Neistražene čari podzemlja Bujštine

Izdvojeno :

Objavljeno: 09.06.2022 u Objavljeno: 20:35

Neistražene čari podzemlja Bujštine

Za kraške jame u ovom djelu Istre stanovnici kazuju da nemaju dna te da završavaju u moru. U svakoj od njih, po legendi, živi bezazleni čovječuljak s crvenom krpom, nazvan «orko»

Područje Bujštine bogato je tipičnim kraškim pojavama; vrtačama, ponorima, jamama, vodopadima, kraškim poljima, pa čak i podzemnim jezerima. Iako je evidentirano oko sedamdesetak takvih lokaliteta, kao što su Cingarela, Kanegra, Filarija, Šterna, Laganisi, Makovci, Dubci i mnogi drugi, prava je šteta što ni jedan takav lokalitet nije dostupan običnim znatiželjnicima. Neki od takvih lokaliteta, bolje su istraženi u prvom redu zahvaljujući speleološkom društvu, te ih češće obilaze ljubitelji čarobnih dubina.

Posebno mjesto zauzimaju pećine, jer je u njima obitavao čovjek, kao stalnim ili privremenim skloništima. Posebno su dugo nastanjene pećine na nepristupačnim mjestima dobro zaklonjenim i u blizini vode. Takav položaj ima «Ciganska pećina» (Cingarela) neposredno uz Momjan. Smještena između strmih stijena iznad potoka «Agrilla» koji se ulijeva u rijeku Dragonju, «Cingarela» je privukla pažnju arheologa, te je istražena 1953.godine. Slojevi u njoj bili su plitki i ispremiješani. Očekivali su se nalazi iz neolitika, odnosno mlađeg kamenog doba, ali najstariji predmet potječe iz eneolitika, prelaznog razdoblja iz mlađeg kamenog doba u brončano doba. U istraženom dijelu pećine otkriveno je čak sedam vatrišta, oko kojih su se nalazile životinjske kosti i fragmenti raznog keramičkog posuđa i oruđa. Ovo ukazuje na nastanjenost pećine od prethistorijskog doba do srednjeg vijeka. U pećini su nađeni brusevi, kameni udarači, kremeni odljesci nastali pri izradi sitnijeg oruđa, koštano šilo i nož. Najstarije keramičko posuđe iz razdoblja eneolitika ukrašavalo se postupkom grebanja ili metličasto. Pred kraj ovog razdoblja u ove krajeve prodiru elementi tzv. «Ljubljanske kulture» s keramikom ukrašenom u raznim motivima, ubodima i bijelom inkrustracijom. O tome svjedoči fragment takve keramike pronađen u «Cingareli». U pećini kod sela Serbani, iznad rijeke Mirne, otkriveni su 1975.g bogatiji, a vremenski slični nalazi kao u «Cingareli». Većinu ostataka posuđa pronađenog pri istraživanju nalazimo često i u utvrđenim gradinskim naseljima i pripadaju brončanom dobu kao i kasnijim razdobljima. U dolini Mirne, pronađene su još dvije pećine, koje željno očekuju detaljan arheološki nalaz.

Putnik namjernik ili posjetitelj koji danas posjeti pećinu «Cingarela», ostat će zaprepašten pri izgledu pećine. Ispred i u istoj, naići će na ostatke hrane, smeća, plastičnih vrećica, ugledat će rukom išarane zidove mnogih posjetitelja i priupitati će se kakav je odnos ljudi spram jednog takvog arheološkog nalaza, koji zaslužuje da se o njemu daleko više dozna, a ne da postane prosječan lokalni lokalitet.

Samo nekoliko kilometara dalje, spram Oprtlja nalazi se mjesto Marušići. Smješteno na rubnom području malene kraške ravni, izuzetno je bogato podzemnim lokalitetima, od kojih je najpoznatija kraška jama nazvana po tragično poginulom bujskom speleologu Viniciu Potleci. Okomita jama na ulazu, sa otvorom promjera 6m x 2m i dubine 150 metara. U jami se nalaze tri neistražena jezera te jedan mali vodopad. Jama neukroćene ljepote, istražena tek dijelom, u 1200 m hodnika, pravi je doživljaj za avanturiste speleologe. Za sam ulaz i razgledavanje jame avanturistima je potrebno negdje oko sedam sati.

Samo nešto niže, na ušću potoka Bazuj postoje tri neistražene jame. Potok Bazuj ulijeva se u Baštijansku jamu. Navodno da ta jama završava u moru. Priča se da su jednog brižnog «tovara» koji je upao u jamu našli kod Novigrada u moru. Ipak jedan događaj o kojem se i danas priča u Marušićima, zbio se u listopadu daleke 1896.godine.Te godine nakon obilnih kiša nabujao je potok Bazuj. Potok je nosio sa sobom granje, mulj i masu slame te začepio jamu u koju potok ponire. Voda je napunila dolce i vrtače te poplavila sve prizemne prostorije u mjestu. Ljudi i danas pričaju kako su selom plivale krave, perad i bačve. Tri dana je trajalo ovakvo stanje. Kada je visina vode narasla na oko tri metra, voda se prelila u susjednu jamu u koju ponire potok jednostavnog imena Potok. Da se ovaj događaj ne zaboravi mještani su na « kući Pojarina « uzidali ploču koja govori o ovom potopu.

Ponor Butori

Najdublja jama ovog kraja je ponor Butori u kojeg utiče voda potoka Studenca. To je tipična kraška jama koja nastaje na spoju fliša i vapnenca, gdje vode dugogodišnjom erozijom stvaraju u vapnencu duboke, većinom okomite jame. Sama jama je duboka 233 m sa 530 m istraženih hodnika što je čini najdubljom istraženom jamom na Bujštini. Sve ove jame mogu se istražiti jedino pri presušivanju vodnih korita potoka a to je obično u ljetnim mjesecima. Za sve kraške jame koje se nalaze na ovom dijelu Istre narod govori da nemaju dna te da završavaju u moru. U svakoj od tih jama, po pričanju naroda, živi maleni bezazleni čovječuljak s crvenom kapom, nazvan «orko».

Jedna od najljepših jama nalazi se nedaleko sela Laganisi, nazvana «Krčevica» ili «Kalčevica». Jama je u najboljem stanju, jer je podalje od sela i teže pristupačna. Ime «Kalčevica» nosi po bijelom kalcitu kojim je jama prebogata. Iako je ulaz u jamu dosta nepristupačan, već na prvoj etaži svakog posjetitelja zadivit će prizor bogatih stalaktita i stalagmita. Neki su visine i do osam metara a u podnožju promjera i do 1,5 m. Svjetlucavi bijeli kalcit osvijetljen svijetlom za sve vrijeme svjetluca što daje još jednu dimenziju ljepote.

Ulaz u spilju kod sela Dubci

U selu Makovcima nailazi se na jamu duboku oko 30 m sa (oko) 170 m hodnika prepunih stalagmita i stalaktita. Jama je nazvana «Kaverna Leopoldina». Ona se naziva ovim imenom jer su speleolozi pri obilasku jame našli ovaj natpis ispisan na zidu jame u kojoj je dodana i godina natpisa 1900. Jama je veoma pristupačna i u istoj se vrši obuka speleologa.

Srednjoškolcima je pak vrlo pristupačna jama u Tribanu, što se očito vidi po njenim zidovima. Smještena pri ulazu u mjesto ispod jednog zida i vrlo je jednostavna.

Tekst i fotografije: Zlatan Varelija

Na naslovnici : spilja «Cingarela» u kojoj su pronađeni najstariji oblici života na Bujštini

Ostale vijesti iz kategorije