Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Posveta ljudskim mukama i pregorjelim radnicima
Objavljeno: 12.07.2024 u Objavljeno: 09:37
Posveta ljudskim mukama i pregorjelim radnicima
I magarce ubijaju zar, ne?
Slušam ih pod prozorom svakodnevno. Dahću poput premorenih konja, crnče kao robovi i na plus 40 Celzijevih stupnjeva žale se da će ispustiti dušu. Crnoputi šljakeri i „pregorjeli“ bijelci zajedno, kao u japanskim logorima i rijeci Kwai, do iznemoglosti (g)rade na umaškoj novoj tržnici. Još im "zajebenstki" puštaju muziku u jakom ritmu da bolje upregnu mišiće i brže grade. Što, ili tko ih pritišće da rade pod nadljudskim naporima?
Zar su sada ove hrpe betona toliko bitne, završe li s radovima nešto kasnije? Pa razmišlja li itko o ljudskom zdravlju i zašto se ne poštuju preporuke liječnika koji pozivaju na suzdržavanje od izlaganja i hodanja po suncu od 10 do 17 sati, a ovi šljakaju kao strojevi u oblaku prašine. Možda preporuke liječnika i meteorologa ne vrijede i za rintanje na opakoj žegi.
Žrtva Trga 1.svibnja
Prisjećam se nemile scene na Trgu 1. svibnja, kad je prilikom izvođenja radova u pakleno vrućem mjesecu srpnju 2019. kolapsirao jedan radnik-kooperant iz Strožanca kraj Splita. Hitna je dojurila za pet minuta i reanimirali su ga 20-ak minuta na trgu, pa prevezli u KBC Rijeka gdje je ležao u induciranoj komi. Nadamo se da je jadnik preživio srčani arest. Trg bi inače nosio ime -Trg žrtava neofašizma.
Nažalost, današnja vlast, poduzetnici i investitori u novostvorenim kapitalističkim odnosima klasnih struktura i sve većih socijalnih razlika, nemaju jednak tretman prema svakom živom biću u zajednici. A pamtimo, ne tako davno u socijalizmu, da se radnika poštivalo gotovo kao i direktorčinu. Svakog čovjeka kao ravnopravno živo biće.
Neofašizam danas
Još početkom 20.stoljeća ustanici su se hrabro borili za ljudska prava, slobodu i demokraciju. Prkosili fašizmu i nacizmu, najvećoj ljudskoj izopačenosti, a danas stoički šute i trpe maltretiranja te podanički odnos “bezvrijednih” trudbenika, jer svaki njihov odgovor ljudskoj nepravdi, malim plaćama i nepoštivanju njihova radnog vremena koštao bi ih radnog mjesta. Jednostavno, postali su potrošna roba ili moderni robovi? A upravo tako je sve počelo pred stotinjak godina kada je osmišljen najokrutniji totalitarni sustav – fašizam.
Nedavno je prilikom predstavljanja svoje knjige “Revizija zla”, autor knjige Drago Kraljević i urednik Boris Biletić, naglasio da se antifašisti danas bave premalo novim globalnim oblicima fašizma i nacizma danas u zajednici. Kršenju brojnih ljudskih prava.
-Tekovine antifašizma se ne čuvaju samo obilaskom spomenika žrtvama fašizma i uspomenama na najveće društveno zlo 20. stoljeća. Fašizam nije statička pojava, ponavlja se u novim oblicima ugnjetavanja i kršenja ljudskih prava danas. I dok su nam usta puna zaštite ljudskih prava i slobode, kao nikada do sada krše se upravo ta ljudska prava i slobode u 21. stoljeću, čemu utišani svejedočimo, dalo se zaključiti na promociji knjige.
Naime, u kontekstu novonastalih društveno-ekonomskih odnosa (klasnih) i metodama koje neki političari primjenjuju, uočljivo je da oni prvi narušavaju tu slobodu pojedinca, da nemaju jednak tretman prema svima i ne štite ljudski integritet. A fašizam nije ništa drugo doli oblik vladanja u kojem se radikalno ograničavaju ta ljudska prava radi veće kontrole te zajednice i bržeg napretka. Čak je sam Mussolini smatrao da kad interesi vladajućih ili korporacija potpuno prevladaju sve druge ljudske interese - to je onda fašizam.
Gradonačelnik Umaga Vili Bassanese na Dan antifašističke borbe, na proslavi u Plovaniji, završio je svoj prigodni govor riječima:“ ..Svatko od nas u svojoj maloj zajednici mora raditi na očuvanju vrijednosti demokracije, slobode, sigurnosti, jačanju društva jednakih mogućnosti i raznolikosti kao najvećeg bogatstva…“
Nekako su nam puna usta zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda, demokracije, a dovoljno je pogledati na ljetnim gradilištima po paklenim vrućinama kako su beton i građevine, rokovi!!! bitniji od čovjekova dostojanstva, izmrcvarenih radnika, neuvaženih ljudskih prava, pa ako ćemo iskreno i zdravlja.
A umaški je samo jedan usputni primjer naše šire stvarnosti, izgovoren jalno dok se znojim promatrajući ove obespravljene radnike na umaškoj građevini - tržnici upregnute kao magarce na afričkoj žegi. S kojom će se političari i izvođači bez graška znoja, za koji dan ponositi kao Olimpijskim stadionom.
Čini mi se da živimo u svijetu nikad većih kršenja tih istih ljudskih prava i sloboda, a raznolikosti među ljudima danas iz spomenutog antifašističkog referata citirane “… kao najveće bogatstvo…“ idu u prilog bogatima i političarima na kojima se oni itekako bogate i zato raznolikosti postaju sve veće.
Sanja Bosnić