„Pineta“ stogodišnja savudrijska šuma

Izdvojeno :

Objavljeno: 06.10.2021 u Objavljeno: 11:58

Pineta“ stogodišnja savudrijska šuma

Akcija pošumljavanja goleti na istarskom poluotoku bila je u punom jeku početkom 20. stoljeća, osobito na područjima Poreštine i Bujštine. Pošumljavalo se sadnicama primorskog bora, crnog bora i akacije. Postoji usmena predaja koja se i dandanas priča da su u akciji pošumljavanja učestvovali i ribari iz okolice Šibenika koji su u to vrijeme vadili spužve uz zapadnu obalu Istre. Područje Savudrijske Pinete obuhvaća prostor uz savudrijski svjetionik pa uz priobalje Bašanije do Zambratije. Jedan od vodećih ljudi u akciji pošumljavanja, bio je kapetan Giuseppe Benedetti, koji je tokom 1911. i 1912. godine na prostoru današnje Pinete zasadio 37.300 sadnica i to 1911. godine. 25 300 sadnica, a slijedeće 1912. godine 12.000 sadnica. Možemo slobodno konstatirati da je u tim godinama rođena današnja šuma Pineta. A tko je bio Giuseppe Benedetti? Dugo vremena na ovim prostorima vladala je obitelj Rota. Daleke 1522. godine Simon Rota kupio je posjed Sipar za 800 dukata od porodice Bratti. Usprkos kupnji nasljednici starih vlasnika Bratti tužili su novog vlasnika da je isti iskoristio loše materijalno stanje obitelji Bratti i posjed kupio za prenisku cijenu.. Spor se vukao na mletačkim sudovima više od dvjesto godina., da bi tek 1760. godine obitelj Bratti odustala od Sipra. Oko 1600 godine obitelj Rota se razdvojila. Dio je ostao i vladao Momjanom a dio se preselio u Piran. Conti Rota (Pirana) posjedovali su terene od Monteneta do Cortine i sve uz more do današnjeg svjetionika u Savudriji. Stefano Rota (1824 – 1916.) nije imao muškog nasljednika već samo dvije kćeri od kojih se jedna udala za pomorskog kapetana Giuseppea Benedettia iz Rovinja, koji je dao pošumiti dio vlasništva obitelji Rota. Zanimljivo je da iz obitelji Benedetti svoje porijeklo vuče i akademska kiparica i slikarica, profesorica na likovnoj Akademiji u Ljubljani; Marija Keržič (djevojački Benedetti). Uz mnogobrojne svoje radove u mramoru, bronci, terakoti ostavila je Umagu vrijedne poklone. Tako u hotelu Adriatic nalazimo njezin rad (mozaik) „Dea Fortuna“, a slika kaštela Sipar nalazi se u restoranu hotela Sipar. Dugo godina ljetovala je u obiteljskom naslijeđu svojoj vili Romaniji, u kojoj se i dandanas čuvaju mnogobrojne knjige i zapisi o prošlosti Umaga. Knjižnica obitelji Benedetti čuva u svojoj vitrinama bogatu umašku povijest, a koja na žalost iz tko zna kojih razloga nije dostupna javnosti.

S rastom šume nicao je i turizam Savudrije. Prvo je u neposrednoj blizini šume Pineta sagrađen pansion Gamboz (1925.) potom su braća Beppi i Giovanni Gamboz proširili pansion s još dvije vile. 1954. godine osniva se samostalno turističko ugostiteljsko poduzeće Savudrija i započinje se s adaptacijom pansiona Gamboz, koji je adaptiran u hotel Istra, a pansion Pineta u hotel Moj Mir. Danas dio ove prekrasne borove šume koristi camp Savudrija i apartmansko naselje istog imena.

Tekst : Zlatan Varelija

Fotografija na naslovnici Nikola Dželetović

Ostale vijesti iz kategorije