Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Osvrt: Kako je umaški HDZ postao ruglo demokracije
Objavljeno: 27.01.2025 u Objavljeno: 21:32
Izgubljeni u bespuću povijesne stvarnosti...
Dok polako ispijam jutarnji kapučino iz svojeg mira uznemire me glasovi i svađa dvoje već dobro zašlih u godine mojih sugrađana. Znam ih, oduvijek su vjerni glasači HDZ-a. Prepirka dojučerašnjih slijepih sljedbenika stranke koja usprkos svemu nije našla temelje u mojem gradu, probudi u meni znatiželju da provjerim riječi koje sam čuo u prije rečenoj prepirci.
Je li ostalo samo staro kamenje kako je izrečeno u prepirci ili nešto drugo. U početku svojeg postojanja pokušavali su nešto i zidati. Ali vidjeli su da im zidanje ne ide. Pokušavali su biti i oporba, ali su shvatili da je bolje držati ljestve. Odavna se stranka izgubila u umaškoj političkoj magli. Nekad oporba danas mlaka žabokrečina koja drži ljestve ovoj vlasti. I tako se održava na životu. Niz godina o stranci se ne zna ništa; Je li glasna?,- Nije!- Je li radi? - Nitko ništa ne zna. Gdje se skriva? Ljudi sležu s ramenima! Nekad su imali podmladak, mlade snage, gdje su oni. Kažu: podržavaju danas mostovca Vidovića. Je su li zalutali u gradu? Više nitko ne zna! Žalosno, više ih nitko i ne traži. Nisu li se izgubili i bespuću povijene stvarnosti. U posljednje vrijeme neki stari članovi stranke znaju reći da se osjećaju kao da je umaški HDZ skinuo gaće i prepustio se stihiji koju mu je nametnuo gradski partner SDP. Čak idu toliko daleko da su odustali i od kandidata za gradonačelnika.
HDZ je potreban Umagu ne kao ukras demokracije u što se danas pretvorio već kao aktivni učesnik u demokratskom procesu. Ne kao sporedni igrač sa klupe koji nikada ne ulazi u igru već svojom aktivnošću pridonijeti boljitku ovog grada. Jer sama njihova starost na ovim prostorima s životom stranke preko trideset godina daje ima za pravo da aktivno učestvuju u demokratskim procesima na boljitku građana, a ne sitnim interesima pojedinaca koji ispod banka nešto žele ušićariti od gradske vlasti.
Piše: Roko Franin