Novigrad:Finalno natjecanje u kategoriji 700 vina i promocija talijanskog vodiča Vinibuoni d'Italia
Plinovod kojim cure ruske rublje u Umag
Tragom donacije PPD-a Umagu
Umag - Iz kojih bi razloga jedno trgovačko društvo iz Zagreba, konkretno Prvo Plinarsko Društvo (PPD) doniralo Gradu Umagu, odnosno Zavodu hitne medicine-umaškoj ispostavi 100 tisuća kuna? I to Gradu koji slovi kao jedan od gospodarski najsnažnijih u Hrvatskoj, a nije pogođen potresom? Vijest smo prenijeli sa mrežnih stranica Grada Umaga, u kojoj gradonačelnik Vili Bassanese zahvaljuje na postignutoj suradnji s Društvom PPD-a, ali ne pojašnjava kakvoj suradnji. Intrigantna vijest, jer povezuje biznis, političku scenu i rukomet. Poslužili smo se raznim člancima iz medija i rekonstruirali događaje koji bi mogli rasvjetliti određene činjenice.
Bassanese preko rukometa do plinarskih divova
Ishodište potrage kreće od Glasa Istre iz 2015. godine i teksta novinara Davora Šišovića. U njemu ljuti oporbenjak dr. Jurica Šiljeg, predsjednik umaškog HDZ-a, proziva gradonačelnika Grada Umaga, Vilija Bassanesea, da se novcima građana Umaga domogao pozicije u Upravnom odboru Hrvatskog rukometnog saveza. Naime, Bassanese je imenovan članom Upravnog odbora iako baš i nema dodirnih točaka s rukometom, kako zdvaja dr. Šiljeg. Optužio je Bassanesea da je iz proračuna Grada Umaga od 2013. godine do 2015. samoinicijativnim odlukama uplatio iz proračuna Grada Umaga na račun HRS 700 tisuća kuna. Nastavno ga dr. Šiljeg kudi da je za taj iznos oštetio umaške sportske udruge te se valjda, kanio dodvoriti HDZ i dobiti njihovu zaštitu od eventualnog progona. Pri spomenu zaštite, očito je dr. Šiljeg mislio na “čuvanje leđa” od strane izvršnog dopredsjednika HRS-a, najmoćnijeg rukometnog menadžera, Zorana Gopca, koji je još od početka 90-ih godina uspostavio političke veze s predsjednikom Franjom Tuđmanom i istaknutim HDZ-ovcima te ga oni održavaju u rukometu do danas, omogućivši mu golemi financijski probitak. U medijima je prozvan “kraljem otpada“ i kao siva eminencija u rukometnim krugovima postao je “capo di tutti capi” hrvatskog sporta, u najgorem smislu. ( “Podzemlje drma hrvatskim sportom: Gobac je capo di tutti capi hrvatskog sporta”,Nacional, br.460). Sa stečenim kapitalom i slavom, očito je da njemu slični ljudi mogu imati utjecaj na oficijelnu politiku, pa ne čudi upozorenje dr. Šiljega.U rukometu se Gopca uspoređuje s “Maminjom”, odnosno Zdravkom Mamićem u nogometu.
Gobac, Vujnovac i Jurčević, vezni igrači
Vlasnik Društva PPD d.d., Zagreb je Pavao Vujnovac iz Osijeka, ujedno vlasnik i zagrebačkog rukometnog prvoligaša PPD-a, (bivši RK Zagreb) u kojem je opet, naj persona grata, Gobac, te iz sjene vedri i oblači. PPD je firma, lokalni partner ruskom Gazpromu, koje kontrolira hrvatsko tržište plina, a to znači da iza mnogih projekta cirkulira ruski novac, pa i Amerikancima priječe ulazak u LNG terminal na Krku. (David Salvio, ekspert za Rusiju, kaže da se PPD-om upravlja iz Moskve), prenose Novosti i Žurnalistonline.
Vujnovac je jedan od financijski najtežih Hrvata. Kupio je PPD još 2010. godine od njemačke podružnice E.ON-a, uz “blagoslov” bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka iz Osijeka. Većinski je dioničar u luci Ploče preko koje stiže ruski plin, u kojoj je direktor Josip Jurčević, ex obavještajac u SOA-i, tajnoviti multibogataš, o kojem ni google ne zna ništa, piše Slobodna Dalmacija i Kronika Makarska. Njegovo ime se veže uz aferu supruge s kreditom u Karlovačkoj banci i izgradnju termoelektranu na Neretvi, prenose ti mediji.
Kapetan umaške ekipe Krešić
Spomenuta mreža rukometnih i poslovnih igrača, (Gobac, Vujnovac, Jurčević, Krešić…) umreženi su/osnivači tvrtki Adria Coast turizam d.o.o, Arh koncept d.o.o., Adria Umag d.o.o., a ključna za Umag je bila tvrtka Garden Maksimir d.o.o. iz Zagreba. U njoj se pojavljuje kao predsjednik uprave Romeo Krešić, inače predsjednik uprave firme Poyel čije se ime vrti u medijima kao dužnik Gradu Zagrebu 11,2 milijuna kuna komunalnog doprinosa i u kontekstu jedne od “mito afera“ u Hypo banci, prenosi T-portal i Dnevno.hr. U sudskom registru trgovačkih društava Krešićevo se ime pojavljuje u nekih 15-ak registriranih tvrtki.
Garden Maksimir kupuje Suljinu Šumadiju
U 2018. godini, gore navedeni poslovni partneri, očito preko Garden Maksimira otkupljuju za dogovorene novce potraživanja (Erste bank) od dužničke, sestrinske tvrtke ex Umag- gradnje d.o.o., Umag, svojedobno u vlasništvu najvećeg umaškog građevinara Sulejmana Nadarevića, zvanog gazda Suljo. Njegovo je građevinsko blago potonulo poput Atlantide, nakon njegove iznenadne smrti. Otkupljuju kompleks Suljinih “kaskada”, zgrade podignute na česticama bivše Šumadije na umaškoj Punti. Kako kaže Jurčević, za Makarsku kroniku i Slobodnu Dalmaciju, cilj im je širenje investicija po cijeloj obali i šire (Ljubljana). Doznavši za umaške umrtvljene projekte, firma Garden Maksimir, ušla je u deal s bankom te se domogla 130 “šumadijskih” apartamana. Obavila je posao adaptacije svih objekata. Po preuređenju “kaskada”, a navodno hotelskog dijela prenamijenjenog u app i mimo umaškog urbanističkog plana na snazi, vizure grada na šetnici-lungomare su znatno uljepšane, a kada iz Grada Umaga, preko puta objekta dovrše i dva platoa za buduće ugostiteljske objekte, cijeli ovaj turističko -apartmanski kompleks bit će zaokružen u jednu funkcionalnu cjelinu. Garden Maksimir je po dovršetku radova prodao lani “kaskade” (za znatno veći iznos) firmi Jadran Crikvenica, jer prodaja im je bila cilj, navodi Jurčević u Slobodnoj Dalmaciji.
Gobac i Bassanese po umaškim oštarijama
U međuvremenu, dok su se na “kaskadama” izvodili građevinski radovi, rukometno-poslovni partneri, uigrani dvojac Bassanese i Gobac, viđani su u više navarta po umaškim istaknutim oštarijama. Gobac možda nije slučajno uočen i kod hotela Kristal, koji je izložen na prodaju putem elektroničke dražbe (druga je u tijeku), jer ne bi čudilo i da je taj objekt interesantan njihovim partnerima koji upravljaju plinarskim poslovima u Hrvatskoj.
No, je li nakon prodanih “kaskada” od strane Garden Maksimira završila ova plinarska priča ili je na pomolu nova, uskoro će stanovnici grada doznati jer je ista ekipa, s Krešićem na čelu, direktno povezana uz tvrtku Adria Umag d.o.o., Vukovar, osnovana u prosincu 2019. godine.
I bivša Tipografija u igri nafte i plina?
U međuvremenu su krajem siječnja procurile nove informacije vezane uz naftu i plin u Umagu. Stanari naselja, J. Rakovca, putem medija su upozorili da se na parceli bivše Tipografije planira gradnja benzinske pumpe i velikog distributera plina. Iz Grada Umaga su tu vijest demantirali 6. veljače u Glasu Istre, kazavši da nije izdana građevinska dozvola za takav zahvat. Parcelu Tipografije kupila je tvrtka Dirus projekt d.o.o, iz Zagreba kojoj je između ostalog, primarna djelatnost preprodaja naftnih derivata i prirodnog plina i čije je ime vezano uz aferu (neplaćenog?) otkupa Energoinvestovih benzinskih postaja u Hrvatskoj. (Kupili su i državnu parcelu u zoni Marketi te ju preprodali Sparu!)
Mikele Grižančić proziva gradonačelnika zbog šutnje
- Informacije o izgradnji benzinske pumpe na parceli bivše Tipografije dobili smo u prosincu 2019. od bivšeg pročelnika UO za komunalni sustav i prostorno planiranje Grada Umaga, Vladimira Jakovca te referenta koji ima u obradi ovaj predmet. Nekolicina stanara je vidjela i spis sa projektnom dokumentacijom koja se odnosi na izgradnju benzinske crpke , što su nam rekli i sami radnici s ovog gradilišta. Isto tako postoji i snimljen telefonski razgovor sa vlasnikom tvrtke Dirus, gospodinom Marijom Delićem (od 20. svibnja bivšim!) koji je to potvrdio, dodavši da je u očekivanju građevinske dozvole. Zatražili smo kao skupina građana prijem kod gradonačelnika Bassanesea, no nismo dobili termin za sastanak, pa nedostatak komunikacije dodano potkrjepljuje naše navode i otvara niz sumnjivih radnji, izjavio je Mikele Grižančić, jedan od zabrinutih stanara informirajući nas da su navodno i susjedne gradske parcele (namijenjene gradnji stanova) na javnom natječaju prodane firmi Energospektar d.o.o. iz Zagreba koja u opisu poslova ima također distribuciju prirodnog plina i trgovine naftnim derivatima.
Gradonačelnik pojma nema?
Nakon svih ovih podataka stanara zar je moguće da gradonačelnik nema pojama o pripremnim radnjama za benzinsku postaju i sve ove „energy firme“, a što je potvrdio i na gradskom vijeću. Može li jedan referent za izdavanje građevinskih akata u Gradu Umagu samostalno odlučiti o izdavanju građevinske dozvole za izgradnju benzinske pumpe? I desi li se praktički u centru grada “benzinski raj”, prijeti li turističkom Umagu, da možebitno postane “grad-smrad” (ne Smart!) i tempirna plinska bomba u čijoj se neposrednoj blizini nalaze stambeni objekti, vrtići i škole, gdje se djeca na 25 m udaljenosti igraju u školskom dvorištu? Hoće li to dopustiti roditelji?! Dimnjaci na Tvornici cementa su uklonjeni zbog zagađenja okoliša da bi sada naftne derivate i plin utaborili u centru grada? Znači li to da će Umažani i vrli gosti grada zbog onečišćenog zraka hodati Umagom s maskicama na licu?
Spasiba Umag
Nakon analiziranog, čini se da je dr. Šiljeg bio vizionar ustvrdivši da Bassanese nema nikakvih dodirnih točaka s rukometom, ali ispostavilo se da dobro igra “pivota” u plinarskim ekipama, a samo se fura na rukomet. U svim tim utakmicama ima i faula, ali suci ne sude, dok umaška publika, kao i obično, ne vidi dalje od kružnih tokova, obilaznica i parkova, te plješće nezdravom biznisu i “progresu” grada. A i odlazak gradske delegacije u Moskvu je jedna od poznatih enigmi. Uzročno-posljedične informacije na hrpi i planski povezane “ruske stvari” u širem kontekstu, na kraju povezanih činjenica tjeraju vodu na vodenicu: Je li PPD odista samo iz plemenitih razloga izabrao bogati Umag za donaciju 100 tisuća kuna ili je to gesta zahvale za sve napravljeno do sada ili za ono što tek slijedi?
“…Hrvatski mediji potpuno su ugušili ključne informacije, što znači da su i sami uključeni u istu interesnu mrežu. Možda su novinari nekvalificirani ili potplaćeni, ali ogluha je tako potpuna da je teško povjerovati da se zavjera samo na to svodi. U hibridnom ratu najmoćnije je postalo već prokušano oružje mukle hrvatske šutnje…napisao je pok. Denis Kuljiš prije dvije godine u Žurnalistonline gdje između ostalog opisuje PPD i Luku Ploče te ruske partnere u igrama na Balkanu. Treba li šutjeti u Umagu da ruske rublje cure u umaške investicije i tko bi od svega trebao imati najviše koristi dok Umag-Umago napuštaju mladi i stručni ljudi te se pomalo rastače i rasplinjava njegov identitet istarskog grada.
Piše: Sanja Bosnić
Izvori: Nacional, T-portal, Žurnalistonline, Dnevno.hr, Novosti, Makarska kronika, Slobodna Dalmacija, Glas Istre, Sudski registar trgovačkih društava RH