Novigrad:Finalno natjecanje u kategoriji 700 vina i promocija talijanskog vodiča Vinibuoni d'Italia
Političar ozbiljnih namjera
Foto: Grad Umag
„Bivši“ glavni urednik opet piše
Bio sam se zapitao, hoće li Robert Frank nakon što je „postavljen“ na novu funkciju, i dalje pisati svoje zapažene kolumne u Glasu Istre ? Vjerojatno ste primijetili, „bivši“ glavni urednik Glasa Istre, nije pisao kolumne više od tjedan dana.
Oduzeti novinaru mogućnost pisanja, nešto je najgore što se može učiniti prema čovjeku te struke. Pisanje je ovisnost, nadam se pozitivna. Nikakva nova i „viša funkcija“ to ne može nadoknaditi i stoga sam žalio ako „bivši“ glavni urednik neće više pisati.
Konačno, evo dočekali smo trenutak povratka pisanja novinara Franka. Moram priznati, bio sam začuđen objavljenim tekstom i usporedbom političkog stila djelovanja Peđe Grbina i Aleksandra Vučića.
Kakav god bio predsjednik SDP-a Hrvatske, nije lako pronaći poveznicu sa načinom ponašanja predsjednika Srbije, u politici.
Nelogično! Hvalospjevi Viliju Bassaneseu a kritika Peđi Grbinu kojega sam Bassanese podržava?
Ima još nelogičnosti i nekonzistentnosti u pisanju o SDP-u Hrvatske u novinara Glasa Istre. Podsjetimo se da je samo u subotu 17.rujna, Glas Istre objavio veliki intervju Dubravka Grakalića s predsjednikom istarskog SDP-a, Vilijem Bassaneseom koji je „struja“ Grbina jer obnaša funkciju jednog od potpredsjednika u Grbinovom SDP-u Hrvatske. Intervju na punih pet stranica sa pet velikih fotografija Bassanesea izvještačeno mladolikog izgleda u glumačkim pozama, koje se čak i meni sviđaju.
Za razliku od Bassanesea, Grbin nije ispao tako zgodan na fotografiji, a puno je mlađi od Bassanesea! A sam Bassanese kaže u spomenutom intervjuu da je politika rad, ali i dojam koji se stvara medijskim istupima koji mogu biti sugerirajući i netočni. Pri tome naravno, nije mislio na sebe, jer je ulogu gradonačelnika ovako opisao:
„Politika gradonačelnika je temeljena na radu, a ne na dojmu koji će kad-tad puknuti jer samo radom i realiziranim projektima podižete kvalitetu života građana, a ne dnevnim nastupom u medijima kojima se mali dio javnosti zabavlja“.
Ono što je Bassanese također naglasio, je naročito dobra suradnja sa APN-om i izgradnjom stanova za mlade i Fondom za zaštitu okoliša. Čemu to, kad su poznate brojne afere oko te umaške poticane stanogradnje i još uopće nije ni obavljena ni konačna lista kupaca stanova u zgradi koja je već u završnoj fazi. Dogodio se niz nepravilnosti i diskriminacije pri ponudi stanova podnositeljima zahtjeva (o čemu ćemo pisati uskoro), a već se najavljuje izgradnja nove mamutice?!
Čitajući dalje intervju i gledajući fotografije, ne znam zašto, ali prvo što mi je palo napamet bio je Enver Hoxha (Hodža), nekadašnji albanski komunistički diktator i njegovi ogromni posteri i kipovi na ulicama i trgovima Tirane, ali i širom Albanije.
Još uvijek čuvam kod kuće knjigu o Albaniji i Enveru Hoxhi. Jugoslavija i Tito su se dosta s njime politički namučili u prošlosti, nakon 2. Svjetskog rata. Nadam se, da se Hrvatska neće toliko „mučiti“ sa Bassaneseom na čelu ovog SDP-a.
Intrigantni istarski dnevni list
Za razliku od pozitive u članku o Bassaneseu, kolumna u kojoj novinar Frank opisuje Grbina, je sasvim suprotnog karaktera, a Grbin je ustvari personifikacija aktualnih SDP-ovaca na vlasti, odnosno ove frakcije. Frank opisuje Grbina (valjda i one koji su mu se priklonili) kao političara koji „širi noge „Možemo“. Grbina se opisuje kao predsjednika u čiju se „maglu uvukao“ SDP. Od Grbina, samo je Aleksandar Vučić, iritantniji kao političar, komentira Frank. I dok sam prije razmišljao o Hohxi, mislim da mu je ova usporedba Grbina, ali i njemu sličnih vodećih SDP-ovaca s Vučićem znatno bolja.
Intrigantni istarski dnevni list
Glas Istre je intrigantan dnevni list. Ako se pažljivo čitaju tekstovi koji se u njemu objavljuju, uopće nije jasno, što se u njemu događa. Nakon sjednice Gradskog vijeća Grada Umaga od 29.kolovoza, Glas Istre je objavio članak umaške dopisnice Sanje Bosnić o temama, vijećničkim pitanjima i (ne)raspravi o pojedinim pitanjima koja su bila toga dana na dnevnom redu umaškog predstavničkog tijela.
Posebno je u tekstu bila istaknuta i uokvirena informacija, da novinarima Glasa Istre i drugima, nije bilo omogućeno prisustvovati sjednici Gradskog vijeća jer je tako odlučio njegov predsjednik prema nekom članku nekog propisa i poslovnika vijeća.
Nekoliko dana kasnije, moglo se pročitati na portalu Istra 24, da Robert Frank nije više glavni urednik već prelazi na novu dužnost, direktora marketinga i izdavaštva.
Poznavajući gradonačelnika Bassanesea, on sasvim sigurno nije dobro prihvatio tekst u Glasu Istre u kojem se navodi da novinari nisu smjeli prisustvovati sjednici Gradskog vijeća, jer nikad ne želi preuzeti odgovornost za svoje autokratske postupke. On smatra da može odlučivati (odluka je njegova, a ne predsjednika Gradskog vijeća?!) o tome tko smije a tko ne, biti na sjednici Gradskog vijeća ili bolje rečeno Gradonačelnikovog vijeća, a onda mediji o tome ne bi trebali pisati. Pa čemu onda odluke iza kojih ne stoji javno?
Nakon što je Glas Istre to prenio i političkim „slijepcima“ je bilo jasno, da je došlo do intervencije iz Umaga na visokoj razini zbog kojih su neki ljudi „maknuti“. Možda se to odigralo preko predsjednika uprave ili suvlasnika tog našeg istarskog dnevnog lista, jer sve djeluje po poznatom hrvatskom scenariju gdje su u pitanju tajni ortački ugovori, između predstavnika medija i visokopozicioniranih političara koji ih na taj način kontroliraju i stalno se pojavljuju u tom mediju samo u pozitivnom tonu. Nešto što smo, već gledali na hrvatskim prostorima u prošlosti.
Tko zna, možda je upravo objavljivanje informacije o zabrani novinarima da prisustvuju Gradskom vijeću Umaga, predstavljalo onu kapljicu koja je prelila čašu nezadovoljstva, upravljačke strukture Glasa Istre radom glavnog urednika ?
No vratimo se na sadržaje članaka u kojima Bassanese govori o svom radu u Gradu Umagu i kritike Grbina o čemu piše bivši glavni urednik Robert Frank.
Najveći sinovi Istre besramno su sebi prisvojili sve što su zamislili
Mene se najviše dojmila slijedeća konstatacija predsjednika SDP-a Istre, Bassanesea, koji je doslovce u razgovoru sa novinarom Grakalićem izgovorio sljedeće:
„IDS je u jednom povijesnom vremenskom kontekstu sigurno imao pozitivnu ulogu, to je nesporno. Ali, to je potrajalo vrlo kratko. Kad su najveći sinovi Istre počeli besramno prisvajati sebi osobno sve što su zamislili, tada je običnim građanima Istre postalo jasno da većina političara u IDS-u izričito iz osobne koristi. Greška tadašnjeg rukovodstva, a time i Miletića, je bila što nije imao snage zaustaviti tu javnu krađu i obračunati se s takvim kadrovima“.
Što je Vili Bassanese želio nama čitateljima pojasniti tom izrečenom konstatacijom ? Znači li to da se samo u IDS-u krade ? U istarskom SDP-u izgleda, ne krade se ? Ok, za Bassanesea znamo da ne krade i ne zloupotrebljava ovlasti koje ima, jer prati ga moralna prošlost, o čemu potvrđuju i samo neki od službenih dokumenata USKOK-a i DORH-a. Dobro, radi se o sitnici, koja mu se tu i tamo potkrade, recimo neki propust poput nezakonitog povećanja koeficijenta i osnovice plaće za sebe i zamjenika, više nego je to zakonom dopušteno. Ali DORH to razumije jer Bassanese sam za sebe stalno tvrdi da je pošten gradonačelnik pa pravosuđe ne pokreće protiv njega kazneni postupak. A i mi građani bi trebali razumjeti zašto je plaću nezakonito povećao samo sebi i kolegi. Nije lako raditi odgovoran posao gradonačelnika 24 sata dnevno za minornih 20-tak tisuća kuna mjesečno, voziti službeni auto non -stop, koristiti gradske kartice, ubirati dnevnice… Trebate znati, da bi se ostvarili ovako impozantni rezultati u razvoju Grada Umaga, čak i kada spavate ne mirujete, već se trzate i sanjate, što ćete sljedećeg jutra poduzeti za svoje „podanike“ i ostale privilegirane s kojima se snalažljivo „dogovora“ razvoj grada samo zbog društvenog interesa, nipošto vlastitog ili zbog političke karijere.
Kako bilo, Glas Istre na sreću, izlazi dalje, a mi čitatelji imat ćemo prilike zabavljati se događajima u politici, onako kako je Bassanese (pro)kazao. Za razliku od drugih lokalnih političara, njega ćemo pratiti samo u ozbiljnijoj formi onoga Vilija, a danas gradonačelnika, koji radi i realizira projekte, za kvalitetnije uvjete življenja umaških građana i samoodrživi razvoj, najčešće pojedinaca. On sigurno neće upotrijebiti slogan „Ajmo delati“ jer mu nije potreban.
Da budemo jasniji, Ajmo delati u hrvatskoj politici nije istoznačno što i „Djela govore glasnije od riječi!“ (Hiao He, Kina)
Piše: Veljko Ivančić
.jpg?1729678745288)
.jpg)
.png, neboderi komunela, 24.jpg, ko te pita.jpg)
, mreža.jpg)
.jpg, 24.jpg)
