Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Pokvarenjaci štite javni interes samo kad njima odgovara!
Objavljeno: 27.10.2024 u Objavljeno: 13:40
Držači ljestvi
Slučaj Ene Sinčić iz Umaga otvorio je pitanja zašto građevinski inspektorat i umaška gradska vlast imaju dvostruka mjerila kad je u pitanju rušenje/uklanjanje bespravno sagrađenih objekata na Umaštini.
Nakon što je građevinski inspektorat RH donio Rješenje o uklanjanju bespravno rekonstruirane kućice na poljoprivrednoj parceli, jedinog doma Ene Sinčić, samohrane majke dvaju malodobnih sinova iz Umaga, Ena je sama angažirala bager koji je 17. listopada sravnio njezinu kućicu sa zemljom. Vijest se zakotrljala kao lavina u Hrvatskoj, podijelivši hrvatsku javnost. Legalisti su stali u zaštitu zakona i državnog inspektorata, a humanisti i mali čovjek u zaštitu samohrane majke i njezinog prava na jedini krov nad glavom.
Zloporaba ovlasti i položaja
U svakoj normalnoj državi, zaposlenici u državnim institucijama, a ne “robotizirani” birokrati, kao i umaška gradska vlast-produžena ruka Državnog inspektorata (DIRH), valjda bi prije rušenja sagledali objektivno, i s dozom empatije, Eninu životnu situaciju iz više kutova te se zamislili nad njezinom sudbinom i ustavnim pravom na jedini dom. Ovako, čini se da je sve ovo bio puki instrument zaštite javnog interesa kad se radi o običnim građanima, jer da oni ozbiljno štite javni interes ne bi zlorabili to svoje pravo i ovlasti kad je u pitanju znatno krupniji interes države, pa bi najprije rušili svim krupnim i suspektnim investitorima bespravno sagrađenih objekta. Netko bi trebao napraviti reviziju izdanih građevinskih dozvola bespravnim graditeljima da bude jasnije kolikima se dozvolilo graditi mimo prostornih planova na snazi.
Alberi, ne šljive planove na snazi
Primjera je na bacanje. Spomenimo samo najočitiji, naselje Alberi, rezervirano za dotok srbijanskog kapitala, gdje su investitori gradili gotovo sve objekte mimo ID PPUG-a Umag i UPU Alberi-zona turizam, čime su se hvalili nadobudnim izjavama u medijima. (Jutarnji list, Forbes). Od bespravnog etažiranja apart- hotela Petram, ( 2010. na snazi je bio zakon koji je striktno branio etažiranje hotela i parceliranje čestica u turističkim naseljima!) te prodaje stanova, hotelskih soba, apartmana još prije ishođenja tehničkog pregleda i dobivene uporabne dozvole, po cijenama između 6000-7000 eura/m2. Dakle, daleko je to od definiranih turističkih zona, T1 i T2, već se radi o pukoj apartmanizaciji. Pita li se itko jesu li im možebitno građevinske dozvole krivotvorene u Gradu Umagu?

Bespravno sagrađena plaža i šetnica
Spustimo se do obale. A što s bespravno sagrađenom plažom i ugostiteljskim objektom na plaži resorta Petram? Hoće li to iz građevinskog inspektorata rušiti, nakon što je ministar Oleg Butković utvrdio niz nezakonitih radnji provedenih od strane Grada Umaga, (čitaj gradonačelnika Bassanesea), te im poništio koncesiju nad spomenutim česticama pomorskog dobra (k.č.br. !43/1 k.o. Savudrija) koju potpisuje gradonačelnik Vili Bassanese? Grad je poradi toga tužio Državu, ali im je Upravni sud odbio tužbu. Je li gradonačelnik veliki zaštitnik hrvatskih nacionalnih interesa, pravednik koji, potiče u sprezi s građevinskim inspektoratom rušenje malih zidanih ili montažnih objekata na Umaštini, a stranom, krupnom kapitalu pomaže opstanak kontradiktornim činjenicama bez uporišnog legitimiteta.

Takovi postupci govore u prilog samovolji gradskih dužnosnika i odgovornih u državnim institucija da su njihovi preferirani poduzetnici/tajkuni nedodirljivi, odnosno, da svi lete u istom “jatu”. Prema onoj, svaka ptica svome jatu leti.
„Nož u leđa“ vlasnicima terasa
Drugi, vrlo dvojben odnos gradske vlasti i državnog građevinskog inspektorata predstavljaju umaške bespravno sagrađene ugostiteljske terase na južnoj šetnici starogradske jezgre. Još 2004. dostavljeno im je Rješenje o uklanjanju tj. rušenju tih objekata, o čemu je najviše pisao Glas Istre. Čak je iz Rijeke u rujnu te iste godine krenuo teretni “pontonski” brod nakrcan bagerima da ih ukloni, (jer nije moguć pristup s teškom mehanizacijom s kopnenog dijela), ali ga je, navodno, jedan moćni političar, nekadašnji bliski suradnik dr. Franje Tuđmana, uspio vratiti iz umaškog zaljeva u riječku luku. S obzirom da su se nastavile terase kao sojenice, širiti prema otvorenom moru, opet su postale aktualne 2011. kad državni inspektorat nalože gradonačelniku Bassaneseu da surađuje i sudjeluje financijski u trošku uklanjanja, o čemu je također izvještavao Glas Istre. Umjesto kao u slučaju jadne Ene, Bassanese je obećao da će status terasa riješiti kroz izmjene urbanističkog plana, ali nije se maknuo s mrtve točke, nego se pravi „nevin u ludnici“, čime samo šteti vlasnicima jer im dopušta rad na pomorskom dobru. Toliko o zaštiti Eninog doma i prolongiranju životarenja bespravnih terasa čime vlasnicima, zapravo, zabija nož u leđa. Jer što ako i njima doplove bageri?

Takvim postupanjem Bassanese truje odnose među svojim stanovnicima i samo produbljuje nepovjerenje u lokalnu vlast i institucije sistema te jača sumnje u koruptivne radnje.
POS skandal u Hrvatskoj
U prilog tome spomenut ćemo još i umaške POS stanove. Umag je poznat kao Grad- skandal u čitavoj Hrvatskoj po aferama i zlorabi zakona iz programa poticane stanogradnje-POS-a. Već godinama se omogućuje kupnja stana pojedincima kojima nije potreban, jer u njemu ne stanuju, nego im služi za mešetarenje i zadovoljavanje čak i tuđih potreba! I dok se iz Grada diče brojem izgrađenih objekata, recimo i to, da samo u zadnjem POS-u4, prema informacijama dobro upućenih stanara, od 30 % do 40% vlasnika uopće stalno ne stanuje u tim stanovima! Informiraju nas da su neki vlasnici u stan smjestili svekrvu, neki sestru ili dugog člana obitelji, neki su ga kupili za djecu, a neki navrate tek na godišnji jer uopće niti rade, niti žive u Umagu. Domogli su se stana jer su svjesno lagali da im je egzistencijalno potreban! A u zakonu (članak 8) jasno piše ne budu li se vlasnici pridržavali odredbi Zakona tj. ne budu li fizički stanovali na toj adresi, tj. stanu ti će se pojedini slučajevi sankcionirati i morat će vlasnici otplatiti kredit i stan, nakon što se za iste izvrši provjera.
Dakle, prema dosadašnjim umaškim iskustvima pri pokušaju kupnje POS-a, ili ostaneš bos ili postaneš BOSS! Sve potiče sumnju o nepriličnim dogovorima između gradonačelnika Umaga i APN-a, da ih se i dalje preko više gradi. Naravno, gradonačelnik si time podiže vlastiti imidž, a APN-na umaškim besplatnim terenima solidno zarađuje ( U indexu.hr ih nazivaju “korumpirani” APN). A Umažani se pitaju, zar je logično graditi sve veći broj stanova ako se sustavnim rješavanjem stambene problematike, umjesto pada broja zainteresiranih, taj broj stalno povećava na POS listi? Tko je tu lud?! Broj stanovnika u Umagu pada, stalna radna mjesta također, pa se pitamo, za koga se uopće grade? I evo nama odgovora zašto Bassanese ne želi stati pred tv kamere i sve to pojasniti, nego se daje u bijeg kao vampir od križa. I dovest ćemo to u međuodnos s Eninim slučajem. Ona je živjela u svojoj bespravno rekonstruiranoj kućici, ali što s ovima koji su bespravno kupili POS stan i ne žive u njemu. Gorilo im je pod petama?! Tko će njima pokucati na vrata, kao Eni s bagerom, ili ih potražiti na drugoj adresi da ih istjeraju iz tih stanova? Tko je prekršitelj zakona?
Podvojene ličnosti?
Trebali bi nam jasne odgovore ponuditi odgovorni moćnici, zaštitnici zakona, da bismo shvatili imamo li posla s istim ljudima. Ovako proizlazi da su podvojene ličnosti. Štite javni interes kad njima odgovara, i ne štite ga kad im ne odgovara. Koriste dvostruka mjerila tj. manipuliraju zakonima ovisno na koga se odnosi.
Rekli bismo bez krzmanja, da se ponašaju kao pokvarenjaci, jer donose presude po ukusu i interesu lokalnih i državnih političara, najčešće iz osobnih interesnih pobuda. Samo njima poznatih, čime se takvi akteri okreću protiv svojih najugroženijih građana, kao u slučaju Ene. Zato, koliko god se konkretni "rušitelji" pozivali kod Ene na članak zakona, taj i taj, sve djeluje kao da su na nišan uzeli marginalizirane ljude, dok velike, bespravne junake, lažljivce i lovatore, brane od optužbi i drže im ljestve!
Sanja Bosnić