Politički mrtvaci i novi lideri u utrci za vlast u Umagu

Objavljeno: 28.02.2025 u Objavljeno: 21:59

Analiza političke klime manje od 100 dana pred nove lokalne izbore

Politički dani u Umagu miruju. Kao voda u boci. Sasvim je prozirna i ne možemo pročitati poruke u vodi. A odavna je poznato  da voda poprima oblik svog okruženja i mijenja po njemu svoju pojavnost. Jedino što možemo osjetiti već neko vrijeme je težina i gorčina zbog gubitka dragih i mladih ljudi, šaputanja o paklu ovisnosti koji ih je zauvijek progutao, konstatirajući da ih u gradu ima prepuno obuzeto „demonima“, dok iz Grada Umaga godinama ne poduzimaju organizirano gotovo ništa ili vrlo malo protiv nedodirljivih koji se bogate na smrti naših nesretnika.

Previše se u ovom gradu ulaže u monumentalnost, vanjski dojam i beton, a premalo u čovjeka i međuljudske odnose. Nikad veći socijalni jaz među mladima i starijim građanima te manja međugeneracijska suradnja. Nikad veća titranja „jajca“ mladima, a marginaliziranje starijih sugrađana.

Foto:Ilustracija

Miruju politički dani u Umagu, a novi lokalni izbori su na pragu. Otprilike je 100 dana do novih demokratskih takmičenja pa ćemo malo protresti tu bocu vode i potražiti što se krije u njoj. Analiziramo tko bi mogli biti takmičari i na čemu će u skoroj izbornoj utrci graditi svoju izbornu kampanju, braniti dosada neobranjivo i na koje biračko tijelo ciljaju. Krenimo od SDP-a, vladajuće stranke u gradu.

Gdje se skrivao SDP Umaga četiri godine?

SDP Umaga kroz četiri godine nije se istaknuo niti jednom svojom konstruktivnom aktivnošću. Nisu istupili niti na jednoj tiskovnoj, objasnili ili stali iza određenih stavova i odluka za koje su podizali ruku u vijeću (često puta štetnim odlukama!), a mnogi građani ne znaju čak ni tko je predsjednik umaškog SDP-a. Pojavljivali su se na formalnim događajima vezanim uz obilježavanje nekih „partijskih“ datuma, kada bi predsjednik Mirko Grgić, u sjeni nezavisnog SDP-ovca Vilija Bassanesea  šetao po Trgu 1. svibnja i dijelio cvijeće ili iza štanda skupljao potpise za SDP-ove kandidate na kojekakvim izbornim listama. SDP Umaga je kroz četiri godine postojao samo na papiru i kao dobro dresirani dizači ruku u gradskom vijeću. 

Žalosno je da će svoju izbornu kampanju graditi oko imena Vožda Vilija Bassanesea koji je zalutao u redove socijaldemokratske stanke i kojemu svi SDP-ovci moraju polagati sve račune. SDP Umaga jednostavno je postao talac jednog čovjeka, koji se busa u prsa kad izgovara riječ demokracija, dok autokratski vodi grad čime pokazuje elementarno neznanje izvornog značenja grčke riječi demos. Do njegova „kupovine“ SDP-a Umaga s listom nezavisnih (2012.), prethodni umaški predsjednici Partije su polagali račune stranci, a jao ti ga danas. Usprotivi li se itko Viliju, može očekivati njegovu nemilu intervenciju jer je još iz mladih dana poznat kao neosjetljiv i osvetoljubiv čovjek. Bassanese koristi sva politička sredstva da sebe identificira s SDP-om, a istodobno je duboko u „black dealu“ s HDZ-om. Članovi Partije mu služe kao kaktusi. Ali ti kaktusi, ne brinite, omastili su se na vlasti, nagrađeni su za svoju lojalnost, pa i kad Vožd učini nešto pogrešno ili politički kompromitirajuće, moraju držati flaster na ustima. Osim što će SDP svoju pretkampanju graditi na liku i djelu Bassansesa, mogli bi opet u svoju utrku uvući nevidljiv HUS i HNS (stranke s jednim članom) i dobar dio bratskih naroda/sada manjinaca iz ex Jugoslavije.

A što je s dosadašnjim kul e kamiža HDZ-om?

Naime, nakon što su bivši predsjednik HDZ-a IŽ, dr. Jurica Šiljeg i Vili Bassanese predsjednik SDP-a IŽ i gradonačelnik Umaga uspostavili  2017. čvrsti most suradnje, zbog čega je Šiljeg bio izabran za predsjednika Gradskog vijeća, HDZ-ovci Umaga su izgubili na vjerodostojnosti u gradu. Zagazivši u istu političku močvaru, praktički su se izjednačili kao političke stranke, i bio je to jedini politički nonsens te vrste u Hrvatskoj, jer je riječ o svjetonazorski nepomirljivim strankama (osim u biznisu!) . HDZ se nije ogradio od kompromitirajućih poteza i koruptivnih radnji koalicijskog partnera crvenog Bassanesea, nego su si prigrabili veliku osobnu korist te dopustili Bassaneseu da i on puni svoj džep. Očekivalo se da će novo rukovodstvo HDZ-a na čelu s Ilirjanom Croata Medur te članicom gradskog vijeća povratiti povjerenje dijela izgubljenih birača, u vjerodostojnost stranke, da će Croata Medur u gradskom vijeću stopirati štetne inicijative i projekte, ali suprotno očekivanom i ona je gledala samo osobni interes te se bespogovorno još više slizala s Bassansesom i Maurom Jurmanom, zamjenikom i time se zavrtjela na istom političkim ringišpilu. Ima onih koji vjeruju da je predsjednica dobila takvu direktivu od svog predsjednika Plenkija. Kako god, HDZ se izgubio iz očiju javnosti i totalna je nepoznanica s čime će se tući u izbornoj borbi koja slijedi i kako će korigirati političku nevjerodostojnost i nepopularnost u Umagu. Hoće li se HDZ-ovo biračko tijelo priupitati na čiju stranu stati? Hoće li ostati priljepak SDP-ovu kompromitiranom Bassaneseu ili će malo oladiti i vratiti vodu na HDZ-ov mlin te si pružiti šansu za jedan vlastiti manevar i oporbeni mandat u gradskom vijeću. Četiri zadnje godine bili su totalno nevidljivi kao prepoznatljiva politička stranka u javnom životu Umaga.

Zeleni Umag = Goran Galović

U društveno-političkom životu grada Goran Galović, Zeleni Umag, i nezavisni gradski vijećnik profilirao se u gradskom vijeću kao najistaknutiji i najstručniji član gradskog vijeća. Pri čemu je Bassanese na vijećima pokazivao neskrivenu „mržnju“ prema njemu, i nemojmo se lagati,  da to nije iz privatnih razloga. Rabimo riječ „mržnju“ jer Šerif pri obraćanju oporbenjacima često puta ih optužuje da mrze svoj grad. Naime, on je najkompetentniji djelitelj lekcija svima, pa je tako i jedinica mjere za ljubav prema Umagu. Bio je to i Domovinskom ratu kad se skrivao u nekoj drugoj državi dok su mnogi Istrani nesebično stajali na braniku Lijepe naše. Galović je svoj fokus rada i aktivnosti, inače poznatiji kao zaštitnik okoliša bez premca u Umagu, proširio i na sve ostale segmente života u gradu, a osobito ukazivao na netransparentnost proračuna tj. sumnjive javne nabave, raskalašeno rasipanje proračunskih novaca na agresivne arhitektonske zahvate u prostoru, pogodovanje raznim povezanim „likovima“ pri javnoj prodaji gradskih nekretnina, bio u nastupao u prvim redovima zaštite pomorskog dobra od trajne devastacije u režiji gradonačelnika, štitio interese odgajateljica u dječjim vrtićima, pokrenuo niz peticija, između ostaloga protiv nezakonitih naplata parkirališta na Novoj obali i Punti pa je sada Parking free!, ukazivao na niz suspektnih zloporaba položaja i ovlasti gradonačelnika, namještanja natječaja, političke trgovine…i sve argumentirano iznosio u medijima. Galović je tom smislu dao veliku važnost ulozi vijećnika u gradskom vijeću i sebi pružio šansu za još jedan mandat. A nametnuo se i kao najbolji kandidat za gradonačelnika jer je kroz svoj dosadašnji angažman dokazao da razumije problematiku ovoga grada, štetna muljanja i zakulisni „deal“ gradonačelnika i da mu je stalo do kvalitete života svih građana, a ne krupnog kapitala. Zato što je raskrinkao gradonačelnika ovaj bježi od sučeljavanja i rasprave s Galovićem, ne prati ga, jer bi ostao kratkih rukava u diskusijama, pa poseže preko predsjednika vijeća Ivana Belušića za njegovim udaljavanjem iz gradske vijećnice. Svoju „mržnju“ prema Galoviću je jasno pokazao u narcisoidno egzibicionističkim istupima, i vrlo skliskim populističkim monolozima, najčešće nesuvislim artikulacijama jer u svim ovim godinama šerifovanja još nije stekao vještine dobrog govornika.

 Marino Paretić= „Naši ljudi/Gente nostra“

Paretić je u gradskom vijeću u svojim javnim istupima stavljao osobiti naglasak na poduzetništvo i obrtništvo, kao i na revitalizaciju područja zaštićene, ali  totalno devastirane povijesne jezgre Umaga, ruglu grada, koja po njegovu viđenju predstavlja ishodište za obnovu i razvoj autentičnog Umaga. Stao je u prve redove protiv devastacije pomorskog dobra u Alberima, agilno sudjelovao u protestima protiv trajnog uništavanja hrvatske obale u korist srpskih investitora, ukazivao na nezakonite radnje tj. razne marifetluke Bassanesea sa srbijanskim poduzetnicima prilikom gradnje Petrama, zamračivanju love, krivotvorenju građevinskih dozvola, nezakonitoj gradnji resorta Petram mimo urbanističkog plana UPU Alberi turizam, a kao predsjednik udruge „Naši ljudi/Gente nostra“ potpisao je desetke kaznenih prijava i upozoravajućih dopisa nadležnim institucijama da poduzmu potrebne radnje za sprečavanje korupcije i kriminala u Umagu. Izlazio u javnost s imenima uhljebnika u gradskim tvrtkama iz redova SDP-a. Nastojao zaštiti male iznajmljivače-domaćine. Protivio se rasprodaji gradskih terena plinskim magnatima i njima povezanim partnerima… Sindako je upravo Paretiću najviše spuštao uličnim vokabularom uvrede ispod pojasa- ad homini. Optužujući ga za nemoral, mešetarenje svojim privatnim nekretninama, a ponižavajućim tonom znao bi se narugati njegovoj poslovnoj karijeri. Paretić nije ostajao dužan, i uzvraćao udarce opisavši Bassanesea u jednoj izjavi: „Gradonačelniče, imate li vi špigl doma? Pogledajte se bolje u njega. Samo mi vi nemojte pričati o moralu!“. Stekao je Paretić dobro vijećničko iskustvo, i s našim ljudima- gente nostra kreće u zasluženi još jedan mandat. Cilj mu je regrutirati u svoje redove više apolitičnih građana koji bi po principu društvene odgovornosti htjeli savjesno i demokratski odlučivati o razvoju i prosperitetu grada.

IDS, borba za svakog malog čovika na svakom kantunu se nastvalja

IDS je na čelu s Anjom Žužić u zadnje četiri godine vratio povjerenje poljuljanih birača i privukao nove, mlade članove. Dovoljno je ponoviti što smo već pisali o Žužić, a time i IDS-koju ju prati. Svojim agilnim nastupima u javnosti, osobito u gradskom vijeću, dokazala je da se zna nositi s autokratskom vlašću i uvredama gradonačelnika Bassanesea i predsjednika gradskog vijeća Ivana Belušića, SDP-ovaca, te otrpjeti i personalizirana vrijeđanja, naročito one po kojima je poznat kao „ženomrzitelj“ pametnih žena. Okupila je oporbene vijećnike Gorana Galovića i Marina Paretića u neformalnu koaliciju.

Zajedno su se zalagali i nastupali u medijima u gradončelnikovom koruptivnom osinjaku na Alberima, u kojem je brutalno devastirao pomorsko dobro. Generacije Umažana pamtit će izjavu Žužić:“ Bassanese će ući u povijest Umaga kao najveći devastator naše obale“. Zajedno s oporbenjacima izražavala je sumnje da se pogoduje krupnom kapitalu MK groupa i tvrtki Čista voda projekt, na štetu Umažana.

 IDS je otkrio novu aferu oko POS liste prvenstva i Žužić prokazala imena ubačena na listu kao što je balkanska pjevačka zvijezda Amira Medunjanin te Lejla Rizvanović, nevjenčana supruga (djevojka) predsjednika gradskog vijeća Belušića. Zahvaljujući Žužić i njezinim intervencijama na gradskom vijeću, Grad Umag je odlučio participirati u kupnji mamografa Ispostavi Doma zdravlja Umag. Treba joj pripisati zaslugu što je u Umagu organiziran bezvučni tzv. eko vatromet Isto, tako stanari umaškog tzv. Starog grada prvenstveno IDS-u i Žužić mogu biti zahvalni jer su kroz medije apelirali na gradonačelnika da im osigura parkirna mjesta na obali Josipa Broza. I uspjela je u tome. Žužić je zaslužna, iako to Bassanese neće nikad priznati javno, da je svojim angažmanom u komisiji Županije spašavala projekt umaške srednje škole kad je novosagrađena „zgrada duhova“ stajala dvije godine prazna. Ostala bi zatvorena još koju godinicu jer se gradila mimo postignutog dogovora s osnivačem- Istarskom županijom. Naime, umaška srednja škola zakonom nije predviđena u mreži školstva Istarske županije. No, Bassanese je inzistirao da se zatvori Gospodarska škola u Bujama i premjesti u Umag pa krenuo graditi samovoljno zgradu u Umagu misleći da će tako prisliti Županiju na taj ustupak. Što po Zakonu nije bilo moguće, pa se Žužić zalagala da se otvore barem neka usmjerenja i ne zjapi prazna. Bassneseu je očito bio cilj izgraditi školsku zgradu a ne ustanovu!

IDS-a je predlagao projekt funkcionalne tržnice – mediteranskog stila, bez megalomanskih i rastrošnih, suludih zahvata koje su građani Umaga iz svojih džepova platiti 3,5 milijuna eura za četiri štanda i okolne boxove.

Isto tako, u ime IDS-a Žužić je predlagala novi model stambenog zbrinjavanja mladih, darivanjem ili jeftinim otkupom zemljišta mladima za gradnju kuća ili izgradnjom gradskih stanova te davanjem u najam po povlaštenim cijenama za m2.

IDS-ovci su više navrata zahtijevali održavanje izbora u Mjesnim odborima.

Ukratko, umaški IDS i Žužić su savršena smetnja gradonačelniku i SDP-u Umaga, pa ih Sindako zasipa verbalnim pljuskama. To potvrđuje i drsko, dvostruko udaljavanje Žužić sa sjednice gradskog vijeća, čime se svrstala uz bok s rekorderom „crvenih kartona“ Goranom Galovićem.

Svejedno, IDS je ostao dosljedan i prkosio šerifovim niskim udarcima dokazujući da su upravo Bassanese i njegov „klon“ Belušić grobari umaške demokracije. IDS ne treba previše u novoj kampanji dokazivati da se borio za svakog malog čovika na svakom kantunu i da su predani istarskim vrijednostima koje zastupaju. Građani će to u novom mandatu nagraditi.

Ostali

Još nije poznato, ne šuška se, što je s listom političke stranke „Akcija mladih“ vijećnika Damira Grunbauma. On se totalno eutanizirao ili su ga politički eutanizirali njegovi pokrovitelji. A možda je ostvario svoj osobni interes, pa se pasivizirao i sam.

U ovom je trenutku poznato da je i mladi Ivan Vidović najavio kandidaturu za gradonačelnika te je već posložio svoju listu nezavisnih građana.  A  čujemo da se slaže još jedna vrlo zanimljiva nezavisna lista birača.

Vidović protiv „umaškog Bandića“

Zaključno, politička klima u Umagu je još uvijek pretežito maglovita za ovo doba godine. Ali ako je suditi prema našoj analizi trebalo bi se sukobiti više novih protivnika u izbornoj utrci, tako da umaški birači, osobito oni pasivizirani, koji ne vole izlaziti na birališta jer tvrde da je previše isluženih lista i imena na njima pa opravdavaju svoj neizlazak najčešćom tvrdnjom: „ Ne izlazim na izbore jer mi je pun kufer ovih lopova!“, sada bi mogli pokloniti povjerenje novom odabraniku.

Raduje što hrabro želi ući u ring kao izazivač protiv umaškog „Bandića“, hrabri Vidović, koji se svojom pojavnošću (simpatičan je masama), govorništvom doima pravim osvježenjem u svijetu već istrošenih „floskula“ političara i primjer je modernog mladog-lidera koji privlači te motivira apolitične mase, prvenstveno mlade na sudjelovanje u političkom životu zajednice i davanju obola promjenama grada u bolje mjesto za život svih građana a ne samo podobnih i odabranih.

U životu valja znati kad odbaciti stare krpe i koristi nove za čišćenje nagomilane šporkice. To vrijedi i u politici.

Analizirala: Sanja Bosnić