Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Osamdeset godina poslije – Vergarolla se pamti u Trstu
Objavljeno: 19.08.2026 u Objavljeno: 16:55
TRST, 18. kolovoza 2026. – Bio je to topao i sunčan ljetni dan u Trstu. S Colle di San Giusto pružao se veličanstven pogled prema moru i cijelom Tršćanskom zaljevu, od prostora pred Piazza Unità d'Italia pa sve do Duina i Monfalconea. Ispod brda prostirao se grad koji i danas, gotovo stoljeće i pol nakon vremena u kojem su nastajale njegove najpoznatije palače, ostavlja snažan dojam na svakoga tko ga posjeti.
Trst je grad čija arhitektura i danas svjedoči o vremenu Habsburške Monarhije. Monumentalne palače, široke ulice i trgovi, pročelja koja su desetljećima gledala prema luci i moru – sve to zajedno stvara onu posebnu ljepotu Trsta koja posjetitelju gotovo spontano izmami uzdah i divljenje.
A upravo se iznad tog lijepog i sunčanog grada, na Colle di San Giusto, nalazi i mjesto na kojem se već desetljećima čuva sjećanje na žrtve Vergarolle u Puli.
U katedrali San Giusto u Trstu u 18 sati započela je sveta misa posvećena žrtvama tragedije u Vergarolli, na 80. obljetnicu eksplozije koja je 18. kolovoza 1946. na pulskoj plaži odnijela brojne ljudske živote.
Misu je predvodio tršćanski biskup mons. Enrico Trevisi. U katedrali su, uz članove obitelji žrtava i njihove potomke, bili prisutni mnogobrojni građani i predstavnici različitih udruga i organizacija koje čuvaju sjećanje na stradale. Među njima bili su i razni nositelji zastava Associazione Nazionale Vittime Civili della Guerra, Federazione Nazionale Arditi, A.N.A.M Associazione Nazionale Arma Milizia, Xª Flottiglia MAS-per l’onore i drugih organizacija.
.jpg%2C%20vergarola%206.jpg?1787158088876)
Posebnu pozornost privlačila je zastava Xª Flottiglia MAS, na čijem se središnjem dijelu nalazi prepoznatljivi znak mrtvačke glave. Njezina prisutnost u katedrali, pred spomen-pločom posvećenom žrtvama Vergarolle, nije mogla proći nezapaženo.
Xª Flottiglia MAS bila je talijanska mornarička specijalna postrojba koja je nakon kapitulacije Italije 1943. djelovala u sastavu Talijanske Socijalne Republike, a njezin je najpoznatiji zapovjednik bio Junio Valerio Borghese. Ostao je zapamcem po navodnom pokšaju drzavnog udara u Italiji krajem šezdesetih godina. Povijesti te postrojbe i njezinoj ulozi tijekom Drugoga svjetskog rata posvetit ćemo posebnu pozornost u jednom od budućih tekstova.
Za vrijeme mise biskup Trevisi u svojoj je propovijedi govorio o žrtvama Vergarolle i o tragediji koja je pogodila talijansko stanovništvo Pule. Govorio je i o političkoj represiji i odgovornosti tadašnjih jugoslavenskih struktura vlasti, uključujući Titovu političku policiju OZNA-u, koja se u kontekstu poslijeratnih događaja u Istri i na području Jugoslavije često spominje u svjedočanstvima i povijesnim raspravama. (Napomena autora: OZNA je 1946. reorganizirana i zamijenjena UDBA-om, uz promjenu naziva i organizacijske strukture!)
Njegove riječi bile su posvećene sjećanju na poginule, njihovim obiteljima i obvezi da se njihova sudbina ne zaboravi. Nije zaboravio i na brojne nevine žrtve u današnjim ratovima.
Nakon mise okupljeni su se uputili na Colle di San Giusto, do spomenika žrtvama Vergarollle.
Ondje je uslijedilo polaganje lovorovih vijenaca, nakon čega je održan komemorativni govor. Govorio je com.te Diego Guerin, predsjednik Federazione Grigioverde i potpredsjednik Lega Nazionale.
Guerin je u svom govoru iznio vrlo jasnu interpretaciju tragedije Vergarolle: prema njegovim riječima, ljudi koji su se 18. kolovoza 1946. okupili na pulskoj plaži nisu bili samo slučajne žrtve eksplozije, nego su bili namjerno ubijeni zato što su bili Talijani.
Njegove riječi u nastavku prenosimo što je moguće preciznije, prema tonskoj snimci njegova govora koju smo imali priliku zabilježiti tijekom jučerašnje komemoracije. Između ostalog je kazao:
„Osamdeset godina prošlo je i od proglašenja Talijanske Republike. Bila su dovoljna samo dva i pol mjeseca da njezina povijest ostane obilježena pokoljem njezine djece, ubijene rukom onih koji su željeli otrgnuti dijelove naše domovine, ne prezajući od kukavičkog uništavanja njezinih sinova kako bi je opustošili i zauzeli.
Ljudska bestijalnost bila je prekrivena krivom šutnjom, šutnjom koja nam je onemogućila da pronađemo pravdu, unatoč svijesti o neizbježnoj istini.
To su činjenice koje svi poznajemo: prvi pokolj Talijana na teritoriju pod talijanskim suverenitetom. Više od stotinu mrtvih i više od dvjesto ranjenih. Samo 64 žrtve službeno su priznate, a njihova imena od 2013. godine možete pročitati na ovom kamenu.
Prošlo je petnaest godina otkako su, na inicijativu generala Carla Fasine, tadašnjeg predsjednika Famiglie Polesane, te žrtve povjerene sjećanju. Svake godine dolazimo ih se prisjetiti i odati im počast, upravo zato da se ne ugasi plamen sjećanja koji se ovdje večeras ponovno rasplamsava.
U ovom trenutku, napokon, i u Puli još jedan kamen čuva uspomenu na njih. Trebalo je proći osamdeset godina.
Ali ponavljam: ako je upravo toliko vremena trebalo da se ispuni zahtjev sjećanja, oni su tada mislili da će ovom eksplozijom nestati talijanstvo Pule, Istre, Rijeke i Dalmacije.
Jadni zabludjeli.
Dogodilo se upravo suprotno. Bio je to početak jednog drugog vremena, vremena koje je moralo doći. A mi mu, nastavljajući se prisjećati onih koji su taj početak proživjeli i prenoseći njihovo sjećanje na one koji dolaze poslije nas, dajemo mjesto u povijesti.
Danas je diljem svijeta talijansko potomstvo Istre i Dalmacije ujedinjeno u sjećanju na svoje najmilije. To je znak vrijednosti i kulture, ali i one obiteljske odgojne tradicije koja je uvijek njegovala ljubav prema domovini.
Obraćam se svim predstavnicima esula koji su ovdje prisutni i zahvaljujem vam što ste ostali vezani uz ovaj kutak istočne obale Jadrana te svojim primjerom svjedočite o dostojanstvu i snazi volje.”
Nakon komemorativnog govora izvedena je Inno all'Istria, uz pratnju gudačkog sastava „Lumen Harmonicum“ iz Trsta, a pjesmu su interpretirali Paolo Venier, Paolo Canziani i Graziano Pecorella.
Osamdeset godina nakon Vergarolle, komemoracija u Trstu tako je okupila članove obitelji žrtava, predstavnike različitih udruga i nositelje njihovih zastava, u prostoru katedrale San Giusto i potom pred spomenikom na Colle di San Giusto.
Bila je to komemoracija u kojoj su se susreli pijetet prema žrtvama, sjećanje na jednu od najtežih tragedija pulske povijesti i različita povijesna iskustva i interpretacije koja i danas prate sjećanje na Vergarollu.
Izvještaj iz Trsta pripremio: Veljko Ivančić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg, porto ekipa.jpg)
.jpg, savudrijska borovi, 2.jpg)
