Pitam se, pitam… je li nas drug Tito industrijom trovao u Jugi?

Izdvojeno :

Objavljeno: 28.09.2026 u Objavljeno: 14:47

Foto: Pamučne vreće u koje se stavljao prašak Faks helizim

Industrija cvjetala i nitko se nije pitao i bunio protiv otpada

Brojni čitatelji rođeni u Jugoslaviji sjetit će se famozne rečenice Pitam se pitam…iz kultne dječje emisije Neven, Thimothy Byforda. I danas, u Lijepoj našoj sve češće se u nevjerici pitam jesmo li svjesni da nam političari truju um i priređuju dramatične igrokaze.

Evo, dižu otrovnu prašinu oko ilegalnog otpada u Lici, koju „udišemo“ dok u javnom prostoru uz pomoć svojih kontroliranih medija šalju upozorenja, kao iskaze brige o zdravlju hrvatskih građana zbog zbrinjavanja opasnog otpada u Lici i oporabe u tvornicama cementa Holcim Koromačno i Nexe Našice.

I dok stručnjaci iz tvornica tvrde da mogu dio neopasnog otpada iz Like koristi kao gorivo u proizvodnji klinkera za kvalitetan cement, politički oporbenjaci, NEkvalificirani sveznadari koji se služe instant (polu)informacijama, tvrde suprotno, šire paniku i huškanjem masa ostvaruju vlastite političke interese podižući sebi politički rejting. Izjavio je nedavno jedan naš ugledni liječnik: „Bilo bi im bolje ako zaista misle na zdravlje hrvatskih građana da prosvjeduju svaki tjedan protiv zdravstvenog sustava koji ne funkcionira i protiv hrane iz trgovačkih lanaca koju jedemo svakodnevno.“

Svaki otpad je roba koja se može/mora koristi kao gorivo ili reciklirati

Cilj ovoga teksta nije osporiti/umanjiti značaj događaja u Lici, pojačati kontrolu, pozvati europske stručnjake na neutralan nadzor i zabraniti ilegalna odlagališta opasnog otpada u Hrvatskoj (što je protivno europskoj direktivi, ali su naši poslovni „banditi“ opet pronašli način kako zaobići direktivu pa se ekspres bogatiti), već naprotiv, osvijestiti građane da promišljaju svojom glavom, a ne da nas političari, oni lijevi, desni i centristi, trpaju u vlastite torove. Političari trebaju voditi politiku, donositi političke odluke, ali narod treba čuti i poslušati glas struke, eksperata iz područja zaštite okoliša. Jer političari su nas ne tako davano, za vrijeme pandemije Covida-19 uvjeravali da se koronavirus može prevenirati cjepivom, pa im je uspjelo podijelili/polarizirati narod na „vaksere“ i „antivaksere“ (Divide et impera). A što danas misle o cijepljenju procijepljeni, odnosno necijepljeni građani, bilo bi zanimljivo čuti obje strane? Prisjetite se gdje je u ono zastrašujuće koronadoba bila akademska zajednica, vrhunski znanstvenici, eksperti koji su trebali pružiti ljudima više informacija o samom cjepivu i zarazi. U stožerima i javnosti su se pojavljivale uvijek iste osobe, na čelu i zatiljku s političarima. Ostali stručnjaci bili su izolirani, nije im se davalo prostora u medijima, ili bijahu napadani od strane političara (i onih iz EU).

Ovih dana dok se dramatično raspravlja o ilegalnom otpadu, kao da se radi o uigranom modelu koji se već provodio. Ključnu ulogu u „otpadu“ igraju političari „otpadnici“, napumpavajući narod alarmantnim i šokantnim izjavama.

Nikada i nigdje u prvim redovima prosvjednika nije koračala ili se oglasila u sinergiji kroz institucionalne oblike, akademska zajednica stručnjaka za sanaciju onečišćenja i incidentne situacije oformljena od eksperata sa završenim studijem iz područja prirodnih, tehničkih ili biotehničkih znanosti. Osim sporadičnih stručnjaka, kao primjerice dr.sc. Viktora Simončiča (prof.dr.sc., diplomirani inženjer tehnologije nafte i petrokemije - stručnjak iz oblasti zaštite okoliša), koji sve ove toksičke izjave od strane zelenih i ostalih političara (ugl.oporbenjaka) smatra prenapuhanima i konstruiranima u političkim radionicama. A Simončič je, kao prvo, doktorirao u Njemačkoj na Univerzitetu u Karlsruheu te je od osamdesetih godina prošloga stoljeća, još tada u Jugoslaviji sudjelovao u izradi strategija za zaštitu okoliša. Evo nekih ključnih rečenica koje je izjavio: „U Jugoslaviji se više poštivala struka!“ ; „ Nema opasnog otpada, postoji samo neodgovarajuća tehnologija i način zbrinjavanja tj. oporabe!“ ; „Svaki otpad je roba koja se može/mora koristi kao gorivo ili reciklirati.“;“ Kod nas se slika gospodarenja otpadom često sastoji od samo jedne slagalice. To su za sada samo šarene kante i/ili raznobojne vrećice. U okvir slike slažemo pojedine segmente, ne gledajući cijelu sliku.“

20260926_203259.jpg, viktor ssimončić

Foto: prof.dr.sc. Viktor Simončič

Navodi pri tome primjere iz Finske, Švedske, Austrije, pa i susjedne Slovenije…

Zašto političari gube kredibilitet kad pokreću pobune?

Primjera radi, u Istri je predvodnik ovih dana „labinske bune“ za zaštitu okoliša u slučaju Koromačno, bio SDP, dok je njihov predsjednik, Vili Bassanese, ujedno gradonačelnik Umaga, pred tri godine vršio ekocid na jedinstvenom potezu obale/stjenjaka na Alberima (Savudrija), mijenjajući prirodnu konfiguraciju tla te morskog bazena u koji su se dovozile i trpale stijene pa se betonirala plaža. Za koga? Za stvaranje dodatnog profita srpskom vlasniku obližnjeg resorta Petram. I nastavno predsjednik SDP-a ne poštuje prirodne datosti umaške rivijere, nego ju betonira i asfaltira, pod izgovorom/medijske promocije tzv. umaške š(t)etnice. Umjesto da se uređuju već utabane pješačke staze uz obalu, asfaltira se obalna cesta? I gdje je 2023. godine bio SDP Istre, kad je građanska inicijativa Umag-Savudrija organizirala prosvjede protiv devastacije hrvatske obale i protiv uništavanja bioraznolikosti te morskih organizama na Alberima i klimatskih promjena? Manipuliralo se iz Grada Umaga i studijom utjecaja na okoliš ne bi li se proveo pakleni plan-detonacije i betonizacije obale. Sličan primjer devastacije su podržali i SDP-ovci Pule na Valkanama. Pametnom dosta.

nasipavanje plaže, alberi

alberi-crveni vrh, 1, 29.6.

Foto: Nasilništvo nad prirodom

Slične je pojave prokomentirao dr.sc. Simončić u radio emisiji Intervju tjedna Jasmine Popović (HR2), subota 26. 9. kazavši:“ Voda u Lici nije zatrovana i može se slobodno piti iz slavine. Imamo vodu pitkiju i za sto godina čišću od nekih europskih država, ali i ja bih kupovao vodu iz boca, samo iz razloga da pokažem kako se političarima ne može vjerovati.“ Po njega je očito puno ozbiljnija situacija u Hrvatskoj s političarima nego s otpadom.

Najčišći posao u Hrvatskoj je rentanje apartmana

Čudan smo mi narod. Povodljiv. Stvaranjem panike i kaosa, tjeramo vodu niz mlin političarima. A oni nas drže u uvjerenju kako nisu potrebne energane, spalionice, nuklearke… pa izvozimo hrvatsko smeće, a uvozimo europsko, umjesto da ga koristimo kao sirovinu za stvaranje energenata, rješavamo regionalne centre za zbrinjavanje otpada uvođenjem novih tehnologija, ne rješavamo ni lokalne probleme (primjerice, umaške šume nikad u Jugoslaviji nisu bile toliko nakrcane gomilama otpada kao danas, vrata sortirnice zaključana…). Miješani komunalni otpad-eko otpad bio bi odličan za opožarena zgarišta i da se odvaja na Kaštijunu ne bi smrdjelo Puležanima i okolici, pojasnio je Simončić. Ali nitko u svom dvorištu ne bi da se uzgajaju „ukrajinski pilići“, rade tvornice cementa, razvija se metalurška industrija, kemijska i sl.

Najčišći ili najčešći posao u Hrvata je rasprodavati djedovinu i graditi apartmane pa ih rentati i tražiti od države kontrolu cijena u trgovačkim lancima, subvencije, povlastice, besplatne vrtiće… (tobože demografske mjere za k*rac) i… parazitirati. U Hrvatskoj se sukobljavaju dvije teze/teorije. Darwinova o čovjekolikom majmunu i Putinova kad je (neslano) konstatirao:“ „Ako čovjek nije nastao od majmuna, danas se očito pretvara u njega.“ A željeli bismo živjeti dostojanstveno od svoje plaće. Naravno, s 3000 eura mjesečno.

Nakon svega, pitam se pitam, i pitam svoje drugove iz one potrošene „umjetne“ države: „Je li nas drug Tito svojom industrijom trovao?“

Pih, ta nemojte kasti!

Evo što kaže AI: Recikliranje je postojalo, ali nije bilo organizirano na način na koji ga danas poznajemo. Skupljali su se primjerice stari papir, staklo, metal i tekstil, često kroz škole, radne organizacije i lokalne akcije. Povratna ambalaža bila je vrlo raširena. Staklene boce od mlijeka, piva i nekih drugih proizvoda vraćale su se trgovinama i ponovno koristile. Otpadna metalna roba i drugi korisni materijali često su se predavali otkupljivačima sekundarnih sirovina. Industrijski otpad zbrinjavale su tvornice na različite načine. Ovisno o vrsti otpada, mogao se ponovno koristiti, preraditi ili odložiti na posebno određena mjesta. Standardi zaštite okoliša bili su općenito slabiji nego danas, ali više se slušala, poštivala i primjenjivala riječ stručnjaka koji su brinuli gdje će ga u prirodi zbrinuti. Nije bilo firmi koje su zarađivale na krijumčarenju opasnim otpadom na ilegalnim deponijama. Jugoslavija je Zakonom bila zabranila uvoz otpada iz stranih država.

Narod je bio zdraviji i dostojanstveno se živjelo od mjesečne plaće

Ja sam rođena u Jugi. Bivša država bila je industrijski gigant i jedna od rijetkih socijalističkih država koja je uspješno trgovala kako s Istokom, tako i sa Zapadom. i nitko od nas se nije pitao, niti bunio gdje se, i kako zbrinjavao otpad.

digitroni

Foto: Digitron Buje

I zaključno. Bilo je znatno manje oboljelih od karcinogenih bolesti, kardiovaskularnih, mentalnih oboljenja, depresija, o autizmu da i ne pričamo i ostalim poremećajima ponašanja u djece. Živjelo se dostojanstveno, i to bez 3000 eura mjesečne plaće, i svaki je radnik mogao (samo)upravljati u svojoj radnoj organizaciji ili tvornici. U Radničkim savjetima te ostvariti Marksovu ideju radničkog samoupravljanja „Tvornice radnicima“ (prvi radnički savjet je osnovan u tvornici Prvoborac Solin, 1949.).

U prilog tomu prenosimo tekst s portala Logično.hr da se stariji prisjete, a mlađi informiraju što se sve u SFRJ proizvodilo

Evo samo nekih od brendova iz bivše Jugoslavije – Sve na jednom mjestu:

Zastava Yugo, Crvena Zastava, Zastava 750, Fićo, TAS, IMV Novo Mesto, REVOZ, Cimos Koper, IDA-Opel, FAP, TAM, Ikarus, Neobus, 11. Oktomvri – Sanos, IMT, Tomo Vinković, Rakovica/IMR, Torpedo, Tomos, Rog, Đuro Đaković, TŽV Gredelj, Goša, 3. maj Rijeka, Uljanik Pula, Brodosplit, Brodogradilište Kraljevica, Viktor Lenac, Brodogradilište Trogir, Željezara Zenica, Željezara Split, Acroni Jesenice, Ravne na Koroškem, Železara Smederevo, Sartid, US Steel Serbia, Talum Kidričevo, Kombinat aluminijuma Podgorica, KAP, Trepča, Zorka Šabac, Mostogradnja, Energoinvest, Rade Končar, Končar, INA, Naftagas, NIS, Energopetrol, OKTA Skopje, Istrabenz, Petrol, Rafinerija ulja Modriča, Kolubara, Kostolac, Kreka, Kakanj, Banovići, Trbovlje, Belaćevac, Sibovc, Energoprojekt, Hidroelektra, Mihajlo Pupin, 14. oktobar Kruševac, Prvomajska, Jelšingrad, Una-Uniš, UNIS, Zmaj, Riko, Litostroj, Gorenje, Obod, Bira, Metalac, Sloboda Čačak, RIZ, EI Niš, Iskra, Iskra Delta, Digitron, Ivo Lola Ribar, Mihajlo Pupin, Tesla, Novska, Čajevac, Rudi Čajavec, Telekomunikacija Zagreb, TŽ, Zastava Oružje, Prvi Partizan, Igman, Pobjeda, Krušik, Trayal, SOKO, UTVA, Prva petoljetka, Gavrilović, PIK, Agrokomerc, 29. novembar Subotica, Kraš, Štark, Zvečevo, Bambi, Koestlin, Kandit, Šumi, Kolinska, Evropa Skopje, 7. juli Subotica, Keksara Domaćica, Lasta Čapljina, Podravka, Fructal, Vitaminka, PKB, Vindija, Subotički mlekokombinat, Bitolska mlekara, Dijamant, Zvijezda, Franck, Centroproizvod, Cedevita, Union, Laško, Zagrebačka pivovara, Karlovačka pivovara, Osječka pivovara, Apatinska pivovaru, BIP, Pivara Niš, Sarajevska pivara, Tuzlanska pivara, Skopska pivara, Pivara Trebjesa, Cockta, Ora, Nara, Jupi, Knjaz Miloš, Radenska, Jamnica, Bijeljinski kiseljak, Badel, Rubin, Vinoprodaja, Tikveš, Plantaže, Maraska, Hepok, Varteks, Uljara, Borac, Teteks, Prvi Maj, Yumco, Beko, Novitet, Mura, Raška, Međimurska trikotaža, Borovo, Planika, Astra, Bosna, Kožara, Obuća, Elan, Partizan, Unisport, Fotokemika, Saponia, Dita, Merima, Albus, Labud, Nevena, Sava, Krka, Neva, Bosnalijek, Alkaloid, Ilirija, Drenik, Paloma, Mura, Dalmatinka, Pliva, Galenika, Interplet, Bimex, Bosnaplod, Pirometal, Izbor.

Piše:Sanja Bosnić

Više u fascinirajućem tekstu s portala Logično.hr: https://www.logicno.com/politika/mit-i-istina-sto-je-sve-proizvodila-jugoslavija-najkompletnija-lista-ikad-napravljena.html

Ostale vijesti iz kategorije