Nisu svi ratovi i ratni zapovjednici isti (drugi dio)

Izdvojeno :

Objavljeno: 19.06.2022 u Objavljeno: 10:10

Nisu svi ratovi i ratni zapovjednici isti (drugi dio)

Krafft von Dellmensingen je znamenita osoba, njemački general iz Prvog svjetskog rata. Tokom 12. bitke na Soči, koncem listopada i početkom studenog 1917. spomenuti general je imao važnu ulogu, načelnika Stožera 14. Armije i glavnog stratega te vojne operacije. General Krafft se proslavio kao zapovjednik njemačke divizije Alpenkorps, na ratištima Francuske, Srbije i Rumunjske i nije slučajno da su baš njega pozvali da prisustvuje susretu između vrhovnih njemačkih vojnih zapovjednika Hindenburga i Ludendorffa sa austrougarskim generalom Walstättenom koji se održao 29. kolovoza 1917. u mjestu Kreuznach u Njemačkoj.

Generalu Krafftu je pripao zadatak da iz Njemačke otputuje u Austriju a zatim na područje Soče gdje će boraviti od 02.-06.rujna i utvrditi stanje na ratištu te izraditi plan vojne operacije koja će „garantirati“ uspjeh u zajedničkom napadu austrijsko-njemačke vojske na talijanske položaje. Na ponovnom sastanku održanog 08.rujna u Kreuznachu, general Krafft je objasnio svojim vrhovnim zapovjednicima Hindenburgu i Ludendorffu a u prisutnosti generala Waldstättena, da je ofenziva riskantna ali moguća. Hindenburg je na to odgovorio : Vidjet ćete, da ćete uspjeti“.

Ratni put generala Kraffta

Rođen 24.studenog 1862.godine u Laufenu, Gornja Bavarska, general topništva Konrad Krafft von Dellmensingen je potjecao iz protestantske obitelji kojeg je zbog nedostatka luteranskog pastora krstio katolički svećenik.

Sudbina je htjela, da je Krafftu von Dellmensingenu, na kraju njegova dugog života, umro koncem veljače 1953. u Seeshaupt na jezeru Starnberg, posljednju pomast dao katolički svećenik.

General Krafft je Prvi svjetski rat dočekao na položaju načelnika Stožera 6. Armije kojom je zapovijedao princ Rupprecht od Bavarske. Na tom položaju je bio od kolovoza 1914. do svibnja 1915. a sudjelovao je u bitkama na Loreni.

Početkom svibnja 1915. krenulo se sa formiranjem divizije Alpenkorps koja je bila sastavljena od specijalnih regimenata Jäger, izvježbanih za bitke u planinama. General Krafft von Dellmensingen je postavljen za zapovjednika divizije jer je bio iskusan alpinist i poznavao je „sve tajne“ planinskog ratovanja. Nakon formiranja, slijedio je odlazak divizije Alpenkorps u Alto Adige(Južni Tirol) a Dellmensingen je smjestio svoj generalštab u mjestu Bressanone, očekujući talijanski napad koji nije nikad uslijedio.

Za vrijeme boravka Alpenkorpsa u Južnom Tirolu do listopada 1915. Krafft je prihvatio položaj zapovjednika armijskog korpusa pod austrougarskim zapovjedništvom.

Već za vrijeme boravka na talijansko-austrijskoj fronti, Nijemci su stvorili svoje mišljenje da talijanski vojnik nije poput upornog ruskog ili vještog francuskog vojnika, od kojeg bi trebali strepiti.

S time u vezi, treba se podsjetiti epizode kada je zapovjednik 14. Armije, general Otto von Below posjetio koncem rujna 1917. zapovjednika austrougarske vojske na Soči, generala Borojevića. Tom prilikom, Nijemci su generalu Borojeviću rekli svoje namjere a to je protjerivanje talijanske vojske barem do rijeke Tagliamento na što je ovaj odgovorio: nikad, nikad, nećete stići do Tagliamenta. Razgovoru je bio prisutan i Krafft koji je već imao spremne planove protjerivanja Talijana preko rijeke Tagliamento i dalje.

Divizija Alpenkorps u Srbiji,Francuskoj i Rumunjskoj

U listopadu 1915. Alpenkorps se prebacuje na područje Srbije ali bez direktnog uključivanja u borbe osim sporadičnih sukoba limitiranih dimenzija. General Krafft von Dellmensingen nije prihvaćao vojnu taktiku koju su primjenjivali austrougarski generali. Smatrao je da srpsku vojsku treba opkoliti i zarobiti a ne slijediti do granica Grčke sa mnogo logističkih problema. Tako se, oko 100.000 srpskih vojnika uspjelo skloniti u Albaniju i Grčku. Bilo je dovoljno, napisao je Dellmensingen, da me Austrijanci puste da djelujem na moj način.

Nakon ratišta u Srbiji, početkom 1916. g. Alpenkorps se premješta na ratište Francuske, na područje Mezieres i Reimsa a nešto kasnije u svibnju, u Verdun. Sve do sredine srpnja 1916., Krafft vodi Alpenkorps sa promjenjivim rezultatima u borbama protiv Francuza, ponekad napredujući, a drugi puta gubeći stečene položaje na ratištu. Nakon 15. srpnja preuzima nakratko zapovjedništvo Prvog bavarskog armijskog korpusa s kojim vodi teške bitke u kojima je žrtvovano 5 njemačkih divizija sa velikim gubicima u ljudstvu od 400 časnika i 16.000 vojnika.

Nakon Verduna i kratkog odmora u francuskim šumama Argonne, Dellmensingen sa divizijom Alpenkorps sudjeluje u bitkama na ratištu Rumunjske koncem 1916. i početkom 1917.

Njemačke alpske trupe koje su bespotrebno, odlukom najvišeg vodstva njemačke vojske, žrtvovane u bitkama Verduna, u međuvremenu su popunjene novim ljudstvom. Pripadnici Alpenkorps stigli su na novu frontu sa moralom „do zvijezda“, pišu tadašnji ratni kroničari.

Poneki rekonvalescenti, poput poručnika Ferdinanda Schörnera, bježali su iz bolnica da bi sustigli svoje suborce na putu za Rumunjsku. Valja napomenuti, da je kasnije, u studenom 1917. na Soči, poručnik Schörner odlikovan najvećim njemačkim vojnim odličjem „l'ordre pour le mèrite“ a tokom 2.Svjetskog rata u činu generala i kasnije feldmaršala bio uvjereni nacist nadaleko poznat po svojoj brutalnosti.

Poseban soj zapovjednika

Krafft von Dellmensingen spadao je u poseban soj ratnih zapovjednika. Bez obzira na visoki čin generala, on je zajedno sa svojim vojnicima često puta bio na prvoj liniji fronte. Bio je „čelična“ zdravlja i neustrašiv, pa je stoga mogao izdržati u najtežim zimskim uvjetima na 2000 metara nadmorske visine u planinama Rumunjske, iako je imao, u ono vrijeme, 55 godina.

„Želim razgovarati, kada god je moguće, direktno sa ljudima i časnicima, jer to je način koji daje najbolje rezultate“ pisao je Krafft u svojim dnevnicima.

Iako su ga smatrali „bodljikavim kao jež“, uspijevao je sa svojim ljudima, ostvarivati najbolje rezultate, ne samo svojim primjerom već i metodom rada.

„Uvijek predstavlja enormnu prednost, kada su izvršitelji mojih zapovjedi potpuno uvjereni u mogućnost uspjeha. Zbog toga, prije svake operacije, diskutiram sa najvećim mogućim brojem zapovjednika i nastojim da uđu, u red mojih ideja, kako bi kasnije sami mogli djelovati bez mojih naredbi“, pisao je Krafft.

Nije slučajno, prilikom napada Austro-njemačke vojske na talijanske položaje na Soči, 24. i 25. listopada 1917., upravo su se mladi njemački poručnici, poput Erwina Rommela, Ferdinanda Schörnera i Friedricha Paulusa, trojica njemačkih feldmaršala u 2.Svjetskom ratu, u nemogućnosti da putem položenih nadzemnih telefonskih kablova kontaktiraju više zapovjedništvo, istakli sa svojim samoinicijativnim zapovijedima i akcijama, u kojima su zarobljavali veliki broj neprijateljskih vojnika sa minimalnim ljudskim gubicima u vlastitim redovima.

Krafft i bosansko-hercegovački vojnici u redovima austrougarske vojske

Novoosnovana 14. Armija bila je sastavljena od njemačkih i austrougarskih jedinica kojom je zapovjedao njemački general Otto von Below a načelnik stožera bio je general Krafft von Dellmensingen. 14.Armija je u svom sastavu imala 4 armijska korpusa: Grupa Krauss (zapovjednik austrijski general Alfred Krauss) ,grupa Stein (zapovjednik njemački general Hermann von Stein), grupa Scotti(austrougarski general Karl Scotti) i grupa Berrer(njemački general Albert von Berrer).

Bosansko-hercegovački vojnici također su sudjelovali u raznim jedinicama 14. Armije i grupe armija Borojević na Soči. Ukupno 8 regimenata (2000 do 3000 vojnika u 1 regimentu) sudjelovalo je u 12. bitci na Soči sastavljenih od vojnika iz Bosne i Hercegovine.

Krafft von Dellmensingen u svojoj knjizi, na nekoliko mjesta je posebno spomenuo bosansko-hercegovačke vojnike kao hrabre i odlučne borce.

Krafft je napisao: „Uspjesi 50. Austro-ugarske divizije – desno krilo grupe Stein dobilo je najteži zadatak. Trebalo se kretati prema Kobaridu na liniji između Krna i Dolje. Za razliku od trupa angažiranih na Kolovratu, kretanje 50.divizije odvijalo se uglavnom spuštanjem po teškom i zasnježenom terenu u gornjem dijelu. Nakon zauzimanja dobro utvrđenih talijanskih položaja, trebalo se spuštati preko strmih klisura i prijeći nabujalu Soču, preko vrha Pleca (1304 m).Najuspješnija akcija ostvarena je odlučnim probojem sve do Quote 1180 sjeverozapadno od Mrzlog vrha. Nadolazeći 1. bosansko-hercegovački regimenta odbila je 147. i 148. regimente brigade Caltanissetta koji su se bili energično oduprli.

Time je 1. regimenta otvorila slobodan prolaz nadolazećoj 55. austrougarskoj diviziji koja je u svom sastavu imala čak 3 bosansko-hercegovačka regimenta.(naveo I.V.)

U svojoj knjizi „Der Durchbruch am Isonzo“ iz 1926-1927 godine, Krafft je detaljno i precizno opisao ratno djelovanje raznih vojnih jedinica u sastavu novoosnovane 14. Armije zajedničke Austro-njemačke vojske na rijeci Soči, koncem listopada 1917.g.

Kontroverzni general

Odmah po završetku Velikog rata 1918. general Krafft von Dellmensingena je umirovljen a 1920.g. bio je na čelu Anti republikanskih snaga koje su se zalagale za povratak Monarhije a sazrijevali su planovi da Krafft bude imenovan na čelu vojne diktature.

S vremenom je bio usvojio i nacistički propagandni vokabular o „svjetskom Židovstvu“ kao istinskom neprijatelju. Krafft je doslovno eksplodirao od mržnje, mržnje od koje ga ništa i nitko nije mogao razuvjeriti, pisali su njemački izvori. Zbog visoke životne dobi u 2. Svjetskom ratu (80-godišnjak), nije operativno sudjelovao u ratnim operacijama ali je podržavao nacističku vojnu silu.

Povijest nije poštedjela Kraffta nakon njegove smrti. Kao što smo istakli na početku, živio je dugo, sve do veljače 1953.godine.

Slavljen nakon 1.Svjetskog rata kao sposoban vojni strateg i ratni operativac, njegov se status istaknutog vojskovođe održao dugo vremena. Neke vojarne u Njemačkoj, nosile su ime Krafft von Dellmensingen uklesane na kamenim pročeljima zgrada sve do prije 10-tak godina. Među njima i topnička vojarna američkih oružanih snaga u Garmisch-Partenkirchenu.

Jakob Knab, glasnogovornik „Inicijative protiv lažne slave“ dugo se vremena zalagao za preimenovanje spomenute vojarne koju su još 1994. preuzele Oružane snage SAD i dale joj naziv „Topnička vojarna“.

Ostaje činjenica, da je naziv „Krafft von Dellmensingen“ bio istaknut i vidljiv na glavnom ulazu vojarne.

„Inicijativa protiv lažne slave“ smatrala je Kraffta von Dellmensingena „priznatim rasistom“ pa se stoga zalagala da se uklone iz javnosti i posljednji tragovi nacističkog režima.

General koji se u Prvom svjetskom ratu istaknuo kao vojni zapovjednik i vrhovni ratni strateg, današnjih dana, postao je nepoželjna ličnost čijeg se imena u njemačkoj javnosti, treba što manje prisjećati.

Obradio: Veljko Ivančić

Literatura: Krafft von Dellmensingen: „1917 Lo sfondamento dell'Isonzo.

Alessandro Barbero: „Caporetto“,2017.

Merkur.de : Uklonjeno ime kontroverznog generala,2011.