Novogodišnja priča: Uslišena molitva

Izdvojeno :

Objavljeno: 11.01.2025 u Objavljeno: 23:32

Nadahnuto istinitim događajem

Deseti siječnja je bio vrlo apatičan zimski dan, ako se to za dan može reći. Bezličan. Ispuhan kao balon nakon završetka euforičnih božićno-novogodišnjih blagdana. Turobni i mrkli oblaci gutali su dnevnu svjetlost i već u 15 sati zavladala je tama. Bučni vjetar je hučao, raznosio suhonjavo lišće, granje i razne papiriće pred sobom, igrao se podižući ih s tla, otpuhujući potom u nepoznato. Udarci vjetra u kakav rasvjetni stup odzvanjali su jezivim metalnim zvukom.

Na mjesnom groblju stajala je oko nadgrobnog spomenika omanja skupina ljudi. Svećenik, Ranka, njezini sinovi Javor i Mislav, šogorica Vesna i šogor Branko. Urnu kremiranog supruga Blaža, držao je u rukama njihov vjenčani kum i Blažov najbolji prijatelj s fakulteta Slavko. Pokojnika su dan ranije dopremili iz Kanade u Hrvatsku, do rodne Gorice, na vječni počinak. Nemale troškove kremiranja, prijevoza preko oceana i pogreba u obiteljskoj grobnici platila je Ranka. Željela je da njezini sinovi pamte Blaža kao svog oca, čovjeka koji im je podario život, koji ih je volio, ali nažalost, nije se znao nositi s ulogom oca, na djelima pokazati tu ljubav, pružiti im zaštitu i sigurnost u vrijeme odrastanja u dalekoj Kanadi. Ne da on to nije htio, već jednostavno nije bio u stanju kontrolirati vlastiti život, a kamoli preuzeti ulogu glave obitelji za nejaku djecu i mladu suprugu. Odao se vražjem alkoholu, a ovaj je u njemu nagrizao sve emocije, pretvorivši ga u vlastitu sjenku, tamnu stranu ljudskosti.

Svećenik je iznad groba govorio o pokojniku, a Ranka je sve ono pred dvije godine duboko zaključano u sebi iznova otključala i pustila sjećanja iz kaveza. Nizali su se fragmenti sličica i slagali u cjelovitu sliku. Kao munja pogodila ih je ljubav na njezinoj brucošijadi. On je bio pred diplomskim na Strojarskom fakultetu, a ona upisala Fakultet socijalnog rada. Čim je diplomirala vjenčali su se. Tada ga je ustvari, po prvi put ugledala odvratno pijanog i agresivnog ponašanja. Ranka mu je oprostila tu svinjariju kojom je gostima svadbenu večer upropastio svojim nezgodnim ponašanjem. Dao si je oduška od sreće i preuzetosti veseljem, pomislila je onda.

S vremenom se u braku pijanstvo ponavljalo. Blaž je uvijek nalazio izgovor za svoje postupke, a ni dolazak Javora, pa Mislava na svijet nisu ga otrijeznili zauvijek. Slovio je kao izvrstan stručnjak na poslu, ali nakon što su ga par puta zatekli pripitog na radnom mjestu, završio je na disciplinskoj komisiji. Ranki je to prikazao kao progon direktora, člana Saveza komunista, nakon saznanja da je Blaž bio sudionik u studentskim nemirima Hrvatskog proljeća. Nije napredovao na radnom mjestu, češće je pio, te postajao je sve deprimiraniji.

Skovali su plan, odseliti u Kanadu. Jagmili su se tada za našim stručnjacima. "Lovci na mozgove" su ga već na prvom intervju u IT centru za izradu programa po svim kanadskim kliničkim bolničkim centrima i odražavanjem informatičkog sustava, prepoznali kao potencijal te se u kratkom roku zaposlio. Ranka se bavila kućanskim poslovima i odgojem djece, a u slobodnim satima je volontirala u Domu hrvatske kulture pri Zajednici Hrvata. Vodila je folklornu grupu “Croatia”, a vikendom si zarađivala po neki dolar radom u dječjem vrtiću s programom na hrvatskom jeziku. Život se doimao idiličnim u prvim mjesecima preseljenja, ali se Blaž ubrzo pridružio grupici Hrvata, koji su poslije radnog vremena znali popiti po nekoliko piva, pa bi da osnaže doživljaj prešli na žestice. Najčešće su se nalazili i opijali u mehaničkoj radionici Hercegovca Ive, jer je po ugostiteljskim objektima to bilo preskupo. I od tada je krenulo sve po zlu…Otkaz, depresije, psihoterapije…kraći oporavak, rekonvalescencija, a onda još dublje potonuće u mračni bunar alkoholizma. Ranka je još gajila osjećaje prema Blažu, nastojala spasiti tu ljubav, brak i zaštiti djecu od oca nasilnika. Redovito je odlazila u hrvatsku crkvu sv. Leopolda i skrušeno se molila da ga Bog prosvijetli i udahne mu snage da se izvuče iz pakla ovisnosti. Novaca je uzmanjkalo pa je preko tjedna radila kao domaćica kod vrlo ljubazne starije susjede, Kanađanke udovice Mary. Zbog svoje otmjenosti prijatelji i susjedi su je zvali Lady Mary. Prihvatila je Ranku kao vlastitu kćer i jedina bila upoznata do svih pojedinosti s Rankinom tajnom, okrutnom obiteljskom pričom. Dečki bi znali nerijetko prenoćiti kod nje, skrivajući se od Blaža u trenucima alkoholnog rastrojstva. Poletjela bi mu teška ruka prema njima i plavica bi ih danima podsjećala na to. Uz svu Rankinu ljubav, molitvu i izgaranja s Blažom da smogne snage i liječi se, on je sve doživljavao kao njezino sažaljenje, prijekor, samilost i osudu. „Slabić, beskičmenjak, kukavica i govno od čovjeka, taj sam…“ progonile bi ga sablasne misli između dva pijanstva. Lucidni trenuci bivali su sve kraći. A zadnja faza njegova uznapredovanog ludila pretvorila se u patološku ljubomoru. Postajalo je neizdrživo, njihova se obitelj rastakala. Netko je ipak dojavio u Hrvatski dom za Rankine muke, pa je uskočio svećenik iz crkve sv. Leopolda i ostala braća Hrvati iz Hrvatskog doma u pomoć, smjestivši ga u sanatorij za liječenje ovisnika, na odvikavanje. Ranka je s dečkima ubrzo, na poziv lady Mary, odselila u njezinu idiličnu kućicu s predivnom zelenom ogradom i parkom u kojem su rasli ogromni javori i cedar star preko 70 godina kojega su posadili lady Mary i pokojni suprug Ed na dan njihova vjenčanja.

Rankina jedina ustaljena obveza prema lady Mary bila je svakodnevno odlaženje na večernju misu i igranje Loto tiketa 8+2 od 50 brojeva, četvrtkom. Nakon toga bi lady Mary zakačila tikete na okvir fotografije pokojnog supruga Eda, koji se dobrodušno smiješio s nje, okačene na zidu iznad tv ekrana. Svake subote su neizostavno pratile izvlačenje sretnih brojeva, a starica bi pogledavala na Eda, pa se ljutila iznova kad nisu izvučeni njezini brojevi. “Ede, Ede, pliz, poguraj malo gore kod dragog Boga naše brojeve. “ Iako je imala 92 godine, još je žarko gajila dvije želje, a treću je pridodala na popis upoznavši Ranku. Prvo je željela promijeniti svu staru garderobu iz ormara, jer je njezina već staromodna, a bila je poznata u kvartu kao modna ikona i šminkerica. Zatim bi odselila proživjeti svoje posljednje dane života u hotelu Hilton, gdje bi imala ekskluzivnu poslugu i uslugu. Ona treća, ticala se Ranke. Njoj je planirala od osvojenog zgoditka darovati veću sumu novaca za povratak i početak novog života u Hrvatskoj. Ranka nije vjerovala u mogućnost osvajanja ikakva dobitaka, ali zabavljala ju je staričina duboka vjera da će joj Ed pomoći i želje joj ispuniti. „Uvijek je ispunjavao sve moje želje“, priznala joj je lady Mary. Znale bi dugo klečati pred oltarom Gospe Zalosne i skrušeno moliti da usliši njezinu želju, koja bi Ranki i djeci promijenila život. Nakon dva mjeseca spokojnog života pod krovom lady Mary, tri dana uoči Božića, na povratku iz crkve, lady Mary se pokliznula na zaleđenom puteljku svojega dvorišta, slomila bedrenu kost i izdahnula na sam Božić od zadobivene sepse.

Ranka je potonula u mračni ponor tuge, dečki na pogrebu nisu susprezali suze i opet ih sustigao neutaživi očaj. Kroz mjesec dana Blaž je trebao biti otpušten iz sanatorija u kojem se dobro oporavljao. Telefonirao je sve češće, zvučao kao onaj stari Blaž kojega je nekad voljela s leptirićima u utrobi čim bi mu čula glas, ali bili su to samo bljeskovi sličica koje je pamtila. Leptirići su odavno odletjeli iz nje, srce joj je bilo prazno kao ljuštura školjke. Ništa ju nije moglo razuvjeriti da je Blaž izgubljen slučaj i nema više povratka s njim u normalan život. Jednostavno nije vidjela svjetlo na kraju tunela, izlaz iz ove tragične situacije. U svojoj bespomoćnosti je tražila slamku spasa, trudila se što manje svoju bol i strah prenijeti na dečke koji su joj bili jedini smisao života i snaga da se podigne iz svoje obamrlosti te pokrene s ove mrtve točke, koju je morala pretvoriti u točku ishodišta. Osjećala je intuitivno da ih dragi Bog neće napustiti, da on zna odgovor za sve njezine muke i pokazati će joj put spasenja. Molila je i molila Ranka oblivena suzama. U tom stranom svijetu nije imala kada steći prijatelje i nije znala kome se obratiti za pomoć. Onda je savladala svoj ponos i odlučila zatražiti podršku u Zajednici Hrvata. Bilo je to pred blagdan Sveta Tri kralja i zamolit će da joj prikupe dovoljno dolara za povratak u Hrvatsku, a onda će već nekako to vratiti. Čim se oporavi, počne zarađivati. Ranka je u toj svoj odluci osjetila proplamsaje sreće. Nije ju napustio onaj njezin vječni optimizam.

Prije pakiranja putnih torbi i velikog pospremanja kuće lady Mary, na putu prema Hrvatskom domu izvukla je iz okvira fotografije dragog Eda ona zadnja dva uplaćena loto tiketa koje su odigrale pred Božić. Nije se bila još sjetila provjeriti ih. Kad je prodavačica provukla drugi tiket na provjeru, aparat je zazvonio. Prodavačica je zatreptala očima, pa selila pogled s listića na monitor, pa opet na listić te ga provukla još jednom…”O Bože, sretne li dobitnice! Čestitam! Molim vas, uđite u ured straga da vam objasnim što vama je činiti…” U tom trenutku Ranka nije razumjela o čemu se radi, ali je pratila prodavačicu u ured. Uskoro je saznala da je izvučeno njezinih 7+2 broja, što je iznosilo 134 tisuće dolara. 1,5,8,9,12,17,47 + 4 i10. Do nje je dopirao glas prodavačice kao iz neke daljine. Ranki se činilo da je u nekoj četvrtoj dimenziji, fizički prisutna, ali duhom izvan svog tijela. Bila je zapravo u stanju šoka. Pozitivnog šoka, dok sve nije procesuirala u sebi. Božićno čudo se dogodilo! “ Lady Mary i dragi Ede, sigurno se sada radujete samnom. Hvala vam što ste pogurali sreću kod dragog Boga koji vas je uslišio.” Pomislila je u sebi i na putu doma navratila u crkvu dragog Sv. Leopolda zapaliti im svijeću. Kasnije se sve odvijalo glatko. Nevolje su ostale iza nje kao iza visokog zida, a u Hrvatskoj se otvarala sva vrata…U dvije godine uspjela je kupiti stan i pokrenuti svoj vlastiti biznis. Vrlo uspješno. Blažu nije odgovarala na pozive. Bio je to jednini način da sastavi razlomljene djeliće svoga bića i pruži zaštitu i sigurno odrastanje Mislavu i Javoru. Okrenula je novu stranicu života. A Blaž je samo nakon dvije godine umro od galopirajućeg raka gušterače. Tako su joj javili lani početkom prosinca.

-Neka mu je laka zemlja, trgnuo ju je svećenik iz tužnih uspomena.

-Počivala mu duša u miru. I svjetlost svjetla svijetlila njemu Gospodine. Amen, istodobno su svi prisutni izgovorili. Ranki se u tom času iz teškog olovnog oblaka na obraze spustilo nekoliko majušnih kišnih kapi neobično slana okusa. Učinilo joj se da će se prognozirana olujna kiša sada sručiti na zemlju, ali ništa se nije obistinilo. Samo je vjetar snažnije zafijuknuo i razmrsio joj kosu te sasušio kišne kapi na obrazima. “Ranka volim vas. Oprostite mi.” bila je uvjerena da je začula u jednom naletu vjetra treperavi Blažov glas. Iznenada je sve zamrlo. Utišalo se. Vjetar je nestao, a oblaci se počeli rasplinjavati pa kroz pukotine propuštati zrake sunca.

“ Dragi Ede i lady Mary, čuvajte mi Blaža u novom nebeskom domu”, zavapila je Ranka u sebi.

Sanja Bosnić

Ostale vijesti iz kategorije