Poetska duša novigradskih parkova

Izdvojeno :

Objavljeno: 18.09.2020 u Objavljeno: 18:45

Promišljanja o prožimanju stabla i čovjeka

Novigrad – Mnogi su pjesnici opjevali stabla, nazivajući ih svjedocima prolaznosti, gledali u drveću zaštitu koja nestaje, uspoređivali ih s junacima, snagom i vertikalom kojoj stremi ljudski život te im udahnuli dušu kojom su stabla postala poetska duša prirode, a grad Novigrad-Cittanova danas svoju zelenu poeziju živi u brojnim parkovima.

Magični broj sedam

Sedam je bogatih parkova s crnogoričnim krošnjama ispod kojih Novigrađani i stabla uživaju u zagrljuju dugovječnosti koja daje tom gradu magičnu snagu broja sedam. I dok su antički gradovi nicali na sedam brežuljaka Novigrad, kao jedan od rijetkih istarskih gradova, može se podičiti sa kućom prepunom lijepo uređenih i održavanih zimzelenih šumaraka uz samu obalu bisernog mora. Kontrast je to koji nadahnjuje čovjekovu ekološku svijest da poštuje ljepote i vremenitost prirode koja nas okružuje. Šetnja gradom od Parka Novigradske biskupije, Parka Giovannija Rusgnaca, Parka Antonija Manzonija, Parka Irme Benčić, Parka ribara, Parka mladih, Parka Janeza Ziherla…otvara jedan sasvim drugačiji pogled na drveće, ta uznosita živa bića, prijatelje oblaka, ispod kojih dok prolazimo novigradskim perivojima osjećamo zaštitu, veselje, istodobno budeći promišljanja o prožimanju čovjeka i prirode.
U doba korona krize novigradska su stabla u pustim parkovima bila i mjesto sjete, jer se nisu družila s ljudima, ali cvrkutavi koncerti ptica u staništima bogatih krošanja najavljivali su pjesmom nadolazeće proljeće i izlazak ljudi iz mračnih snova.
Ako samo jedno stablo godišnje proizvede dovoljnu količinu kisika za četiri čovjeka, onda su novigradski parkovi golemi respirator ovoga grada koji u njem diše spokojno i u tom svom zelenom i zdravom zagrljaju spreman je prigrliti i zazeleniti osjećaj ugode boravka u gradu brojnim gostima ovoga vrućeg ljeta.

Piše : Sanja Bosnić