Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
.jpg)
Opasnost od Trećeg svjetskog rata: Povijesne paralele i suvremena upozorenja
Objavljeno: 19.09.2025 u Objavljeno: 12:25
Kakve pouke iz svjetskih ratova možemo izvući danas?
Dana 10. rujna 2025. godine, predsjednik Italije Sergio Mattarella u svom govoru u Ljubljani upozorio je svjetsku javnost na iznimno zabrinjavajuću geopolitičku i vojnu situaciju u svijetu. Istaknuo je kako se danas nalazimo na „rub po kojem hodamo i koji može tragično završiti u ponor nekontroliranog nasilja“, aludirajući na povijesnu paralelu s godinom 1914., kada je niz diplomatskih pogrešaka i nerazumijevanja doveo do izbijanja Prvog svjetskog rata.
Mattarellina izjava odražava duboku zabrinutost zbog trenutnih međunarodnih tenzija — od rata u Ukrajini, preko dramatičnog razaranja Gaze i napetosti na Bliskom istoku, do prijetnji velikih sila koje destabiliziraju globalni mir. Njegova opomena nije samo upozorenje, već poziv na razboritost i odgovornost, jer, kako je istaknuo, svijet se kreće po opasnoj granici gdje i najmanja pogreška može imati katastrofalne posljedice.
No, zašto je upravo 1914. godina, ona na koju se Mattarella referira? Što se tada dogodilo, koje su okolnosti dovele do velikog svjetskog rata i možemo li iz tog povijesnog iskustva izvući pouke za današnje vrijeme?
1. Barbara W. Tuchman: Strateški slom i iluzije moći
Američka povjesničarka Barbara W. Tuchman, u svojoj poznatoj knjizi I CANNONI D'AGOSTO (The Guns of August) iz 1962. godine, pruža duboku analizu događaja koji su prethodili Prvom svjetskom ratu. Tuchman svoju priču započinje pogrebom britanskog kralja Edwarda VII, događajem koji simbolizira kraj jedne ere europske aristokracije. Prema njoj, glavni uzroci rata leže u njemačkim imperijalnim ambicijama, krutom vojnom planiranju poput plana Schlieffen (Piano Schlieffen) iz 1906.godine i nesposobnosti političkih elita da predvide katastrofalne posljedice svojih odluka.
Sarajevski atentat u analizi B.Tuchman ima ulogu tek povoda — simboličnog okidača, ali ne i ključnog uzroka. Rat je, po njoj, bio neizbježan zbog dugotrajnih tenzija i želje Njemačke da postane svjetska kolonijalna sila poput Velike Britanije. U tom smislu, Tuchman upozorava na opasnosti kada se militarizam i imperijalne ambicije postave ispred diplomatske odgovornosti.
2. Martin Gilbert: Atentat kao početak diplomatske katastrofe
Suprotno tome, britanski povjesničar Martin Gilbert stavlja Sarajevski atentat u središte događaja koji su doveli do rata. U svojoj knjizi LA GRANDE STORIA DELLA PRIMA GUERRA MONDIALE iz 1994.godine, detaljno opisuje kako je Austro-Ugarska, uz njemačku podršku, iskoristila atentat kao izgovor za postavljanje ultimatuma Srbiji koji je bio gotovo nemoguće prihvatiti. Gilbert naglašava važnost savezništava koja su se formirala krajem 19. stoljeća, a koja su lokalni sukob brzo eskalirala u globalni rat.
Prema Gilbertu, rat je bio rezultat ne samo atentata, nego i lančanih diplomatskih pogrešaka i nesposobnosti da se pronađe mirno rješenje. Njegov pristup pokazuje kako bi rat mogao biti izbjegnut da je bilo više razuma i fleksibilnosti u reakcijama velikih sila.
3. Mattarellina opomena: Povijest se (možda) ponavlja
Izjava predsjednika Mattarelle jasno pokazuje da se svijetu ponovno približava trenutak kada bi nesmotrenost i loša procjena mogli dovesti do sukoba velikih razmjera. On nas podsjeća da ratovi ne počinju uvijek jasnim planovima, nego često nizom nesporazuma i pogrešaka. Upravo su takve okolnosti dovele do izbijanja Prvog svjetskog rata, što potvrđuju i povijesne analize Tuchman i Gilberta.
Prvi svjetski rat nije bio posljedica jednog događaja, već složene mreže uzroka. Barbara W. Tuchman ističe dugoročne političke i strateške pogreške, dok Martin Gilbert naglašava neposrednu diplomatsku krizu nakon Sarajevskog atentata. Obe perspektive pružaju važne lekcije: opasnosti od ambicija i militarizma, kao i nužnost mudre i odgovorne diplomacije.
Mattarellina upozorenja iz 2025. godine pozivaju nas na oprez i učenje iz povijesti kako bismo spriječili da se isti tragični scenariji ponove u budućnosti.
Zablude pred 2. svjetski rat: Zapadna Europa i cijena neodlučnosti
Predsjednik Mattarella je spominjao 1914. ali smatramo da nije zgoreg spomenuti i predvečerje 2. Svjetskog rata 1938. i 1939. Tada su europske sile — prvenstveno Velika Britanija i Francuska — činile sve kako bi izbjegle novi globalni sukob, pa su sustavno popuštale Hitlerovim teritorijalnim ambicijama. Najprije su tolerirale Anschluss, odnosno pripojenje Austrije nacističkoj Njemačkoj u ožujku 1938. Zatim su, kroz tzv. Münchenski sporazum koncem rujna iste godine, dopustile Njemačkoj da bez ispaljenog metka zauzme Sudetsku oblast u Čehoslovačkoj, u studenom 1938., i komadanje ostatka te države u ožujku 1939. godine.
Umjesto da smiri situaciju, ta politika popuštanja (appeasement) samo je dodatno ohrabrila nacistički režim. Kulminacija je uslijedila u kolovozu 1939., kada su Njemačka i Sovjetski Savez potpisali Pakt o nenapadanju (poznat kao Molotov–Ribbentropov pakt), u kojem su tajnim protokolom dogovorili i podjelu interesnih sfera u Istočnoj Europi. Samo tjedan dana kasnije, 1.rujna 1939. godine, Njemačka je napala Poljsku, koristeći pitanje Gdanjska sa većinskim njemačkim stanovništvom kao izgovor — i tako je započeo Drugi svjetski rat.
Kad popuštanje vodi u katastrofu, povijest nas upozorava da pasivnost i iluzija mira mogu imati teže posljedice od pravovremene odlučnosti.
Sve to gledamo u izravnim TV prijenosima ovih dana i pitamo se, koliko smo još daleko od izbijanja 3. Svjetskog rata ?
Papa Franjo je prije smrti u više navrata upozoravao, da se 3. Svjetski rat već vodi- u nekim dijelovima svijeta.
Piše: Veljko Ivančić
.jpg%2C%20matija%20vla%C4%8Di%C4%87%20ilirik.jpg?1763380405502)
