Pogled na slavnu umašku prošlost

Izdvojeno :

Objavljeno: 05.06.2026 u Objavljeno: 19:23

Pogled na neslavnu umašku budućnost

Dugo se negodovalo i rogoborilo u umaškoj javnosti zbog derutnih objekata, bivšeg, najvećeg vinskog podruma u Istri-PIK-a Umag. Bio je prepušten zubu vremena koji ga je nagrizao, a sve što je bilo znano jest, da ga je ex vlasnik tvrtka Singulus d.o.o., koja ga je kupila od IKB-a, prodala, a ovi dalje preprodavali ( o tome sam upoznata više jer sam za Glas Istre započela razgovor 2019. s jednim predstavnikom tvrtke iz Rijeke, koji je živio u Maredi, a koja je svojedobno i upalanezakonito u posjed PIK-a… ), tako da je i danas teško sa sigurnošću tvrditi tko je pravi vlasnik ili se skriva iza „presta nome“ kao pravi vlasnik (priče u graditeljskim krugovima su intrigantne, a neke teze i vode čak do Austrije,no o tome u nekom od narednih tekstova, op.a.). U svakom slučaju, kucnuo je čas da se sve sruši, iako u prvom projektu kojega je autorica Rita Počekaj je u planirano da ostanu postojeći kameniti objekti i gradi se u tim gabaritima- poštujući industrijsku povijest Umaga. Međutim, prema novom projektu (a tko je to dopustio, poznato je!) na graditeljskoj ploči piše: Uklanjanje objekata. Znači, slijedi nam u Umagu još malo betonizacije i čiste apartmanizacije. I naravno, predviđen je još jedan kružni tok- tobože za stanovnike Umaga koji voze Jadranskom ulicom i one koji izlaze-ulaze iz ulice Anđela Medice, da se svima olakša mobilnost, a ustvari se našim ulupanim proračunskim novcima pogoduje budućem resortu.

Paše li to sada Umažanima? Očito, gradskoj vlasti nije na odmet u gradu još malo elitnih apartmana da bi se potom izgradnjom dizale cijene kvadrata/m2 u Umagu i bogatili već bogati, umjetno stvoreni bogataši, a siromašniji sloj ljudi još osiromašio. Uglavnom, pratit ćemo kakav razvoj, i kome ga uopće donosi budući projekt, a mi, ponavljamo tekst našeg čitatelja Danijela Koleca, napisan za Tiramolu 2021. u kojem iznosi svoje viđenje i ideju što je on zamislio i vidio produktivnim i općeprihvatljivim, te razvojnim za Istru na tom prostoru- sada već zauvijek „pokopanog“ PIK-a Umag.

.....................................................................................................

Kolecov teskt, 2021.

S obzirom da sam vezan poslom, jer mi se plovilo nalazi na sjevernoj strani umaške luke, svaki dan ga obilazim, te „bacim oko“ da vidim situaciju, neizbježno prolazim više puta na dan blizu starog PIK-ova vinskog podruma koji se nalazi kraj policijske zgrade. Nažalost, kao i svi stanovnici Umaga, ali i gosti grada, svjedok sam kako propada jedna od ljepših kamenitih zgrada Umaga, tipičnih za ove krajeve.

Radnici važniji od „prvih građana“

Sagrađena je negdje oko 1950.-e godine i prvi kamen temeljac ponosno je postavio Pietro Callegaris, rođen 15. prosinca, 1921.godine iz Portola (Oprtalj), a živio je u Umagu te radio u podrumu do mirovine. U to vrijeme su takvu čast postavljanja prvog kamena temeljca imali radnici, oni pravi, a ne kao danas neki političari i njihovi uhljebi – „tobože“ prvi građani nekog grada! Imao se Callegaris čime i ponositi, iako prije ,možda, nismo ni bili svjesni kakvo je bogatstvo predstavljao podrum i koliko je dobrog vina proizveo sa poznatim istarskim sortama i autohtonim bujskim (Hrvatica). No, sada kad je sve propalo vidim što mi, koji osjećamo nešto prema našem gradu, gubimo. Za koju godinu od te zgrade neće ostati ništa. Dio povijesti i to one ponosne, težaka, će zauvijek nestati. Sa tom zgradom nestati će sve one generacije koje su tamo radile i proizvodile vina od tona i tona grožđa s Bujštine.

Market- tržnica vodeća u Istri

Dugo sam razmišljao o toj zgradi i da sam u poziciji moći, odnosno, kad bih bio u poziciji da mogu odlučivati fokusirao bih se da ova zgrada postane imovina Grada Umaga, jer Grad je u takvoj poziciji da može kupovati nekretnine (kao ooslovnu zgradu na Ungariji, cijeli kat Robne kuće…) i od nje bi napravio mediteranski market - tržnicu. Od svih kombinacija tj. što bi ta zgrada mogla biti, mislim da bi velika tržnica bila jedna pogođena opcija. Da je jedan takav projekt prezentiran građanima Umaga, siguran sam da bi se većina s time složila. Od nje bih projektirao istarsku La Boqueriu (Las Rambla, Barcelona), koja bi donosila ogroman prihod i to ne samo poljoprivrednicima, već i gradu, i bila bi jedinstvena turistička atrakcija, ali i za sve stanovnike Istre. Zgrada se nalazi praktički u centru, mjesta za parking ima, a može se pristupiti i s morske strane. Mogli bi se na njoj prodavati svi poljoprivredni proizvodi , od mesa i ribe i još bi se mogla otvoriti veleprodaja poljoprivrednih proizvoda naših poljoprivrednika (vinara i maslinara prvenstveno) kao i ribe jer pozicija je idealna. Sva poljoprivredna proizvodnja Bujštine i šire, bi se skoncentrirala u taj centar, a grad bi oživio i zimi, jer bi poljoprivredni proizvodi stalno pristizali u taj centar. Siguran sam da se s malo truda i volje mogao postići dogovor sa sadašnjim vlasnikom objekta, jer koliko čujem, traži kupca za tu zgradu.

Vlast orijentirana na rotonde i cvijeće

No očito je problem u tome što naša sadašnja vlast ne razmišlja uopće o tome i nema razvojnu viziju grada u gospodarskom dijelu. Niti ne razmišlja o poljoprivrednicima koji muku muče da prodali svoj proizvod, na OPG-ovce koji se zimi smrzavaju na pijaci, na ribare, na stanovništvo Umaga i šire s guštom kupovalo u tom objektu. Pitam se također, čemu francuski parkovi ruža uz lungomare, kad nema dvoraca u pozadini, nego samo moderno preuređene „Šumadija“i ruševna ,veličanstvena zgrada PIK-ova podruma. Da su se pravilno usmjerila sredstva npr. umjesto izgradnje novog trga (oko 12 milijuna kuna), vjerojatno bi ta zgrada mogla biti gradska, ali na žalost, očito netko ne zna što je novostvorena vrijednost ili se želi pogodovati nekom budućem investitoru iz đira onih koji su nanjušili Umag kao lak plijen za trgovanje nekretninama. To je ono što im ulaganjem donosi nove prihode. Sadašnja pijaca kao zelena oaza

I nameće se pitanje, da je realiziran projekt mediteranske tržnice, što bih učinio kao dobar gospodar Grada sa sadašnjom pijacom? Pošto sam ponosni Danteovac, odrastao u ulici Dante, od sadašnje pijace napravio bih jedan park, zelenu oazu u hrpetini umaškog betona, sa mediteranskim stablima, klupama i kafićima uz njega. Naravno i parking (kao što je sada) za stanare jer imaju pravo na mir. Jer u Umagu nedostaje stabala, a ne niskog raslinja i cvijeća, od kojega osim vizualnog doživljaja nemamo nikakvu korist. Neučinkoviti su.

Kupnja i preuređenje vinskog podruma u jednu market -tržnicu i veletržnicu dala bi Umagu onu kvalitetu i živost koju taj grad nema.
Prije neki dan pročitao sam da Pula ima jednu od ljepših tržnica u Istri, ali kad bi se uredila ta zgrada, Umag bi bio u velikoj prednosti pred Pulom. Imali bismo najljepšu tržnicu u Istri. Imali bismo se čime ponositi, a pogotovo oni koji su tamo radili i sa tugom moraju gledati kako umaški dragulj propada jer imamo nesposobnog gradonačelnika, koji kao da ciljno uništava sve što je autohtono umaško i istarsko.

Piše: Daniele Kolec (2021.)

Ostale vijesti iz kategorije