Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
OSVRT na patriotski dio Marcelinovog obraćanja u javnom izlaganju urbanističkog plana Umaga
Objavljeno: 28.03.2023 u Objavljeno: 12:05
Marcelino je imao petlje stati u zaštitu umaške, istarske i hrvatske obale!
Na vrućem prošlotjednom javnom izlaganju Izmjena i dopuna prostornog plana uređenja Grada Umaga (PPUG-a) postalo je evidentno da se nove izmjene plana predlažu, uglavnom da bi se pogodovalo velikom srpskom investitoru u Alberima (Petram)-Crveni vrh koji tamo devastira trajno hrvatsku obalu, zatim da bi se osakatio projekt umaških dečki, tvrtke Terre Istrijane te prenamijenilo zemljište u turističkom obuhvatu Alberi u rekreacijsku zonu (R) i to čak 214 parcela privatnih vlasnika. Vlasnici pretpostavljaju da ih se namjerno obezvrijeđene, najvjerojatnije da kasnije njihove parcele jeftino kupi vlasnik Petrama, pa opet u sprezi s Gradom jednoga dana ih prenamijeni kako njemu najbolje odgovara.
Nakon te vrlo dvojbene debate dalo se iz primjedbi sudionika izlaganja naslutiti da se u pozadini radi o pogodovanju velikom igraču investitoru Miloradu Kostiću (slikovito zvanom „kralju šećera”), vlasniku većine turističkih objekata u tom području, koji pomalo „osvaja“ prostor Alberi –Crveni vrh i sada je bacio oko na atraktivne susjedne terene ovih malih 214 vlasnika.
Pred kraj izlaganja je za govornicu izišao Marcelino Buršić, starosjedilac Albera i do kraja „zapalio“ dvoranu opisujući jalno, ali patriotski, kako se ponašaju ti veliki investitori iz nekih drugih država na našoj “djedovini” kada se domognu cilja. U svom tragikomičnom nastupu, na istro -venetskom, prozivao je Grad Umag i grabežljivog vlasnika turističkih kompleksa u Alberima i na Crvenom vrhu. Kazivao je otprilike ovako, dočaravši time zapravo sve što lokalna vlast radi na štetu malih, običnih ljudi u korist velikih lovatora.
-Ma pitam ja vas možemo li doći slobodno do našega lučića, tj. našega portića na plaži Kempinski, da ili ne? Da ili ne? Ala šutite vi tamo. Budite dobri! Možemo li se okupati besplatno u našem moru, kupati na našoj plaži gdje smo se vajka kupali, ja i moji stari. Imam 90 godina, to je bilo oduvijek naše od stanovnika Albera, ali mene sada tjeraju s pištoljem na plaži Kempinski neki ljudi u uniformi. Pistoleri. Ma porko Boh tko im je to dozvolio? To je naše more, naša plaža. Ma ste vidjeli što sada rade? Kako betoniraju naše more u Alberima. Ma tko im je to dozvolio? Niste vidjeli? Stavljaju neke velike betonske blokove u more. Ma ste bili to pogledati, inzistirao je na odgovoru ogorčeni Marcelino obraćajući se kao „Jazavac pred sudom“ pročelniku Diegu Bankoviću. Uporno je čekao da mu ovaj odgovori pa je Banković popustio i izustio u dva navrata: „Ne nisam još bio u Alberima. Ne znam što se tamo gradi i događa.”
Eto tako je kazivao Banković, pročelnik upravnog odjela u Gradu u kojem se izdaju akti za gradnju i gdje je izdana upravo ova građevinska dozvola za radove u Alberima na pomorskom dobru, goloj obali, prirodnoj plaži…kako god da se taj obalni pojas milijunima godina netaknute prirode sada u papirima službeno naziva.
Da se tu dvorani još zatekao Giulio, on bi nakon Mracelina javno izlaganje zaključio samo s jednom svojom famoznom rečenicom:“ŠRAMOTA!“
Tira-mola
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
