Povodom invazije na Poljsku, 1. rujna 1941.- početak Drugog svjetskog rata, I. dio

Izdvojeno :

Povodom invazije na Poljsku, 1. rujna 1939.- početak Drugog svjetskog rata, I. dio

Objavljeno: 01.09.2023 u Objavljeno: 08:29

„ Kada slušam Wagnera, ne znam zašto,.…..dođe mi volja da izvršim invaziju na Poljsku…..“

Ovu duhovitu opasku, izrekao je američki glumac Woody Allen svojoj filmskoj partnerici Diane Keaton u jednoj sceni filma „Zagonetno ubojstvo na Manhattanu“ iz 1993. godine. Možda ne sasvim korektno prema čuvenom njemačkom kompozitoru, ali dovoljno indikativno, za opis onoga što se dešavalo u predvečerje 2.Svjetskog rata, invazijom Hitlerovih nacističkih trupa na Poljsku, 1.rujna 1939. godine.

A sve je počelo u listopadu 1937. godine, kada je lord Halifax, britanski ministar vanjskih poslova, odletio za Berlin, u službeni posjet Hitleru, tada neprikosnovenom njemačkom kancelaru. Mnogi današnji povjesničari, slažu se u konstataciji, da su u stvari, odlukama Versajskog mirovnog sporazuma iz 1919. godine, udareni temelji novog svjetskog rata. Nakon 1.Svjetskog rata, Njemačkoj kao gubitničkoj strani u tom ratu, oduzete su značajne površine njezinog državnog teritorija na kojem su nastale nove države poput Poljske i Čehoslovačke u kojima je značajan dio stanovništva tih država bio njemačka nacionalna manjina koja je željela živjeti u Njemačkoj. Sjeverna luka Gdanjsk sa 96% stanovništva njemačke nacionalnosti, postalo je na temelju mirovnog sporazuma, polu-autonomna grad-država „Slobodni Grad Gdanjsk“ a na veliko nezadovoljstvo Njemačke i lokalnog njemačkog stanovništva. Ništa drugačije raspoloženje nije bilo u Austriji nakon raspada Austrougarske Monarhije 1918.g., kada su Saveznici odlučili da Austrija treba biti neutralna država. U Austriji su se mnogi pitali zašto se njihova država ne bi pripojila Njemačkoj „kada smo i tako svi Nijemci“. Godine su prolazile, posrnulo njemačko gospodarstvo i društvo se oporavilo, a žal za izgubljenim teritorijama, nije nikada prestala u mislima i željama njemačkog naroda i njegovog vodstva.

Nakon dolaska Hitlera na vlast 1933. godine, njemačke teritorijalne pretenzije za svojim nekadašnjim pokrajinama poput Prusije, bile su sve češće i glasnije. Treba ponovo pregledati odluke Versajskog mirovnog sporazuma i modificirati državne granice.

Hitlerove iluzije

2. Svjetski rat je povezan sa dvije iluzije. Jednu iluziju su gajile Velika Britanija i Francuska, a to je, da se popuštanjem Hitleru oko njegovih zahtjeva za vraćanjem izgubljenih teritorija, može izbjeći svaka konfliktna situacija koja bi dovela do novog svjetskog rata. Drugu je iluziju gajio Hitler, a to je, da će njegovo okupiranje teritorija susjednih država, proći bez većih otpora dvije vodeće države Europe, Velike Britanije i Francuske. Na Sovjetski Savez kao komunističku (boljševičku) državu, se uopće nije računalo i uzimalo u obzir kao vojno i politički relevantnu državu.

Sastavši se u Berlinu s Hitlerom, lord Halifax, je u nekom trenutku iskazao „razumijevanje“ Engleza za njemačke pretenzije vraćanja izgubljenih teritorija nakon 1. Svjetskog rata. Halifax je čak dao do znanja Hitleru, da su s vremenom, moguće promjene granica, naravno, uz uvjet da se to obavi dogovorno bez drastičnih preokreta koji se postižu ratom.

Lord Halifax je još nešto važno kazao Hitleru: „Njemačka država je bedem koji štiti Europu od boljševizma“. To je bilo vrijeme, kada se inače u javnom mnijenju Velike Britanije, Francuske i drugih zapadnih država, više strahovalo od komunističkog Sovjetskog Saveza nego od nacističke Njemačke. U Zapadnoj Europi se sve glasnije spominjalo, kako se možda pretjeralo sa Versajskim mirovnim sporazumom i nije trebalo tako drastično kazniti Njemačku oduzimanjem velikih površina njezinog teritorija.

Aneksija Austrije

Hitler je bio veoma pronicljiv i praktičan političar. Dobro je zapamtio riječi „razumijevanja“ za novo teritorijalno okrupnjavanje Njemačke koje mu je uputio britanski ministar vanjskih poslova. Već u ožujku iduće godine (12.03.1938.), Hitler je pripojio Austriju Njemačkoj kao posljedicu državnog udara kojeg su izazvali organizirani austrijski nacisti, prema Hitlerovim uputama, pa potom zatražili intervenciju njemačke vojne sile kako bi se održao „mir“ u zemlji. Tih dana je u Austriji organiziran plebiscit prema kojem se 99% Austrijanaca izjasnilo pozitivno naspram aneksije austrijske države Njemačkoj ( Anschluss).

Velika Britanija i Francuska nisu reagirale na Hitlerovu invaziju i aneksiju Austrije. I tako su to sve Nijemci, govorilo se na Zapadu. Hitler je to dobro zapamtio.

Sljedeća na radu bila je Čehoslovačka. Hitler je nekoliko dana nakon aneksije Austrije pozvao k sebi vođu čehoslovačkih nacista iz redova Sudeta. Dao mu je zadatak da započnu sa uličnim neredima, terorizmom, te da stvore jednu kaotičnu situaciju u zemlji. Njemačka štampa je započela sa intenzivnom kampanjom pisanja o ugroženosti sudetskih Nijemaca, teroru državne vlasti nad njima.

Njemačka manjina u Čehoslovačkoj je potlačena i diskriminirana, čehoslovačka policija uhićuje, siluje i muči. Sudeti pate, ne može se više trpjeti, orkestrirano je objavljivala njemačka štampa.

Ambasadori u Berlinu i Pragu, govorili su ono što su im njihove vlade, britanske i francuske, nalagale da kažu: „Na kraju krajeva, Nijemci su u pravu i njihove teritorijalne pretenzije su opravdane“.

Britanci i Francuzi krenuli su nagovarati Čehoslovačku vladu da pristane na zahtjeve Hitlera i da se odrekne dijela svog državnog teritorija. Nikad više rat u Europi. Sve, ama baš sve, neophodno je poduzeti, da se ne ponovi tragedija i milijuni žrtava 1.Svjetskog rata. Hitler je bio zadovoljan, ne samo da ga nisu blokirali u njegovim namjerama, već su mu i pomogli da se bez sukoba domogne nove teritorije. Čehoslovačka vlada nije pristala da prepusti dio svog teritorija Njemačkoj.

Münchenski sporazum

Tokom proljeća i ljeta 1938. vodila se diplomatska „igra“ oko prepuštanja dijela teritorije

Čehoslovačke Njemačkoj. U namjeri da se nekako izbjegne konflikt koji bi mogao dovesti do 2.Svjetskog rata, Britanci i Francuzi, stupili su u kontakt s Mussolinijem i od njega zatražili da predloži Hitleru sazivanje konferencije velike europske četvorke, Njemačke, Italije, Velike Britanije i Francuske. U ono vrijeme, izbjegavao se Sovjetski Savez, zbog nepremostivog ideološkog jaza koji je postojao između spomenutih država i velike komunističke Staljinove države. Sovjetski Savez u ono vrijeme, bio je jedini, koji je upozoravao na opasnost koja prijeti od Hitlera a čije su namjere Sovjetima bile jasne, okupacija europskih država smještenih oko Njemačke i stvaranje Trećeg Reicha.

Sastanak četvorice predsjednika vlada, Nijemca Hitlera, Talijana Mussolinija, Engleza Chamberlaina i Francuza Daladiera održan je 29. i 30. rujna 1938. u Münchenu, a postignuti sporazum je u povijesti poznat kao „Münchenski sporazum“. Na tom skupu se dogovarao način rješavanja tzv. Sudetske krize i uvjete međusobnih odnosa koji će spriječiti početak novog svjetskog rata. „Pred vratima“ su s nestrpljenjem čekali i strepili Čehoslovaci, čekujući na odluku o svojoj sudbini.

Odluka je bila da se teritorij Čehoslovačke u kojoj živi većinsko stanovništvo njemačkih Sudeta prepusti Njemačkoj.

Treba svakako naglasiti, dvojica od četvorice premijera (Chamberlain i Daladie) učestvovali su na konferenciji u Münchenu u dobroj vjeri da se pregovorima o teritorijama može spriječiti rat.

Nakon povratka u London, već prilikom izlaska iz aviona, britanski premijer Neville Chamberlain sa posebnim zadovoljstvom mahao je dokumentom sporazuma, obratio se okupljenim novinarima i izjavio slijedeće: „Rješenje čehoslovačkog problema kojeg smo postigli, po meni, početak je jednog šireg načina rješavanja problema gdje će čitava Europa osigurati mir. Jutros sam ponovo imao susret s njemačkim kancelarom Herr Hitlerom i ovdje je sporazum koji nosi njegov i moj potpis. Mi smatramo sporazum potpisan prošle noći, simbolom želje naših dvaju naroda, da ne idemo nikad više u rat jedni protiv drugih. Dragi moji prijatelji, britanski premijer se vratio iz Njemačke donoseći častan mir. Ja vjerujem da je to mir našeg vremena. Idite kući i mirno se naspavajte“, izjavio je tom prilikom britanski premijer.

Nije propustio britanski premijer kazati da je imao vrlo otvoren razgovor s Hitlerom kojom prilikom mu njemački kancelar „iskreno“ priznao da je ovo s Čehoslovačkom bila njegova zadnja teritorijalna pretenzija.

Zanimljivo, čak su i Poljaci vjerovali da se sa Hitlerom može postići dogovor. Prilikom cijepanja Čehoslovačke, Poljaci su učestvovali u komadanju susjedne države i sebi uzeli dio.

Zablude vojne vladajuće vrhuške Poljske

Poljska je 1938. godine bila jedna militaristička država kojom su autoritarno vladali pukovnici i generali. To je bila neka polu demokracija s tvrdim nacionalistima i antikomunistima. Njihovi svjetonazori bili su bliski nacističkim, a veliki protivnici boljševizma u Sovjetskom Savezu. U ono vrijeme, Poljaci su vjerovali da mogu razvijati prijateljske odnose s Hitlerom. „I tako smo svi antikomunisti“, govorilo se u Poljskoj. Koncem 1938.g. i početkom 1939. g. Poljaci su bili uvjereni da imaju Hitlera za prijatelja.

30. siječnja 1939. Hitler je održao govor u njemačkom parlamentu (Reichstag) i kazao slijedeće: „Prijateljstvo između Njemačke i Poljske jedno je od smirujućih faktora u političkom životu Europe“. Józef Beck, ministar vanjskih poslova Poljske, otputovao je u Berlin koncem siječnja 1939. U razgovoru sa Hitlerom i njegovim suradnicima, poljski ministar je dao do znanja, da je Poljskoj, eventualno širenje državne teritorije prema granicama Sovjetskog Saveza, prihvatljiva opcija. Preuzeti dio Ukrajine u kojoj živi poljska nacionalna manjina, o tome se može razgovarati u budućnosti. Poljaci su bili zadovoljni, postoji mogućnost dogovora sa Hitlerom.

Vrlo brzo, veljača i ožujak 1939. Čehoslovačka je raskomadana. Izgubila je dio teritorije u kojoj žive Nijemci, izgubila je velik dio svoje industrije, tvrđave na svojim granicama, Slovačka je htjela postati neovisna, a Mađarska se spremala na invaziju. Hitler je odlučio „razriješiti“ problem, naredio je čehoslovačkom predsjedniku (Emil Hácha) da 14. ožujka 1939. dođe u Berlin na razgovor. Ujutro 15. ožujka, Hitler je informirao predsjednika Hacha da su njemačke jedinice ušle na teritorij Čehoslovačke i da on treba potpisati izjavu da je tražio intervenciju. U protivnom, ne pristane li potpisati izjavu, Prag će biti bombardiran od strane Luftwaffe i sravnjen sa zemljom. Predsjednik Hacha je istog trenutka doživio infarkt, te je s liječnicima koji su ga držali u budnom stanju, potpisao izjavu. 15.ožujka, Njemačka je izvršila invaziju na Čehoslovačku, a u svijetu, nitko nije intervenirao. Hitler je to zapamtio.

Nakon invazije na Čehoslovačku, počele su se javljati sumnje britanskog premijera, da možda ipak ne treba vjerovati Hitleru i njegovim „garancijama“ da neće oružanom silom nastaviti svoj ratni pohod na tuđe teritorije. O tome je Neville Chamberlain govorio u britanskom parlamentu.

Svega 10-tak dana nakon ulaska u Čehoslovačku, Hitler je od Poljske zatražio aneksiju luke Gdanjsk Njemačkoj. Poljaci su odbili.

30.siječnja 1939. Hitler je u Reichstagu govorio o njemačko-poljskom prijateljstvu a 26. ožujka zatražio poljski Gdanjsk. U travnju 1939. Hitler je u Reichstagu kazao slijedeće: „ Ovo s Gdanjskom je možda najbolnije pitanje Njemačke. Smatrao sam da je miroljubivo rješenje put za održavanje mira. Poljska vlada je odbila moju ponudu (da si uzmem Gdanjsk op.v.i). Jako mi je žao zbog takvog neshvatljivog stava poljske vlade“.

Po starom oprobanom načinu, u Gdanjsku su započeli prvi ulični nemiri u organizaciji lokalnih nacista.

To je bio početak, kada su Englezi i Francuzi shvatili, da je potrebno nešto poduzeti, pa su stoga, ponudili Poljskoj, potpisivanje sporazuma, prema kojem će oni vojno intervenirati ako Poljsku „netko“ napadne. Nije bilo lako Englezima i Francuzima odlučiti se na taj korak. U njihovim medijima pojavljivali su se naslovi novina poput : „ Umrijeti zbog Gdanjska ? Što uopće nama znači taj lučki grad na Baltiku? Treba li nam novi rat i ogromne ljudske žrtve ? „ itd.

Željezni pakt

Hitlerova Njemačka i Mussolinijeva Italija, održavaju odlične međudržavne odnose. Rezultat toga je potpisivanje „željeznog pakta“ 22. svibnja 1939. u Berlinu. Pakt su potpisali ministri vanjskih poslova Italije i Njemačke, Galeazzo Ciano i Joachim von Ribbentrop, u prisustvu Hitlera. Bez obzira na sve, Mussolini je zazirao od ulaska u novi ratni sukob. Bio je svjestan da je Italija financijski iscrpljena i nema resurse za ulazak u novi rat, nakon rata u Etiopiji i intervencije u španjolskom građanskom ratu na strani diktatora Franka. Ratovi koštaju a Italiji su stvorili ogromnu financijsku „rupu“, posebno za moderno naoružanje koje su druge razvijene države već posjedovale, za razliku od Italije.

Ljeta 1939. Mussolini je imao samo jednu preokupaciju, da Hitleru ne padne na pamet da započne rat.

1.kolovoza 1939. Galeazzo Ciano, Mussolinijev zet (oženio kćerku Eddu) i ministar vanjskih poslova, zapisao je u svom dnevniku: „ Stigao je trenutak kada treba sagledati kako stoje stvari. Igra je previše krupna“. Ciano je odletio u Njemačku gdje se sastao s njemačkim kolegom, ministrom vanjskih poslova, von Ribbentropom.

Ciano je pitao Ribbentropa kakva je namjera Njemačke. Želite Gdanjsk? Sada više ne, odgovorio je Ribbentrop. Želimo rat.

Ovaj njihov razgovor, vodio se na nekom prijemu, s čašama šampanjca u ruci. Da, kazao je Ribbentrop, već je odlučeno, idemo na Poljsku da je zgnječimo. A Engleska, Francuska, upitao je Ciano ? Vidjet ćeš, neće intervenirati, odgovorio je Ribbentrop. Tada je Ribbentrop predložio Cianu da se oklade da Engleska i Francuska neće intervenirati. Ako dobijem okladu, nastavio je Ribbentrop, pokloniti ćete mi jednu lijepu talijansku renesansnu sliku. Ako izgubim, pokloniti ću njemačku ornamentiku (sve je to opisao Ciano u svome dnevniku, op.a)

Nastavlja se…..Ciano vodi povjerljivi razgovor sa suradnicima u kupaonici hotela…..Staljinovi tajni pregovori sa dvije suprotstavljene strane…..inscenirani granični incident…početak 2. Svjetskog rata

Pripremio: Veljko Ivančić

Izvor podataka: Alessandro Barbero, La seconda guerra mondiale

Galeazzo Ciano, Diario 1937-1943

Ostale vijesti iz kategorije