Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Od kada i zašto slavimo blagdan Svih Svetih i Dan mrtvih?
Objavljeno: 01.11.2025 u Objavljeno: 11:40
Treba razumjeti što u katoličkoj vjeri znače blagdani Svi Sveti i Dan Mrtvih
Kult mrtvih i vjera neodvojivo su povezani još od samog praskozorja ikakve ljudske kulture što je vidljivo na način kako su kroz stoljeća sahranjivali svoje pokojnike. Upravo to je znak da su već i ti davni ljudi iskazivali time svoju ideju zagrobnosti, onovremenosti – a to znači vjeru u transcendenciju, u nastavak ljudskog života i nakon fizičke smrti. To je dakle, i kad o njoj ne znamo ništa drugo, jamačno bila vjera, društveno organizirana, što znači: religija. Stoga je bilo logično da kršćanstvo, zasnovano na vjeri u Kristovo obećanje vječnog života, poveže i ispreplete dva među svojim osnovnim pojmovima: svetost i zagrobni život. I stoga nije ni malo slučajno što se dva spomendana oslanjaju jedan na drugi: blagdan Svih Svetih 1. studenoga i, odmah sljedeći, Dan mrtvih.
Početak tog štovanja treba tražiti u poštovanju koje su prvi kršćani imali za svoje mučenike, poginule u svjedočenju vjere. Tako je već u II. stoljeću slavljen Polikarp, biskup u Smirni umoren kao starac jer se nije htio odreći svoje vjere. Dan njegove smrti bilježili su vjernici kao dan rođenja (hemera genetlios), jer su vjerovali da je smrt istodobno rođendan (dies natalis) za život vječni, za “dan koji nema zalaza”, a kako su pisali crkveni oci.
Kad je okrutni (istočno) rimski car Nikifor Fokas možda za iskup svoje duše, predao papi Bonifaciju IV Panatenon (hram koji je Marko Agripa podigao, a car Hadrijan obnovio za korištenje svim vjerama, svjedočeći tako rimsku vjersku toleranciju), papa ga je tog istog dana 13. svibnja 609.godine posvetio kultu Svih Svetih. Baš svim Svecima, dakle, ne samo onima koji su napučili 365 dana kalendara u godini, i koje spominju samo u mjestu koje gdje su pokopani, a ponekad ni ondje. Samo u tom Agripinu Pantenonu, preimenovanome kasnije u Crkvu posvećenu Gospi od mučenika, pod samo jednim kamenom su kosti više stotina Svetaca (za neke nema ni imena nego se navode kao Četrdeset Svetih), uglavnom žrtava progona cara Dioklecijana.
Što crkva, u ovom slučaju katolička, slavi od tada u Svecu? Ponajprije kao što smo već rekli ne slavi samo Sveca , nego samoga Boga, jer svetost je , tvrdi Sv. Pavao iz Tarsa, od Boga, a ne od čovjeka. On je prvi i definirao taj pojam : u 2. poslanici Korinćanima on savjetuje kršćane da djeluju “prema svetosti koja dolazi od Boga, a ne od mudrosti čovjekove puti”.
Svetost je, prema tomu, milost Božja koja djeluje u ljudskim bićima i kroz njih. Sveci su model kršćanskog života u doba koje ih proglašava, s težnjom da budu model za svako doba.
Ulomci iz knjige Inoslava Beškera “Puna kuća blagdana”
(TM)
.jpg%2C%20matija%20vla%C4%8Di%C4%87%20ilirik.jpg?1763380405502)
