Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Nastavlja se mrcavarenje školstva
Objavljeno: 19.05.2020 u Objavljeno: 09:17
Na kome se lome koplja?
Stilovi i metode povlačenja običnog građanina za nos odavna su dobro razrađeni i usavršeni. Jer na kraju ma kako bilo uvijek račune polaže mali čovjek. Na njemu se lome koplja, on izvlači kraći kraj, on je poput klauna koji stalno dobiva batine i neprestano se mora glupavo smijati. Ove rafinirane metode toliko su usavršene da je u mnogim slučajevima teško kazati što je tko skrivio na račun malog građanina, a ovaj put i na račun učenika.
Ovo je najvidljivije u odluci Kriznog stožera Civilne zaštite da se od 11. svibnja otvore učionice za đake do četvrtog razreda. I tada započinju zavrzlame. Na čudu se nalaze ravnatelji i ravnateljice škola, učitelji, roditelji i oni koji su najmanje u svemu tome krivi učenici. I krene mrcvarenje. Ponajprije ravnatelja-ica koje moraju osigurati prostore sukladno naputcima Stožera; učionice. stolove, dezinfekcijska sredstva, sapune, … i što sve ne osigurati!. I tada loptica prelazi na učitelje, koji moraju znati koliko đaka ili ti učenika pohađati će razred. Uz svo zivkanje roditelja uz nastavu na daljinu, još i to. A i to nije sve. A učitelji moraju biti zdravi, a pitam se : Tko je danas u potpunosti zdrav?. Tada na scenu stupaju roditelji. Oni moraju odlučiti. Uz to što svakodnevno po nekoliko sati uče s djecom sada su oni ti koji moraju odlučiti o slanju svoje djece u školske učionice. Prebaciti odluke o pohađanju nastave na roditelje podmukli je čin nadležnog Ministarstva koji roditelje prave budalama. Metoda je priprosta, ali u našem društvu nije nova. Prebaci odgovornost na druge jer tako je nama najlakše sačuvati nepogrešivost. Normalno u takvoj situaciji koja je u našem društvu uobičajila : A tko pita učenike?
I tada imamo realnost; stvarnost nudi da u osnovnoj školi u Bujama nema nijednog učenika, u Umagu u hrvatskoj osnovnoj školi istu polazi devet učenika, na talijanskom nastavnom jeziku nema nijednog učenika, u Novigradskoj školi Rivarela na nastavi je jedanaest učenika, dok u oprtaljskoj školi istu polazi petoro učenika. Nekoliko učenika, a učionice prazne. S pravom se pripitujemo: A kome je to trebalo?
I na kraju ove lakrdije kada podvučemo crtu dosada učinjenim vidimo da nismo niti na početku. Ustvari nismo ništa riješili. Niti stvarnu online nastavu ili ti nastavu na daljinu, jer preko noći se ništa ne stvara, niti skrivanjem i bježanjem od virusa koji i sutra može pokucati na školska vrata. Jednom riječju izgubili smo jednu cjelovitu školsku godinu. Mrcvarili smo cjelokupni školski sustav mrcvarili i debelo ga nagrizli. Manipulacijom je ovaj kaos pretvoren u osvijetljenu pozornicu s precizno programiranim sustavom, gdje je čovjek uporabljen poput marionete i iskorišten kao obična stvar: Prije uporabe promućkati, nakon uporabe baciti. Nažalost to je naša svakodnevnica.
Uskoro stiže jesen, a ona je jedino neumitna, a što tada?
Zlatan Varelija