Osvrt na proslavu Dana Grada Umaga s daleke obale

Izdvojeno :

Objavljeno: 08.05.2023 u Objavljeno: 17:56

Upalite dan u Umagu!

Možda se organizatorima proslave Dana Grada Umaga i oslobođenja od fašizma ili pobjede nad fašizmom - 6. svibnja, s njihova motrišta činilo da je do građana dopro odjek feštarske atmosfere, svečarskog raspoloženja i narodnog veselja, no s druge strane „daleke obale“, rođendan Grada djelovao je kao da još traje pandemija. Ni traga šušuru, slavljeničkoj gužvi, rođendanskom štihu. Ništa osobito nije priređeno čime bi se dala važnost ovom povijesnom danu. U središte jutarnje fešte staviti romantične old timere na Trgu slobode, koji su već old, nije bitnost rođendana, jer oni se tradicionalno okupljaju i bez proslave Dana Grada Umaga da bi „odjurili“ za Novigrad u kojemu se, nota bene, ne slavi Dan Grada Novigrada. A i odlična grupa Molly na Trgu 1. svibnja nije zahuktala mase i priredila pučko veselje u 11 sati ujutro, već je svojom treskom sjela na glavu sredovječnim kavedžijama koji su htjeli uživati u svojim kavenim pričama. Neke domaćice u stambenoj zgradi na trgu požalile su se da su bile na rubu živaca od bubnjanja glazbe u želucu. A k tomu valja istaknuti da mnogi subotnji posjetitelji grada nisu imali pojma o proslavi Dana Grada, sve dok nije započelo postavljanje klupa i stolova na trgu za večernju gastro ponudu. Onda su dobili odgovor o čemu se zapravo radi. Sve u svemu, organizatori iz Grada Umaga bi trebali ubuduće razmisliti o jednoj autentičnoj, kolektivnoj fešti, svježoj, s okusom tradicije tipičnoj za ovaj komadić prostora s kojom bi se poistovjetili i uživali svi Umažani. Stari i mladi. Ali naravno, da budu čestito i pozvani na feštu. Snaga i zajedništvo grada počiva u njegovim stanovnicima koji moraju biti jednakopravni uzvanici poput visokih gostiju službeno pozivanih na obilježavanje Dana Grada Umaga.

II. dio programa proslave

U predvečernjim satima proslava se nastavila službenim dijelom programa u kazališnoj dvorani Antonija Coslovica, na svečanoj sjednici gradskog vijeća Grada Umaga. Prije toga je položeno cvijeće na spomen obilježje –uz bistu Ante Babića, postavljenu stidljivo još zimus u stražnjem dijelu parka Učilišta, onako škuribande. Ante Babić, vodeći antifašista Umaštine, poginuo je na dan 6. svibnja 1944. u Račjoj Vasi.

Svečana sjednica, kao svaka svečana sjednica Grada, odvijala se protokolarno, bez nekih izuzetaka u odnosu na sve prethodne, ili bravura. Okosnica priredbe bili su promotivni filmić i govorancije uz prigodičarski kulturno -umjetnički program. Prisustvovali su brojni gradonačelnici i načelnici susjednih gradova i općina, ali najmanje onih u kojima je IDS na vlasti, baš kao što se na njihovom proslavama Grada ne običava pojaviti niti umaški gradonačelnik Vili Bassanese. Milo za drago! No, zato je primijećen u prvim redovima i jedan diskreditirani ex HDZ-ovac, s kojim je Bassanese do nedavna vladao gradom i koji mu je držao škale, pa mu ovaj na račun starih d(r)ugova sada ne dozvoljava da dođe do zraka.

Uočen je dio istaknutih SDP-ovih članova, koji kao da su dojurili nakon prošlotjednog Plenkovićeva posjeta Umagu potvrditi da se uzdaju u svog partijskog kolegu oni, a ne neki HDZ-ovci. Ali i da se zbog „politički bipolarnog“ Bassanesea ne bi zamjerili previše SDP-ovom biračkom tijelu. Svečanosti su već tradicionalno prisustvovali i predstavnici bratimljenih gradova Bratislava-Ružinov i Mussolente.

U debeloj sjeni gradonačelnika protekao je govor usahlog predsjednika gradskog vijeća Ivana Belušića, kojemu Bassanese iz prvih redova, ovaj put nije dirigirao i došaptavao koga udaljiti iz dvorane. A zvonka rečenica Belušića zazvonila je visoko: “…Umag zaslužuje samo najbolje od nas!“ valjda svjestan raznih ispada gradonačelnika i političkih otklizavanja desno, izgovorenih laži, provođenja kadrovske politike, raznih marifetluka u prostornim planovima, pogodovanja nekim investitorima, afera oko trajne devastacije morske obale i nizu odaslanih poruka koje nemaju vezu sa stvarnim životom u Umagu. Ukratko, čini se da je Belušić indirektno zaključio: „Dosta ovog cirkusa u gradu“.

Gradonačelnik Vili Bassanese je u obraćanju prisutnima otkotrljao nekoliko nebuloznih rečenica po dobroj navadi, poput one o sudjelovanju građana u stvaranju dodane vrijednosti grada?! Nismo baš sigurni je li je razumio pojam usluge ili robe koja nakon transformacije poprima veću dodanu vrijednost i cijenu na tržištu. Za pretpostaviti je da sada sve transformirane trgove i ulice, izgrađene ustanove (što smatra dodanom vrijednošću'?!) ne misli prodavati kao ostale gradske nekretnine?!

„U našem fokusu interesa je čovjek i sve činimo da budemo grad jednakih mogućnosti, grad po mjeri čovjeka te grad koji se razvija i raste.“ slavodobitno je izgovorio bez razumijevanja suprotna mišljenja građana koji tu žive i koji zbog pustopoljine ili kako kaže jedna uvažena građanka „nedođije“ iz Umaga iseljavaju, a što zorno potvrđuje i zadnji popis stanovnika iz 2021. godine. Umag je odista lijep, sam po sebi (naročito u srcu!), pa tko kaže da ne bi bez gradonačelnika mogao funkcionirati, što vrijedi i za ostale JLS u Hrvatskoj? Možda i bolje nego što funkcionira pod autoritativnom vlašću. Jer da su ljudi oduševljeni političkom strategijom i životom (osim uhljebnika, rentijera i građevinara!) baš i nisu. Ima dosta nezadovoljnika koji šute i zato velika većina ne izlazi na birališta, pa pobjeđuje partijska vojska poslušnika. Demografske mjere koje se provode duboko narušavaju međuljudske odnose i stvaraju sve veći socijalni jaz. Umjesto da se mladima omogući dobra zarada od njih stvaramo neučinkovitu radnu snagu. Treba im ponuditi konkretna rješenja na tržištu rada u kojem će imati plaće barem kao u susjednoj Sloveniji. No Bassanese se nije fokusirao na rastuću problematiku i „stagniranje Grada“, već u svom izlaganju ostao kod već ukiseljenog gesla „Grada koji se razvija“ ( a koji se to ne razvija?), drugim riječima, oportunističkih ciljeva, kojima ne želi promijeniti i voditi drugačiju politiku Grada. A to se, objektivno i ne može dogoditi dok se ne pojave neke nove snage na vlasti spremne za potpunu transformaciju Grada, ali i borbu protiv korupcije zbog kojih mladi osjećaju da ne mogu ništa pa odlaze.

Čestitke nagrađenima!

Ganutljiv trenutak proslave, bez političke i kićene retorike, vrijedan pažnje bila je službena dodjela priznanja i zahvalnica. Zahvaljujući iznimnom doprinosu razvoju Grada, godišnje su nagrade Gradskog vijeća dodijeljene: Mariji Jurčić, Josipu Grpcu, Elvedinu Posavljaku te Njaciju Široki, dok su zahvalnice Gradonačelnika ove godine otišle u ruke Klaudije Červar, Zdenke Doz, Prima i Rina Ossicha, kao i Fuata Kadrioskog. Bez obzira na subjektivna mišljenja, riječ je o osobama koje se iz ljubavi bave svojom profesijom, cijenjenim građanima koji su ostavili duboki trag u poslovnom i društvenom životu grada.

Svečani dio sjednice razvedrili su svojim izvedbama „Minicantanti“ iz Zajednice Talijana „Fulvio Tomizza“ Umag, a u ime svih laureata se na kraju Svečane sjednice obratio dr. sc. Josip Grbac, župnik umaške župe.

Fotografija na zaslonu ekrana, Umaga u marku, kao središnja kulisa priredbe-proslave, podsjetila me na zadnji omladinski kongres u Beogradu 1986. koji se odvijao pod geslom, parafraziram: „Upalite svjetlo, nešto se dešava. Ne dopustite da vam se u tami sudbina rješava!“ Ostalo je prošlost, i sad smo tu gdje jesmo. Povijest bi trebala biti učiteljica života. Upalite dan!

Uslijedila je fešta na trgu za uzvanike i puk koji se tu zatekao ili namjerno došao. Prvenstveno zbog odličnog benda i show mana „Maura Staraj & La Banda“, koji je, treba priznati, bio najljepši poklon Grada svojim građanima. Za ukusnu istarsku kužinu pobrinuli su se timski, ugostitelji iz Udruženja obrtnika Bujštine, predvođeni vrsnim kuharom Emanuelom Melonom.

Među prisutnim uzvanicima na trgu, utaborila se za jednim stolom oporbena ekipa Umaga. Koliko god djelovali usamljeno treba priznati da su jedini u gradu koji se neustrašivo i snažno usuđuju kontrirati moćnom Šerifu.

Ili kako bi rekao briljantni um, Viktor Ivančić (Feral Tribune) istačući se svojim izrazito kritičnim pristupom vladajućih, da čovjek koji razmišlja ne može biti zadovoljan ovim što se dešava oko nas, i zato kritika ima smisla jer se na našim prostorima brzo spušta mrak i stoga treba slobodno izražavati svoje stavove. Užasno je važno da postoje kritički vjetrovi jer će nekoga zapuhati da promijeni svoje mišljenje i usprotivi se agresivnoj dominaciji vodećih političara.

Stoga je ujedinjena oporba na fešti grada djelovala kao zrno soli/mudrosti u političkom čušpajzu Bassanesea. Oni barem probijaju led, dok ostali nezadovoljnici uglavnom šute ili potmulo rogobore po kafićima i za šankovima potajno priželjkujući da se u Umagu prestanu saditi banane.

Osvrt: Sanja Bosnić