Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Nema više starog hrasta - In memoriam Alojzije Sinčić
Objavljeno: 13.08.2020 u Objavljeno: 20:46
Stolarija, pčelarstvo i poezija
Uvijek me nešto štrcne oko srca kada nas napusti netko koga dobro poznaješ. A još više me ljuti kada o tome ne progovaraju, niti riječ napišu oni koji su se do jučer u njega zaklinjali.
Da, prije nešto više od tri mjeseca napustio nas je Alojzije Sinčić, autor pjesama Stari hrast, Jota, Mirna i niz drugih, koji su ušli u antologiju istarskog pjesništva. A o tome niti riječ iz Ogranka matice Hrvatske Umag, čiji je bio predsjednik u dva mandata, Matica Hrvatska Zagreb čiji je dugogodišnji član, niti Društvo književnika. Šutnja dovoljno govori o njima samima.
Prijateljevali smo dugo godina. Dobro se sjećam kada mi je pokazivao komadić požutjelog papira na kojem se jedva razabirala slova njegove pjesme Stari hrast. Govorio mi je kako je pjesma nastala u jednom hiru u jednom tršćanskoj oštariji dok je čarkao suprugu, o Joti koju je ujedno posvetio svojoj majci i jelu koje je obilježilo njegovo djetinjstvo. Pričao je o pčelama u koje je bio zaljubljen o nagradama koje je dobivao za svoj med. Zarana se doselio u Novigrad i njegove uspomene na ta razdoblja početka života ne samo njegovog već i Novigrada kao mjesta vjerna su slika života kojeg kao da smo izgubili. Nije se volio hvaliti, ali njegova pjesma Stari Hrast je uglazbio njegov sumještanin Dario Basanesse, a zbor „Jeka Primorja“ pod vodstvom Dušana Prašelja pjesmu je izvela u čuvenom londonskom „Royal Holu“ u Madridu. Cijeli svoj život je posvetio onome što voli, stolariji, pčelama i pjesmi.
Alojz Sinčić rođen je 26 srpnja 1934. godine u mjestu Škropetima, općina Karojba. Stvarao je pjesme većinom na čakavskom dijalektu, standardu i talijanskom jeziku. Pjesme je objavljivao u Zbornicima Bujština, Istarskoj danici, Ladonji, Vjesniku. Objavio je zbirku pjesama Stari hrast. Napustio nas početkom svibnja 2020. godine.
Piše: Zlatan Varelija