Postaje li "kokainski rulet" omiljena igra u Hrvata?

Objavljeno: 28.10.2020 u Objavljeno: 08:04

Hajrudin Merdanović i Vilim Cvok tvrde: "Šmrču političari, novinari, liječnici, odvjetnici, poduzetnici, nogometaši, mafijaši, pa čak i zatvorenici"

Nezaustavljiva pojavnost trendova uporabe raznih opojnih sredstava tj. droga kroz desetljeća je eskalirala u našem okruženju i čini se da u ovom zadnjem s pojavom kokaina poprima i jedan izopačeni globalno socio-kulturološki oblik.
Bilježe se ozbiljnije pojave organiziranijeg djelovanja kriminalnih skupina s pretežito međunarodnim elementom iza kojega se kroz “prljav novac” krije lak izvor goleme zarade, ali ono što zabrinjava je da upotreba kokaina postaje sve privlačnija i prihvatljivija društvena pojava pa danas kokain šmrču oko nas gotovo svi.

Bijelo, koka, snijeg, dokumenti, singerica, bijela tehnika, rigips, bijeli prah, čarobni prah – najčešći nazivi za kokain

“…Troše ga političari, novinari, liječnici, odvjetnici, poduzetnici, estradne zvijezde, nogometaši, mafijaši, pa čak i zatvorenici koji se pri tom još i snimaju. Cijelo selo šmrče bijelo…”, uvod je u nedavno tiskanu knjigu “Hrvatska u kokainskom ruletu smrti”, autora, dvojca novinara, Hajrudina Merdanovića i Vilima Cvoka u izdanju 24sata d.o.o. Knjiga je svojevrsni nastavak njihove prve knjige “Hrvatska mafija – od nastanka do danas” iz 2012. Opisuje kroz zasebna, ali međuzavisna poglavlja, izvore kokaina u Južnoj Americi, krijumčarske putove i dostave, zatvore u Južnoj Americi, poznate osobe koje ga koriste , borbu protiv narko-mafijaške organizacijske piramide, okrutne likvidacije članova, međunarodne policijske akcije na čelu s američkom DEA-om (The Drug Enforcement Administration)…Koristimo priliku razgovarati s kolegom Merdanovićem iz Poreča i Cvokom iz Zagreba o uzbudljivom štivu koje ima sve elemente okrutnog Q.Tarantinovog noir trilera, na trenutke i nevjerojatne fikcije, ali nažalost, istinitog, dokumentiranog događajima i akterima sa stvarnim imenima. U razgovoru se isprepliće knjiški sadržaj, ali i realnost kojoj svjedočimo kao u paralelnim svjetovima.

Iz Južne Amerike do Hrvatske

Prema podacima za mjesec rujan o prodaji knjiga u knjižarama „Hrvatska u kokainskom ruletu smrti“ zauzima prvo mjesto na TOP 10 iz područja Društvo, politika, povijest. Čestitke Cvoku i Vama! To nam govori da je tema ili problematika u društvu vrlo aktualna danas. U usporedbi s prvom knjigom i ono razdoblje njezina tiskanja što se promijenilo danas u hrvatskom društvu po pitanju tržišta kokaina i narkomafije te što vam je bio povod i cilj pisanja knjige?

Prvo mjesto na top listi prodaje knjiga po knjižarama diljem Hrvatske za rujan znači da se knjiga zbog svoje tematike i sadržaja i te kako čita. Knjigu čitaju diplomati, odvjetnici, suci, policajci, saborski zastupnici, estradnjaci, mafijaši, krijumčari i dileri kokaina, kokainski ovisnici i ini. Nisu rijetki niti oni koji se traže u knjizi ili nastoje prepoznati nekog iz susjedstva.
Od naše prve knjige „Hrvatska mafija od nastanka do danas“ u kojoj smo pisali da se s drogom za vrijeme i nakon Domovinskog rata trgovalo pod okriljem države do danas se u hrvatskom društvu po pitanju krijumčarenja, dilanja, tržišta kokaina i narkomafije gotovo ništa nije promijenilo.
Stasali su novi krijumčari. Stvoreni su novi krijumčarski kanali kokaina iz Južne Amerike prema Europi u kojima sudjeluju brojni Hrvati udruženi s balkanskim krijumčarima droge. Hrvatska i zemlje u okruženju danas su zapljusnute kokainom. Krijumčari i dileri žive tu, među nama. Čim jedan krijumčar padne, na njegovo mjesto dolaze novi i novi. Kokaina je na svakom koraku. Zakon ponude i potražnje je na djelu. Jedni su trgovci, drugi su potrošači. Silan se novac obrće u poslu s kokainom obrće. Bijelo mahom nekažnjeno šmrču svi, mafijaši, političari, bankari, menadžeri, estradnjaci, liječnici, novinari, odvjetnici, policajci, poduzetnici, ugostitelji, svodnici, prostitutke, zatvorenici i ini koji utjehu ili dodatnu moć uz adrenalinski poticaj pronalaze u kokainu. Danas se kokain u Hrvatskoj troši više nego ikada i zapravo nam je ta činjenica bila poticaj za pisanje knjige „Hrvatska u kokainskom ruletu smrti“. Nastojali smo što jednostavnije prikazati što je to zapravo kokain. Kako i gdje nastaje. Kako se krijumčari. Prikazati domišljate načine krijumčarenja i opisati što se čini s drogom kada stigne do odredišta u Hrvatsku. Prikazali smo uličnu i drugu distribuciji i okrutne zločine vezane za kriminal s drogom izrečene na sudovima u Beogradu, Ljubljani, Sarajevu, Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima korištene su u nastajanju ove knjige. Priče svjedoka iz sudnica, razgovori sa stručnjacima, krijumčarima, pritvorenicima, osuđenicima, policajcima, prostitutkama, akterima pojedinih slučajeva najvećih zapljena kokaina te svjedocima vremena otkrivaju sve mračne tajne posla s kokainom zbog kojih su mnogi platili glavom.

Kokain preuzima vodstvo među opijatima kod odraslih, ali i mladih osoba između 15 do 34 godine i postaje najveća društvena pošast. Po čemu je svojstven i različit kokain da ga čini privlačnijim od drugih opijata?

Kokain je psihoaktivna stimulativna droga, vrlo otrovan mekani fini kristalni prah gorkog okusa bijele boje. Kokain je poznat i po nazivu „snijeg“ jer tako nekako i izgleda. Kod nas udomaćio ulični naziv „bijelo“ ili pak „koka“. U praškastom obliku može se ušmrkavati, a ako je u tekućem stanju, onda se ubrizgava intravenozno. Neki ga stavljaju pod jezik ili prah trljaju po zubnom mesu, a neki ga nanose čak i na spolovila. Uživaoci kokain koriste na niz načina. Ušmrkavanje kokaina kroz nosnice kod konzumenta trenutačno izaziva iznimno euforično stanje koje traje oko dvadeset minuta, omogućuje tzv. high euforiju, pojačava uzbuđenje, podiže raspoloženje, oduševljenje te daje osjećaj povećane mentalne i fizičke hrabrosti i moći. Slabljenjem učinka kokaina kod konzumenta se pojavljuje potpuno suprotan, low osjećaj slabosti. U takvom je kontrastu s prethodnim ushićenim stanjem korisnika da on što prije opet želi uzeti novu dozu kokaina koja će ga dovesti do nove euforije. Prestanu li s uzimanjem, često zapadaju u depresivna stanja iz kojih ih izvlači i podiže jedino i opet kokain. Uzimanje kokaina prati jaka psihička ovisnost, dok kronična uporaba kokaina najčešće izaziva hiperstimulaciju, probavne smetnje, povraćanje, gubitak apetita i težine, povremene grčeve i paranoidne psihoze. Često ušmrkavanje „koke“ oštećuje sluznicu s perforacijama nosne šupljine. Intravenozno uzimanje rastopljenog kokaina, za razliku od ušmrkavanja, ima izvanredno brz učinak. Djeluje već kroz 15 do 20 sekundi s popratnom jakom euforijom u kojoj se javljaju psihoze i paranoična priviđenja. Nisu rijetka intravenozna ubrizgavanja kokaina u kombinaciji s drugim drogama i takva mješavina kokaina i heroina, da ih jače „uroka“, „pukne“ ili „digne“, naziva se speedball i u ovoj kombinaciji često je smrtonosna. Konzumenti kokaina nerijetko doživljavaju srčani i moždani udar s fatalnim ishodima.
Koji su najčešće putovi njegova krijumčarenja i čime se pretežito dostavlja? Kada i gdje je u Hrvatskoj zaplijenjeno najviše kokaina? A u Istri?

Kako bi zgrabili svoj dio kolača, ljudi se odlučuju na različite načine transporta kokaina iz zemalja Južne i Srednje Amerike u Hrvatsku. I pri tome im ne dostaje mašte. Brojni Hrvati sudjelovali su kao mule, kuriri ili organizatori srednjeg ranga u međunarodnim krijumčarskim lancima droge. Često surađuju sa Srbima, Crnogorcima i Albancima. Osim brodovima, kokain stiže i avionima, najčešće u mulama, pa čak i poštom.
Prema MUP-ovim podacima,važnije zapljene kokaina na području Republike Hrvatske su one 1997. u luci Rijeka kada je zaplijenjeno 557 kg kokaina, 2000. opet u luci Rijeka 665 kg kokaina, 2000. u luci Plomin, 241 kg kokaina te 2003. godine u lučici Veštar pokraj Rovinja 336 kg kokaina. Bilo je i „siromašnijih“ zapljena kokaina u Hrvatskoj, tako je npr. 2001. zaplijenjeno samo 1,5 kilogram ili 2011. 4,4 kilograma kokaina.

Koliko košta gram kokaina u Južnoj Americi i kolika mu je čistoća kokainske baze (freebase). S čime mu se može razbiti čistoća i tako povećati gramaža i zarada?
Kilogram kokaina visoke čistoće u Južnoj Americi kupuje se za 2500 do 3500 američkih dolara (kažu ljudi koji su ga kupovali i uhićeni su zbog krijumčarenja droge). U Europi se prodaje po najmanje 30 000 eura. Onda se miješa s raznim punilima, tvarima itd. te se može dobiti najmanje 1,5 kilograma droge visoke čistoće, a kad se u to miješa s raznim aditivima na uličnoj razini i znatno više. To znači zaradu od najmanje 40-ak tisuća eura na ulaganje od oko 3000 dolara. Da bi mu se razbila čistoća i uvećala količina i po nekoliko puta, pa time uvećala i zarada dilera, kokain se miješa sa svim i svačim bez obzira na opasnost
tih mješavina. U zaplijenjenom kokainu analizom se pronalazi brašno, šećer, šećerna laktoza, kofein, puding, paracetamol i sve ono što izgledom sliči na kokain, poput najobičnijeg deterdženta za pranje rublja. Miješaju ga i s aspirinima ili pak kukuruznim škrobom pa i hormonima za konje.

Pišete da je cijena grama kokaina već desetak godina stabilna u EU stabilna, ali je na svom vrhuncu. Koliko s kreće po gramu u EU, a koliko u Hrvatskoj?

Cijena grama kokaina na malo već je petnaestak godina ista, a čistoća nikad bolja. Gram kokaina na malo već se godinama prodaje po cijeni od 500 do 700 kuna. No krajnji konzumenti znaju dobiti robu razrijeđenu puderima, punilima, tabletama...
Naveli ste podatke o važnijim kriminalističkim akcijama i međunarodnoj suradnji hrvatske policije u njima. O kojim se većim akcijama radilo i kolike su bile zaplijene kokaina? Što vele „tamni brojevi“?
Izdvojio bih samo onu u svibnju 2019. kad je hrvatska policija je dovršila složeno međunarodno kriminalističko istraživanje kodnog naziva „Familija” koje je započeto krajem 2017. u Hrvatskoj. U sklopu istraživanja zaplijenjeno je više od tone kokaina (603 kilograma u Švicarskoj i 421 kilogram u Hong Kongu), dok je u Hrvatskoj zaplijenjen 1,01 milijun eura. U istraživanju je sudjelovalo 14 država na tri kontinenta te DEA, a uhićeno je 16 ljudi..
Krijumčarenje kokaina danas ima sve karakteristike transnacionalnog organiziranog kriminaliteta koji ne poznaje granice. Brzo stjecanje velike zarade nabavom, krijumčarenjem i distribucijom kokaina mnoge organizatore, financijere, krijumčare, a potom i dilere doslovno je ujedinilo u tajne i dobro organizirane skupine s podjelom posla i dobiti. Cilj im je samo jedan – profit bez obzira na rizik i posljedice. Krijumčari kokaina spremni su na sve, pa i na likvidacije kako ih ne bi otkrili i uhitili. Za potrebe krijumčarenja unajmljuju se prekooceanski brodovi, kontejneri, kupuju se jahte za jednokratnu uporabu pa čak i manji zrakoplovi zbog bržeg transporta. Policija, analizirajući zakonitosti ponude i potražnje kokaina, inim aktivnostima ciljano prodire u skupine kriminalaca koje se bave krijumčarenjem kokaina. Tamna brojka ove vrste kriminaliteta je, pretpostavljaju i stručnjaci, prilično velika, a sveopći je dojam da zapljene kokaina u Hrvatskoj znatno zaostaju za stvarnom ponudom i kolanjem kokaina na ulici.

Kokain i politika 

Kolumbijac Pablo Eskobar – svjetski kralj prvog narkokartela, ubojica bijelim “snijegom” uživao je u svom bogatstvu i veliki ugled u državi te se htio kandidirati i za predsjednika Kolumbije. Sablasna je njegova izjava: “Katkada sam ja Bog, ako ja tako kažem, čovjek umire i to isti dan”. Uvlači li se “ prljavi novac” i u naš sustav? Tržište nekretnina, razne investicije, financiranje političkih kampanja…, a da se ne ispituje podrijetlo tih silnih milijuna eura? 

Dobit krijumčara kokaina u pravilu se ulaže u legalne poslove, što je klasično pranje novca, pa istodobno s istragama krijumčarenja vode se i takozvane financijske istrage. Prljavim novcem kupuju se nekretnine na bliže i daljnje članove obitelji. Takav novac ulaže se u dionice, polaže gotovina na takozvane off-shore bankarske račune, što je samo jedan mali modus klasičnog zatiranja traga prljavog novca stečenog krijumčarenjem kokaina. U policijskim krugovima poznata su imena danas uglednih hrvatskih poduzetnika koji su svoje prve zarađene milijune na kokainu oprali, a da ih ruka pravde nije ni okrznula. Da su kod nas kriminalne bande itekako ozbiljan problem, u svojem javnom sigurnosnom izvješću za 2018. spomenula je Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA).

Naveli ste imena mnogih slavnih osoba koji šmrču kao i to da su u izbornoj noći 4. prosinca 2011. u gotovo svim izbornim stožerima političkih stranaka pronađeni tragovi marihuane, sintetičkih droga (metamfetamina) i kokaina. Kokain se u Hrvatskoj troši/”uživa” više nego ikada prije i vrte se milijarde od prodaje. Ne čini li vam se da su policija i pravosudni sustav ne dovoljno efikasni u borbi protiv toga? Ako da, koji su razlozi?

Problem droge, tvrde to i u MUP-u, izravno ili neizravno utječe na život građana, posebice na osjećaj sigurnosti i zaštićenosti od raznih oblika kriminaliteta.
Kada javnost i pojedinci izgube vjeru u policijsko-zakonodavni sustav koji ih štiti, oni gube vjeru da će biti zaštićeni dajući prostora sumnji, korupciji, nemaru, nesposobnosti...a ima i uzimanja „pravde u svoje ruke“. Sjetite se samo nedavnog masakra splitskim ulicama gdje Filip Zavadlov kaljšnikovom ustrijelio tri mladića.
Koliko je sustav učinkovit, onaj koji prima plaću za borbu protiv krijumčara svih vrsta, najbolje ilustrira omjer dostupnosti kokaina na ulici diljem Hrvatske u odnosu na zapljene.
Umreženost narkodilera i s policijom opisujete kroz slučaj pulskog kriminalističkog službenika Mladena Pejića koji je kolegama pričao da se bavi prodajom Herbalifea, ali je uhićen 2004. godine kao član dilerskog lanca. To ukazuje da ni policijski sustav nije imun na korupciju.
Nažalost da. Istragom je dokazano de je Pejić, uz posredovanje Mladena Bičića iz Labina, u tri navrata prikrivenom policijskom istražitelju prodao kokain. Policajac Mladen Pejić zbog posla s kokainom osuđen je na šest godina zatvora, dok je njegov kompanjon Moreno Bičić osuđen na dvije i pol godine i obvezu liječenja od ovisnosti.
Slučaj Mladena Pejića i njegovo uhićenje i nisu neka rijetkost, što pokazuje da ni policijski sustav Hrvatske nije imun na korupciju i na kaznena djela. Na sreću, neke se uhićuje i tako eliminira iz policijskog sustava. Opasniji su oni neotkriveni pojedinci koji u takvim sustavima rade i primaju plaću upravo zato da suzbijaju kriminal bilo koje vrste, pa i kriminal vezan uz zloporabu i krijumčarenje droge, a zapravo su duboko pritajeni u krijumčarskom lancu. U zemljama u okruženju, a posebice na području Južne Amerike, zabilježeni su brojni slučajevi upletenosti pripadnika sigurnosnog sustava u krijumčarske lance kokaina, gdje se godišnje vrte milijarde dolara. Krijumčari kokaina, pogotovo jače strukturirane skupine, često se na sve načine približavaju specijaliziranim policijskim odjelima za suzbijanje zlouporabe droga i njihovim pojedincima koji se u biti bore protiv njih. Nerijetko u tome i uspijevaju pa krijumčari u policiji imaju krticu koja im je na platnom spisku.

Istarski krijumčari kokaina

Inače se u knjizi Istri spominje kao jedna od vodećih hrvatskih regija u organiziranom krijumčarenju kokainom lancima balkanske rute. Anastazije Martinčić iz Raklja i neki drugi ljudi iz Istre povezani su a krijumčarskom akcijom kodnog imena “Balkanski ratnik”. S koliko je kokaina Martinčić pao u Urugvaju, koliko je odležao i što je sa svim tim ljudima danas?

Anastazije Martinčić iz Raklja pokraj Pule, plaćenik i suradnik balkanskog narkobosa Darka Šarića, uhićen je sa skupinom krijumčara s više od dvije tona kokaina 15. listopada 2009. u Urugvaju na Martinčićevoj jahti. Bio je osuđen na trinaest i pol godina zatvora. Lani je pušten na slobodu. Sve je do pojedinosti opisano u knjizi. Važno je naglasiti da je nakon ovoga uhićenja počela se urušavati organizacijska kokainska piramida u Srbiji, Sloveniji i Crnoj Gori koja dovela policiju do kokainskog kralja na vrhu te piramide Crnogorca Darka Šarića.
Šarić je sa skupinom od još osam ljudi, osim za krijumčarenje, bio optužen i za pranje novca zarađenog na kokainu u iznosu većem od 20 milijuna eura. Austrijski mediji u to su vrijeme, pišući o Šariću i njegovim kriminalnim poslovima i pranju novca izvan Srbije, objavili da je Šarić samo preko Hypo Alpe Adria banke oprao stotinu milijuna eura služeći se pritom off-shore oazama. Nakon više od četiri godine skrivanja Šarić je, pod samo pojedinim istražiteljima znanim okolnostima, sredinom ožujka 2014. sletio u beogradsku zračnu luku, gdje je odmah i uhićen. Suđenje su pratile brojne kontroverzije. Šarić je prvotno osuđen na 20 godina zatvora. Viši sud srušio je tu presudu. Išlo se u ponovni postupak. Krajem 2018. godine Šarić je zbog krijumčarenja više od pet tona kokaina iz Južne Amerike osuđen na 15 godina zatvora.

Najsvirepije opisujte međusobna ubijanja i likvidacije među, kako velite “pobješnjelim mafijašima s Balkana”. Tu spada i Sarajlija Zijad Turković zvan Zika. Zikina kriminalna je bila „gospodar života i smrti“ u BiH od 2005. do 2010. godine, a stradali su i mnogi Hrvati. Sve likvidirane bi potom Rajko Milovanović posuo vapnom i zakapao u šumi. Na kraju je „kopač grobova“ bio natjeran i sam sebi iskopati raku. U jami je skončao i Puljanin Mario Tolić tijekom ožujka 2010.

Razlog međusobnih ubijanja i okidač za brutalne likvidacije među pobješnjelim mafijašima s Balkana bila je policijska akcija „Balkanski ratnik“ i pad velike pošiljke kokaina u Urugvaju. Tražili su krivce za propali i traljavo odrađeni posao s drogom i izgubljenu milijunsku zaradu. Tražilo se i tajno skrovište u Hrvatskoj u kojem se nalazi više milijuna eura od posla s drogom, a spominjalo se i stotinjak kilograma skrivenog kokaina. Krajem 2009. i početkom 2010. u Puli su ubijeni Riječanin Alessandro Ausilio i Zagrepčanin Mladen Popović, po svemu sudeći u potrazi za dijelom od četiri milijuna eura od kokainske zarade koji su nestali iz jedne garaže u Portorožu a koji novac je tamo prije uhićenja u Urugvaju sakrio Anastazije Martinčić.
Tijekom ožujka 2010. godine Sarajlija Zijad Turković Zika iz samo njemu znanih razloga odlučio je, te se s članovima svojeg klana dogovorio da će likvidirati Puljanina Marija Tolića. Ustrijelili su Tolića i prijatelja Wernera Ajdarija s kojim se dovezao vozilom „Porsche“ u noći na 26. ožujka 2010. Trupla su zakopali pod okriljem mraka u pripremljenu grobnicu. Prije pokapanja posuli su ih živim vapnom. Sud je u svojoj presudi ustvrdio kako je Ajdari ubijen isključivo zbog činjenice da je te večeri bio u društvu s Tolićem. Ovim slučajem hrvatska i bosanskohercegovačka policija počele su se baviti nakon što se Tolić i Ajdari nakon 25. ožujka 2010. nisu nikome javljali pa su njihove obitelji prijavile nestanak.

Sumnjamo tko je „urokan“, ali ne poduzimamo ništa!

Malo iz naše svakodnevnice. Imena dilera, kurira i mula iz Istre često navodite u knjizi. Ima li onih koji iz straha od odmazde žive pod lažnim identitetima?
Nakon zaredalih obračna na području Hrvatske pojedinci su neko vrijeme imali adekvatnu zaštitu, ali ne i takvu da bi dobili lažni identitet.

Korištenje kokaina veže uz imena mnogih osoba iz naših malih sredina. Iz umjetničkog, novinarskog i političkog života, pa čak ni Umag nije izuzet od pričanja o lajnama i šmrkanjima nekih lokalnih političara, ali i sugrađana. Zašto se ne “utope” takvi “urokani” tipovi ako postoje indicije ili dokazi protiv njih? Zašto zatvaramo oči pred tim problemom?

Javni pogovor i sumnje da je netko krijumčar, diler ili „urokani“ korisnik kokaina nisu nikakav dokaz da je netko umočen u kriminal, ali je istražiteljima i taj pogovor ili medijski izvor i te kako dobra polazna osnova za kakvu- takvu istragu.

  Jesu li vam priprijetili neki dileri/narkomafija zbog ovakvog istraživačkog pisanja?

Prijetnji zbog pisanja o ovoj nadasve opakoj temi koja je naša svakodnevica, tu oko nas nije bilo.

Razgovarala:Sanja Bosnić
Izvor:Glas Istre