Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
POSOVI stanovi i pita od govana!
Objavljeno: 18.05.2023 u Objavljeno: 19:17
Novo vrijeme , novi modeli poticane stanogradnje
Još ni traga popisu konačne liste stanara zgrade POS4 u Umagu?! Protekla su puna tri tjedna od svečane primopredaje 84 ključa stanova novim stanarima u POS „mamutici“ , a još ne pronalazimo objavljena imena tih kupaca na stranicama Grada Umaga niti APN-a. Čitavo se vrijeme špekulira po mjestu tko se domogao stana i koje veličine/površine jer je poznato da tijekom prodaje u drugom krugu nisu poštivani kriteriji odabira veličine stana prema broju članova domaćinstva. Naime, neke višečlane obitelji kupile su stan manje kvadrature od pripadajućeg, dok su samci uspjeli kupiti one od 72 m2, građene za četveročlanu familiju i sl.! Uz to, opet kruže priče da jedan dio stanara neće ni živjeti na toj adresi, nego su stanove kupili za povremeni boravak ili za svoju djecu. Besprizorno, kao da se radi o dječjem doplatku, čime su zapravo oteli pravo onima koji si trebaju riješiti egzistencijalno pitanje! Tako je to Umagu. POS stanovima se neki dobro okoriste. Koliki će i sada, bit će jasnije objavom imena svih kupaca, kao i koliko je zapravo njih sa konačne liste na kojoj se nalazilo 167 nositelja ostvarilo kreditne uvjete za kupnju, a koliko je stanova neprodanih na kraju morala kupiti Država i Grad, da ne ostanu prazni. No bitno je da unatoč krizi kupaca, iz Grada forsiraju gradnju nove zgrade POS-a 5, naravno po višim cijenama metra2 stana i težim ostvarivim kreditnim uvjetima. Umjesto da preispitaju ovakav, sada već dubiozan i nadiđen model poticane stanogradnje za mlade obitelji, na što upozoravaju IDS-ovci. Trebalo bi među zainteresiranom javnošću provesti e-savjetovanje (po uzoru na Grad Poreč) i čuti potencijalne kupce koji model poticane stanogradnje bi im bio najprikladniji i najprihvatljiviji jer ne može se stalno raditi u leru ili kako se vladajućima dopada. U jednom trenutku sve zastari i postane naprosto fijasko, pa tako i ovaj model POS-a. Dvojbi je puno, ali najtužnije u cijeloj toj POS odiseji je gorki okus u ustima novih vlasnika koji su uselili navrat nanos u stanove diletantski građene (komentar nekih dipl. građevinara!), prepuni nedostataka i fušeraja.
Kronologija
Prvo, kasnilo se sa svim datumima okončanja „mamutice“, a kad su POSOVCI konačno dočekali trenutak ulaska u stanove i kontrolu izvedenih radova uslijedilo je veliko razočaranje. Naišli su na brojne fušerske radove, nepravilnosti i nedostatke, no bili su primorani potpisati konačne ugovore i nije više bilo uzmaka. Čak im stanovi ni dandanas nisu etažirani, nego su suvlasnici u idealnim dijelovima i ne mogu upisati vlasništvo 1/1. No, dovedeni su pred gotov zid: „Uzmi ili ostavi“, te uzeli ključeve. Stanove su im predali kao porinuti brod s puno kvarova. Pa neka zaplove...a onda neka krpaju vidljive mane po onoj „štuka e pitura fa bela figura“, dok su skrivene mane ostale skrivene, ali grdosija plovi…za očekivati je da se opet negdje nasuka zbog nekog skrovitog defekta.
Plenkijeva grdosija
Gradu i APN-u je bilo najbitnije održati svečanu akademiju primopredaje „krova nad glavom“, u ogromnoj građevini koja izgledom podsjeća na brutalno arhitektonsko rješenje izuzeto od etike i estetike, koje bi valjda stilom gradnje trebalo pokazati otpornost i snagu državnog APN projekta, u majušnoj lokalnoj sredini. Ili kako je to slikovito prenio Glas Istre „…uselili u toliko veliku zgradurinu da je morao doći premijer Plenković na otvorenje i primopredaju ključeva.“ Da, odista kumovao je ni manje ni više, doli premijer Andrej Plenković. Pa s obzirom da im je Plenki kumovao, kolokvijalno možemo izjaviti da je Umag dobio Plenkijevu zgradu. Ne trg ili ulicu, već zgradurinu! Šteta, što im kum prije useljenja nije sredio popravke kao najljepši dar.
Ofucani model poticane stanogradnje
A da su ovi iz Grada Umaga, APN-a i građevinske tvrtke, izvođača radova splitskog Lavčevića akteri sramotne političke i poslovne ostavštine novim stanarima koji su pošteno platili svoju nekretninu, nema zbora. Jer boli njih ona stvar što je većina na mukotrpan način, kreditom i dužničkim ropstvom prema banci platila nekretninu. Oni sebi nisu mogli priuštiti poput nekih Velikih Hrvata tri, četiri, pet, šest… elitnih nekretnina u novonastaloj državi, zarađenih na mukama i propalom carstvu hrvatskog naroda (uništenim tvornicama, urbanizaciji zemljišta, plinskom biznisu, preotetim stanovima…). Ovi umaški POSOVCI, sasvim obični ljudi, su presretni da su si nakon pet godina čekanja na listi prvenstva mogli priuštiti i POS stan te jedva dočekali sanjani „dan D“ useljenja. Stanove su platili prema realnim cijenama za kvalitetu koju su dobili, i zato nije fer mlatiti praznu slamu kako je riječ o povlaštenim stanarima. Projekt POS-a je već potrošio sebe, pun je manjkavosti i nepravilnosti, i gradonačelnik Umaga ne treba putovati do Rovinja ukazivati na rovinjske POS propuste u pogodovanju nekim „kumovima“, kad on ima svog osobnog „kuma“-pročelnika jako poznatog široj hrvatskoj javnosti po aferi rentanja POS „apartmana“ turistima. (Nota bene, lani je taj apartman prodan za ohohooo iznos!). A kad isplivaju na površinu imena svih stanara ove Plenkijeve zgrade, znat će se ima li pojedinaca na dnu kace koji su profitirali. Kao već mnogi do sada, poput umaškog nemoralnog pročelnika! ( „Nije moralno, ali je zakonito, izjava Bassanesea na gradskom vijeću.)
Trojanski konji u HDZ-u i SDP-u
I kad smo već kod dvojbi, ostalo ih je u zraku visjeti puno onog beskrajno dugog dana prilikom stanopredaje „kapitalaca“. Između ostaloga i odgovor na jedno politikantsko pitanje. Zašto je godinu dana pred parlamentarne izbore Plenković došao u SDP-ovski Umag, na priredbu po ničemu osobitu za hrvatski gospodarski progres i demografski oporavak, jer useljenje u tu zgradurinu s kojom je umaškom prostoru, izvršeno arhitektonsko nasilje, nije nikakav izvanredan projekt koji će Hrvatsku spasiti od odljeva ljudi na bauštelu u Irsku ili Njemačku, sasvim nebitno. Kako se radi o već konzumiranom POS projektu po čitavoj Hrvatskoj, pretpostavlja se da je premijer navratio zbog političkog agitiranja „nekog“ SDP-ovog Trojanskog konja u redovima HDZ-a ili obrnuto. HDZ-ovog u redovima SDP-a. Međutim, u ovim kontaminiranim odnosima između vrha SDP-a i HDZ-a, taj potez u Umagu čini se vrlo nerazboritim kao odraz liberalne demokracije. Više je prismrdjelo u zraku da se Bassanese pokušava dodvoriti onima koji imaju stvarnu moć u državi, preko svojih „ortaka“ HDZ-ovaca, a sve u pokušaju spašavanja od kaznenih progona?! Nešto je trulo u državi Danskoj, tj. Gradu Umagu.
Fućkaš narod
Bezobzira što su građanima Umaga, zbog autoritarnog “režima“ gradonačelnika i „legitimnog“ provođenja dugoročno štetnih odluka po lokalnu zajednicu, uskraćene brojene informacije, pa čak i demokratsko pravo slobodnog izražavanja ili protivljenja njegovim štetnim odlukama, poglavito katastrofalnom devastiranje obale u Alberima za gušte obijesnih stranih investitora, nakon posjeta Plenkovića kao da se razotkriva „tko ga štiti“ u svim kompromitirajućim rabotama i zašto može nastaviti nesmetano raditi što poželi, protiv volje svojih građana. Očito je, da je kao Šerif dobro zaštićen od zakonodavne vlasti i fućka mu se što mu građani zamjeraju bahatost, samovladu, netransparentan rad, kojekakva mešetarenja pogodovanja i evidentno demografsko i gospodarsko propadanje grada.
Kontrola medija
No, ono što se Bassaneseu mora priznati je, par exellenxce savršena medijska promocija. Utjecaj na medije. Pretpostavljamo i s čime to uspijeva. Tu lekciju kao da je savladao od ministra Josepha Goebbelsa, oca modernog marketinga 20. stoljeća. Poput nekog dr.sc. marketinškog režimlije uspijeva mobilizirati mase, uvjeriti ih da sve što se u gradu radi i investira, je nadaleko najbolje. Da Umag odskače razvojno od prosjeka drugih okolnih sredina, (jer građani su slabovidni ili kratkovidni?!) plasirajući to kroz razne „kozmetičke zahvate“ pod geslom : „Grad koji se botoksira, pardon, razvija“. Gradonačelnik narcisoidno i samodopadno manipulira o viziji i razvoju koje su njegova zasluga. (Poslije mene potop!, Luj XV. ) Brojni su takvi neskromni i skupocjeni projekti po središtu grada koje si ni Švicarci ne bi dopustili.
Međutim, protivno tim efektnim vizualnim zahvatima u prostoru, katastrofalno loše je građena Plenkijeva zgrada, koju su stanari, nemojmo se zavaravati, pošteno i pretjerano platili za sav uručeni fušeraj. Ali gradonačelnik je i ovaj put sve glorificirao, prezentirajući to kao veličanstveno i spasonosno rješenje za stambene probleme mladih u Umagu. Narodski rečeno „od govana napravio pitu.“ Još kad mu se u paradi serviranih ključeva pridružio prvi čovjek Hrvatske, zaista bi se dalo pomisliti ( u godini prije parlamentarnih izbora) i povjerovati kako se tu radi o ekskluzivnom fenomenu i da se ovom POS zgradurinom znatno povećava dobrobit života u gradu, što je osobna zasluga dvojca BV & AP, kao da su im darovani, a ne kupaca koji su stanove „krvavo platili“. I tako su nakon svečanosti guranja ključeva u brave još neznani svi POSOVCI sretno uselili u derutne stanove i krenuli s popravcima, dok je najzaslužnija svita krenula na čašćenje obilatim ručkom u Petroviju, uz desert- pitu od jabuka.
Znači, nisu svi u Umagu i Hrvatskoj glupi POSOVCI, može se, može, pita napraviti i od jabuka, a ne od govana!
Sanja Bosnić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
