„Nebeska šetnica“ u Alberima se nesmetano gradi i nestaju trajno vizure Sjeverozapadne Istre

Izdvojeno :

Premreženi srpski i hrvatski kapital upucava se u obalni pojas Alberi – Crveni Vrh

Ovih su dana oči javnosti bile uprte u gadarije Tonija Turčinova načelnika i „galeba“ iz općine Murter zbog trošenja (krađe?) javnog novca na razvratni noćni život u jednom austrijskom bordelu, pa potom za „otkup grijeha“ opet s javnim novcima, kojima je suprugu počastio izletom u Gardaland, a k svemu je još navodno pogodovao, trgovao utjecajem pri izboru izvođača radova jednom preferiranom poduzetniku. Ponukani njegovom amaterskom „ševom“ s proračunskim sredstvima zagolicalo nas je pitanje, koliko bi tek pažnje i pompe trebalo izazvati trošenje javnog novaca na sjevernom Jadranu u Savudrijskoj vali, na potezu Alberi – Crveni vrh, na kojem svjedočimo izgradnji morske, kolno-pješačke staze, tzv. šetnice na pomorskom dobru, gdje je Grad Umag naručitelj „ubitačnog oružja- teške mehanizacije“ s kojim provodi agresiju i trajno uništenje prirodnog reljefa Umaštine, Istre i Hrvatske, karakterističnog za ovaj dio sjevernog Jadrana. Riječ je konfiguraciji tla koje se ovdje stvaralo u geološkom razdoblju pliocena koje se proteže od 5,33 milijuna godina do 2,58 milijuna godina prije sadašnjosti?! Čijom odlukom se to radi? Gradski vijećnici, niti umaška javnost, nisu nikad vidjeli idejni projekt te „famozne šetnice“, koji se financira sredstvima iz proračuna Grada Umaga. Pa ostaje nejasno tko je, i hoće li taj „Netko“ odgovarati za trajnu devastaciju ovog lokaliteta Istre? Sumnjamo, jer je sve predobro pokriveno dokumentima (argumentima?!), te medijski uvjerljivo popularizirano kao sastavnica cjelovitog projekta -brenda umaške promenade (čitaj „betonizacije“ ili „asfaltizacije“) rubnih dijelova umaškog obalnog pojasa.

Antidomoljubna devastacija hrvatskog teritorija

I dok traju rušilački radovi na terenu sve se doima nestvarnim, kao da se gradi kulisa za snimanje nekog SF filma gdje bi se mogao snimati nastavak futurističkog, Matrixa 4. Radikalno se mijenja krajobraz zaštićenog prirodnog okoliša. I mogli bismo domoljubno konstatirati da se ovdje radi o pravim anitidomoljubima koji provode eko agresiju na hrvatski netaknuti teritorij.

S druge strane pak, gradonačelnici i načelnici Istre svakodnevno, alarmantno ukazuju na problematiku bespravne gradnje i devastaciju obalnog pojasa u Istri, i napravljen je radikalni zaokret, te su krenule velike akcije „spašavanja“ i uklanjanja ilegalnih objekata i zaštite obale, a u Alberima su pod egidom interesa lokalne samouprave, zakonito ishođeni građevinski akti (?) za ovakvo bolno uništavanje jedinstvenih prirodnih ljepota Istre i nanosi se nepopravljiva šteta okolišu.

Je li veću štetu nanio proračunu Turčinov ili gradski službenici Grada Umaga?

I stoga možemo ustvrditi, dok Turčinov svoju štetu prouzročenu proračunu može popraviti, jer se pare mogu uvijek vratiti, pitamo se kako će umaški gradonačelnik Vili Bassanese koji blagonaklono gleda i dopušta svojim stručnim službama da izdaju slične građevinske akte/dozvole za realizaciju razornih zahvata u prostoru, ispraviti ovaj eko-zločin? Na gradskom vijeću Bassanese voli istaknuti da su njegovi zaposlenici-stručnjaci autonomni u izdavanju akata za gradnju, pa ostaje nejasno, je li mu uopće poznato da je neki njegov stručnjak/ica odobrio upravo Gradu Umagu građevinsku dozvolu za trajnu devastaciju umaškog prostora? S obzirom da Bassanese često puta proziva „divlje“ graditelje i uzurpatore obale, prava je enigma zna li kako je ovim projektom sam Grad Umag na čijem je čelu, „legalno“ uzurpirao pomorsko dobro, devastirao i nanio štetu katastrofalnih razmjera prirodnom krajobrazu i milenijima uščuvanim vizurama Savudrijske vale i Hrvatske. Očito nije nikad posjetio to gradilište jer bi ga neki prizori mogli potresti kao ruševine nakon potresa u Turskoj. Da je projekt bio prezentiran javnosti zasigurno bi potaknuo verbalno sukobljavanje neistomišljenika, s time da bi osim ekološkog zločina, pokrenuo lavinu pitanja, kao poradi čega se baš u ovom trenutku gradi ova dionica obalne šetnice na dijelu naselja Alberi -Crveni Vrh, koju stanovnici i gosti grada, ruku na srce, najmanje koriste za šetnje?! Koliko je izgradnja upravo ove trase bila žurna, i ne gradi li se sada pretežito za potrebe srpskih vlasnika turističkih kompleksa na tom teritoriju? Jer ključno je istaknuti da će ova dionica trase od 500 metara biti poveznica dva susjedna turistička naselja. Resorta Petram koji je u završnoj fazi izgradnje s hotelom (plažom) Kempinski te rezidencijom Skiper. Prvog u vlasništvu Vojislava Gajića, a drugog, Miodraga Kostića („kralja šećera“) iz Srbije.

Mutni poslovi Čiste vode i Grada Umaga

U cijeloj toj sumnjivoj priči ima još intrigantnih detalja. Naime, paralelno su otvorena dva gradilišta. Pa tako investitor Čista Voda d.o.o., ulagač u resort Petram, na ovom rubnom dijelu obale izvodi građevinske i ostale radove na uređenju plaže za svoje goste Petrama. A Grad Umag izvodi radove na šetnici! Praktički radovi na šetnici i plaži odvijaju se premreženo. Samo što izgradnju šetnice ili uništavanje konfiguracije obale plaća Grad Umag, a uređenje plaže Čista voda. A ima tu još nekih pikanterija.

Ista projektantica tu i tamo

Grad Umag je kao najpovoljniju tvrtku za gradnju šetnice odabrao tvrtku Koledić projekt d.o.o., iz Budinšćine, Zagorsko -krapinske županije koji su dali ponudu u visini od cca 775 tisuća eura (5, 9 milijuna kuna). Ono što nas iskustveno zbunjuje, da se za te složene radove na javni natječaj Grada Umaga nije javila niti jedna slovenska tvrtka (!), a inače vedre i oblače po umaškim gradilištima! No javila se, slučajno ili ne, prvi put tvrtka iz Zagorsko -krapinske županije s adresom u Općini iz koje je i sama projektantica resorta Petram. Radi se o Maji Bručić, koja je, gle slučajnosti, izbarana i za izradu projekta umaške šetnice Alberi – Crveni vrh (investitor Grad Umag). Upravo je ona s ovom krapinsko- zagorskom tvrtkom surađivala ranije na više projekta po svom rodnom zavičaju, tj. županiji. (Usput, njezin je otac Stjepan Bručić pročelnik Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša u Zagorsko-krapinskoj županiji). Međutim, nejasno je da li ta ista firma Koledić, dok izvodi radove na spornoj šetnici za Grad Umag, s istom mehanizacijom i radnom snagom gradi i uređuje plažu, plažne objekte… (date u koncesiju) za Čistu vodu?! Naime, radovi na gradilištu koji su u tijeku izvode se paralelno, ali nismo uočili podatkovnu ploču za plažne radove (s podacima o gr. dozvoli), dok je za šetnicu ona istaknuta.

Adrenalinski doživljaj na „Nebeskoj šetnici“

Uglavnom, reklo bi se da su navedeni „igrači“ jako uskladili korake u tom „balkanskom kolu“ i dalo bi se pomisliti kako se tu radi o javno –privatnom interesu. Pa na neki način se i radi. Jer se troši javni novac za dionicu od 500 metara šetnice od koje će najveću korist, budimo realni, na tom dijelu Umaštine imati privatni vlasnici iz Srbije iz oba, ranije spomenuta turistička naselja.

Njihovi će gosti, prije svega, ovom trasom dobiti novi sadržaj koji će ih izmamiti na jedinstvenu šetnju iznad savudrijskih malih „klifova“. Jer zadovoljstvo bogataša nije nikad zadovoljeno, već opsesivno traži „doživljaj“ u svemu, pa bi ga uskoro mogli pronaći u sigurnoj šetnji i vožnji biciklima iznad morskih litica na „nebeskoj šetnici“ u devastiranom prirodnom reljefu Istre.

Iza pokušaja uvjeravanja iz Grada Umaga da projekt umaške betonske/asfaltirane obalne šetnice doprinosi napretku lokalne zajednice i regije, ovakvi postupci umaške vlasti donijet će budućim naraštajima smrt i samouništenje prirodnog ambijenta kao najvećeg bogatstva jednog kraja i njegova kroz milenije očuvanog geografskog identiteta.

Piše: Sanja Bosnić

Napomena! Važno je istaknuti da se trasa šetnice gradi mimo prostornog plana UPU Alberi, gdje je ucrtana na rubnim dijelovima naselja Petram, udaljena do 100 metara od mora, a tajanstveno je izmaknuta prema pomorskom dobru.