi, već se preko više šoldi ulaže samo u štuku i pituru. Perche' štuka e pitura fa bella figura. Ma iza tega, ostaje isti scenarij. Nije govno nego se pas posr'o.
Najsvježija takva štorija zbila se ovih dana na šetalištu Vladimira Gortana: „Pod prozorom kućice bele“…gdje se jedu palačinke, fritole, kokice, burgeri, čevapi i srdele. Dok stanarima teku suzice vele.
Evo kraćeg zapisa sa šetališta Vladimira Gortana, A.D. 2026. nastalog nakon Drugog svjetskog rata i Domovinskog. U eri demokracije, a vladavini monokracije.
Pod prozorom zgrada, uz javnu prometnicu se iznenada, bez obavijesti stanara pojavile kućice bele, kućice brze hrane. Nitko ne zna kako. Jednog dana je bio mir, privatnost, koncert cvrčaka, a drugog – Fešta od kobasica, burgera, kokica i fritula… Altroche fešta u Moeli. Stanari su prvo mislili da je to neka nova gradska inicijativa ili projekt financiran sredstvima iz EU fondova za zelene tranzicije. Ono tipo, mjerenje koliko kisika daje jedan bor po stanovniku Umagića- projekt “Kultura i kisik pod prozorom i podno zelenih borova”. A onda se ispostavilo da se radi samo o foramečamo projektu “Colulor' s of Umag i Calorie's pod prozorom”.

Naravno da zvuči kao nervni napad na stanarsku privatnost, kao scena koja baš živcira. Naprave veliko parkiralište, dovedu hrpu mićih kućica ili kontejnera ispred/ispod prozora, i odjednom se život vlasnicima stanova pretvori u gledanje zida, gužvi, ljudi koji podriguju, djece kojima mame skinu gaće da obave nuždicu iza stabla, zbunjenih Nijemaca, prepečenih Engleza i lokalnih poduzetnika koji se svađaju s majonezom. Galame na stranim jezicima ne fali, i slušanja cjenkanja jer je turistima sve preskupo…Jedan turist čak maše stanarima, drugi je slikao tvoj prozor kao da si nova atrakcija: “Local Man Observing Chaos – Umag Edition.” Ti zatvaraš prozor, legneš u krevet i kažeš: “Bože... Ovo je kao ljetni sitcom, samo bez reklama i s više ćevapa. A ja sam glavni lik protiv svoje volje.”
Oštrigeta! Nestala prvotna idila. Cirkus i Luna park pod prozorom. Eh, da samo gledaš –ali sve čuješ i udišeš mirise, a najgore je kad pokušavaš odmoriti živce.

Ovo je postala tipična kombinacija buke, gužve i osjećaja da ti je netko ušao u prostor, a da te ne pita. Okupacija od strane gostiju, malih poduzetnika, ljudi koji nastoje nešto zaraditi da bi preživjeli duguuu zimu, a nisu uopće planirali i htjeli upasti u tvoj životni prostor.
Pojavile se dvije nenamjerno sukobljene strane, dok treći vlada i ubire vrhnje. Divide et impera u stilu umaškog vizionara- Supermana!
Pa, ako ti se tako nešto desi ispred prozora, najvažnije je razumjeti što se točno planira - jer ako je privremeno, možeš barem računati na kraj; ali ako je trajno, onda treba reagirati. Potpuno razumljivo. Jer nije to ni jednoj (ne)prijateljskoj i strani mala stvar i rješenje za probleme.
Dunque, dišpetom do pravde i svog prava na čisti zrak i životni prostor. Tako zbore lokalci ili umaški domoroci sa šetališta Vladimira Gortana koji se očajni šale na svoj račun, otkrivajući da neke od tih neslanih šala zapravo skrivaju tužnu ili ružnu istinu -da je lokalce Prč opet naprčio.
I tako, šapuće se da se organizira prvi kvartovski pokret otpora: “Stanari protiv kebaba pod prozorom i protiv Prčijade”.
Tira-mola