PISKI – NAJVEĆA PUSTINJA U ISTRI

Izdvojeno :

Objavljeno: 24.01.2022 u Objavljeno: 19:53

PISKI – NAJVEĆA PUSTINJA U ISTRI

U istočnom dijelu gornje Bujštine na području između Šterne i Čepića na više od desetak hektara prostire se valovita golet Piski, koja izgleda poput male pustinje na sivo –plavim pješčanim dinama. To su uglavnom laporne i pjeskovite vododerine, bez ikakva raslinja.

Zaštita prirode u prvom redu znači planiranje korištenja prostora tako da se u njemu osigura razvitak, uz istovremeno očuvanje potencijala za razvitak kako prirodnih tako i onih radom stvorenih. Pod tim se podrazumijeva racionalno korištenje jednih potencijala, bez uništenja drugih. Odnos prema prirodi istovremeno sadrži i samo saznanje o stanju zaštite prirode. Stanje na Bujštini nimalo se ne razlikuje od ostalih dijelova Istre. Malobrojne ekološke udruge tu i tamo pokušavaju sistematizirati jednu ovakvu građu ali s vrlo malim uspjesima. Ove udruge bez kvalitetne infrastrukture, uz minimalnu financijsku pomoć koja je jedva dostatna za preživljavanje, nisu u stanju niti pak u mogućnosti da adekvatno riješe ovaj problem. Narušavanje prirodnog sklada bespravnom izgradnjom koja osobito narušava ovaj sklad u priobalnom području Umaga i Savudrije ovakvim nemarom uskoro će se proširiti i na samu unutrašnjost.

Glavne smjernice zaštite prirode trebaju se svoditi na poštivanje i očuvanje seoskih cjelina i ruralnih arhitektonskih vrijednosti. Danas, kada su sela u procesu depopulacije, treba izbjegavati pošumljavanje u neposrednoj okolini sela kako se ne bi zaklonilo samu vizuru sela i pritom ugrađivati minimum lokalnih graditeljskih elemenata. Okolice starih gradova koje su uglavnom na padinama brda, treba održavati zelenim i time sačuvati istaknuti položaj tih naselja. Isto tako treba voditi računa o vizurama iz tih naselja.

NEKI ZNAČAJNIJI LOKALITETI

Posebnu pozornost i brigu treba voditi o nekim lokalitetima koji su značajni ne samo za ove predjele nego i šire.

U istočnom djelu gornje Bujštine na području između Šterne i Čepića, na površini više od desetak hektara, prostire se valovita golet Piski koja izgleda poput male pustinje sa sivoplavim pješčanim dinama. To su uglavnom laporne i pjeskovite vododerine, bez ikakvog raslinja, a dobile su naziv po pijesku u ikavskom obliku ovdašnjeg hrvatskog govora. Na području Istre ovo je najveća golet takve prirode.

U sjeveroistočnom djelu grada Buja, na razmeđi sa općinom Grožnjan, na području sela Vrnjak javljaju se šume bukve i pitomog kestena. Šume bukve i kestena čine prirodnu zajednicu ograničenu na lokalitetu gdje vladaju specifični mikroklimatski uvjeti. Ona ima vjerojatno jedinstven karakter jer ovdje bukva raste na najmanjoj nadmorskoj visini. Na nekim lokalitetima zabilježena je već na 20 metara nad morem. Da bi se zaštitio ovaj jedinstveni lokalitet potrebno je u suradnji sa «Hrvatskim šumama» očuvati taj jedinstveni uzorak, svakako u prvom redu zabraniti svaku sječu vegetacije. Zbog hladnije i kišovitije klime na Bujštini, nalazimo više tipova kontinentalne klime, koje su inače raširene u kopnenom zaleđu i jedino se ovdje spuštaju u blizinu mora. Jedina bolje očuvana šuma hrasta lužnjaka uz Jadran je na Bujštini a to je ploha Sv. Petar podno Završja, koju treba zaštititi kao prirodni rezervat. Također je Velika Boška kod Kućibrega u Istri najveća šuma hrasta kitnjaka, a na manje šumice kitnjaka nailazimo i kod Momjana te Tarkusa. Glavna vegetacijska osobitost u pokrovu ovog kraja su primorske šume močvarnog jasena, koje su na Jadranu posve isčezle. Jedna od rijetkih ploha koja je očuvana je podno Kostanjice.

ČARI KRAŠKIH POJAVA

Spomenuto je područje bogato tipičnim kraškim pojavama, a to su vrtače, ponori, jame, spilje, vodopadi, kraška polja, podzemna jezera i ostalo. Kanegra, Čingarela, Marušići, Šterna. Filarija, Laganisi, Makovci, Dubci i Triban, samo su neki od bolje očuvanih istraženih lokaliteta koje često obilaze ljubitelji čarobnih dubina. Poseban fenomen predstavlja slap potoka Butari ili Jugovski potok .

Slap se obrušava u ponor kojeg čini jezero veličine oko 300 m² i najveće dubine do 2 metra, zatim ponire u jamu otvora širine gotovo 2 metra u okomito duboko grotlo i postaje ponornica. Dubina grotla se ne može procijeniti bez speleološke opreme. Prava je šteta što niti jedan kraški fenomen nije pristupačan običnim znatiželjnicima, primjerice podzemno jezero u Marušićima ili prostorne komore u spilji Laganisi, još uvijek «načičkane» fascinantnim stalaktitima i stalagmitima. Hidrološki lokaliteti od značaja su: vrela pod Svetim Jurjem ( između Grožnjana i Završja ), vrela podno Momjana kao i prirodni izvori Bazuja, Bolaž, Bolažić, Mala Draga, Studenac te mnogi drugi .

Tekst Zlatan Varelija

Ostale vijesti iz kategorije