Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Njihovi nas glasovi opominju da budemo bolji ljudi
Objavljeno: 18.11.2025 u Objavljeno: 22:40
Crtica iz Kolone sjećanja
Sudjelovati u Koloni sjećanja u Vukovaru na dan kada je pokleknuo pred silinom napada velikosrpskog agresora, znači hodati stazom vječnog života na kojoj žive sjećanja na sve nevine žrtve Vukovara. Osjećala sam veliku čast i tihu radost pomiješanu tugom kao gorki med odlaskom pred koju godinu u Grad heroj da bih tihim korakom sudjelovala u Koloni sjećanja zajedno s nepreglednom rijekom sudionika koji su došli iz svih krajeva Hrvatske, BiH i drugih krajeva.
Svaki moj učinjeni korak bio je korak sjećanja i individualnog propitkivanja o braniteljima Vukovara, o njihovim razmišljanjima tih prokletih dana mjeseca studenoga 1991. u posljednjim trenucima života dok su ubojiti geleri frcali iz susjedova dvorišta oko njih. Nezaustavljivo naviru pitanja: Koliko su se bojali? Čemu su se nadali u tim trenucima? U što su se zaklinjali?...
Dok sam dostojanstveno, s najdubljim pijetetom hodala u koloni, ožiljci na fasadama nekih kuća još su bili vidljivi kao posljednji svjedoci velikih borbi tog ratnog vremena u Vukovaru.
Gotovo na svakoj kući pored kojih smo prolazili visjela je hrvatska zastava, a na nekim terasama stajale su i žene u crnini koje su ovim prizorom govorile o nikad prežaljenima.
U Koloni sjećanja, njihova nas je žrtva, kroz nečujne glasove u ozračju tuge, činila empatičnima, milosrdnijima, solidarnijima, jednostavno, učinila nas u tom zajedništvu boljim ljudima, kao da sm doživjeli kolektivnu katarzu.
A taj bi glas u nama trebao odzvanjati kao opomena i kad napustimo kolonu, sutra, prekosutra…i svih preostalih dana u godini, godinama, koje su nam darovane kao Božji blagoslov zahvaljujući ubijenima i nestalim braniteljima Vukovara koji nas tek u koloni sjećanja istinski i ljudski povezuju sa onom Hrvatskom koju su oni sanjali i za koju su se goloruki borili…Tek onda bi ovaj Dan sjećanja opravdao svoj značaj i dobio punu smislenost. I znali bi ono što je bilo, i živjeli za to što je bilo...Ne samo u pjesmama, upaljnenim lampašima i u Koloni sjećanja.
Sanja Bosnić
.jpg%2C%20matija%20vla%C4%8Di%C4%87%20ilirik.jpg?1763380405502)
