Najspektakularniji renesansni brodolom

Izdvojeno :

Objavljeno: 12.06.2021 u Objavljeno: 20:53

Foto:Andreja Kiss / Morski. HR

Pola stoljeća istraživanja na Gnaliću

Riječ je o olupini najspektakularnijeg renesansnog brodoloma. Bilo je to krajem listopada 1583. godine, trgovački brod Gagliana grossa isplovio je iz Venecije prema Carigradu (današnji Istanbul) noseći skupocjenu robu i najbolju opremu za obnovu starog harema turskog sultana Murata III., omiljenog unuka Sulejmana Veličanstvenog. Međutim, Gagliana grossa nikad nije stigla do Carigrada jer se razbila o stijene i potonula kod otočića Gnalića na jugozapadnom kraju Pašmanskoga kanala. Bio je to jedan od najpoznatijih brodoloma 16. stoljeća koji već više od pedeset godina godina intrigira povjesničare i arheologe.
Naša Vasa
Kako Švedska ima Vasu tako bi Hrvatska trebala imati Gnalić. U Biogradu na Moru postoji muzej u kojem je predstavljena ova olupina ali nije ni blizu najvećoj atrakciji u zemlji kakav je Muzej Vasa. Naravno Vasa je jedna ali da ronioci u Hrvatskoj gotovo i ne znaju za ovo, to nije dobro. Takav nalaz zaslužuje biti atrakcija koju svaki ronilac turist mora vidjeti. Vjerojatno bi to povuklo i puno gostiju iz Istre u zonu Biograda. Ipak muzej je tu i idite ga vidjeti. Ali potencijal je ogroman, a ne iskorišten.
Ima li još čega dolje?
Ovo najčešće postavljano pitanje zapravo objašnjava veliko sustavno istraživanje . Naime, kod arheoloških istraživanja to ide ovako, nalaz, mediji, svi bruje, obećanja, malo istraživanja i zaborav. Naravno, nije uvijek tako ali onako izvana to izgleda baš tako. A u ovo pandemijsko vrijeme Netflixa, svi gledaju nova istraživanja egipatskih piramida. Kako to?

Dokumentirati i spasiti sve informacije
Cilj ovih istraživanja je spasiti što se spasiti da. Vrijeme čini svoje, more more sve i naš renesansni brod nestaje, ali ako ga digitaliziramo i konzerviramo nalaze mnoge će generacije učiti o njemu. A mi još puno toga ne znamo i želimo saznati.

Kontinuitet
I tako suvremena istraživanja traju od 2012. godine pod vodstvom dr. Irene Radić Rossi, izvanredne profesorice na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru, voditeljice projekta NEREAS Hrvatske zaklade za znanost, koju taj povijesni događaj već godinama fascinira. Ovako velika i kompleksna olupina traži multidisciplinarnost i strpljivost. U nekim boljim godinama kampanja je trajala i po dva mjeseca te se u njoj izmjenjivalo i do 50 ronilaca- istraživača. Danas je to manji tim koji radi samo dva tjedna, ali unatoč svim nedaćama kontinuitet nije prekinut. I kuju se planovi za 2022.
Krmena statva
Ove godine koncentrirali smo se na krmenu statvu koja se nalazi zapadno od glavnog dijela nalazišta, na dubini od 27 metara. Za njezino dokumentiranje trebalo nam je 10 dana čišćenja, označavanja i fotografiranja. Cilj je izraditi 3D model kojeg ćemo uklopiti u cijelu sliku potonulog broda.

Ali što je sve zanimljivo na tome Gnaliću?
Priča o brodolomu kod Gnalića sadrži toliko zanimljivosti, napetosti, intriga i tajni da bi se o tome događaju mogli napisati eseji i romani te snimiti dokumentarni pa i igrani filmovi.
Najbolja oprema za stari harem
Nekoliko mjeseci prije brodoloma, u svibnju 1583. godine, u požaru je stradao stari harem sultana Murata III. Kako je bio veliki ljubitelj lijepih žena, koji je više vremena provodio u haremu nego li se bavio državničkim poslovima, Murat III. odmah je u Veneciji, preko svoga vezira Sijavuš-paše, za koga se pretpostavlja da je bio hrvatskoga porijekla, naručio najbolju opremu za svoj stradali harem. Tako je na veliki trgovački brod Gagliana grossa ukrcano 5000 okruglih prozorskih stakala, ali i mnogo različitog tereta te luksuzne robe. Ipak, plovidba se nekoliko puta odgađala pa je brod na zadarsko područje stigao prije zimske zabrane plovidbe koja je počinjala početkom studenoga te trajala do pred kraj siječnja. Nadomak Gnalića brod je potonuo, vjerojatno se razbivši o stijene pa naručena stakla nikad nisu stigla do sultanova harema, ali se iz arhiva doznaje da ih je mletački Senat odlučio ponovno poslati. O potonuću broda danas postoji niz teorija.

Uzrok potonuća

Otvoreno je pitanje je li brod bio zahvaćen požarom ili je došlo do oštećenja izazvanog vremenskom nepogodom. Moguće je i da ga je napao neki gusarski brod, a postoji i teorija da je riječ o namjernom potapanju. Ta sumnja se pojavila zbog životopisa kapetana Finardija koji pokazuje da je raspolagao s mnogo više prihoda nego što ih je kao kapetan mogao zaraditi . Kapetan Alvise Finardi bio je iskusani moreplovac koji je i prije Gnalića preživio dva brodoloma, a godinu dana nakon brodoloma kod Gnalića već je zapovijedao drugim trgovačkim brodom.
Gagliana grossa bila je nakrcana skupocjenom robom, prevozila je čak i vrlo vrijednu pošiljku dragulja koja je spašena jer su iz Serenissime, odnosno Mletačke Republike, odmah pokrenuli u akciju spašavanja.

Intrigantna povijest
Bez obzira na to što je dovelo do potonuća broda, nama je presudno da taj trenutak povijesti sada ponovno oživljavamo. Posebno nas zanimaju i sudbine Hrvata koji su na neki način bili povezani s brodom i brodolomom. Primjerice, kapetan Finardi bio je veliki prijatelj Ivana iz Vrane, imućnim poduzetnikom u Veneciji i admiralom na zapovjednom mletačkom brodu u slavnom Lepantskom boju. Bio je porijeklom iz Vrane kod Biograda na moru. Nadalje, brodski pisar Šimun Fazanić bio je porijeklom s Hvara. Također, brod Gagliana grossa, vlasništvo mletačkog trgovca Odoarda da Gagliana, sagradio je brodograditelj Frane Valenčić, porijeklom iz Korčule. Njegov je otac također bio slavni brodograditelj u mletačkom Arsenalu .
Kako je započelo istraživanje?
Naši su arheolozi olupinu broda, koja se nalazi na dubini od tridesetak metara, pronašli tek 1967. godine.
Mjesto brodoloma bilo je poznato početkom 1960-ih, ali tek 1967. godine ta je informacija stigla do prof. Ive Petriciolija s tadašnjeg Filozofskog fakulteta u Zadru. On je posjetio lokalitet te uz pomoć dvaju ronilaca dobio neke materijale i odmah shvatio da je riječ o zanimljivom mjestu koje zaslužuje istraživanje. Za manje od mjesec dana, zajedno s konzervatorima Ksenijom Radulić i Božidarom Vilharom te Sofijom Petricioli iz Narodnog muzeja u Zadru, organizirao je prvu akciju spašavanja tereta. Zatim su uspjeli organizirati dvije manje kampanje 1968. godine pa je sve stalo do 1972. i 1973. godine. Naposljetku, 1973. godine Ksenija Radulić u završnom je izvješću zapisala kako u tom trenutku nije bilo financijske, stručne i logističke snage da se takav jedan zahtjevni projekt nastavi. Međutim, naglasila je kako je riječ o iznimno važnom nalazištu koje svakako valja sustavno istražiti. I to ne samo brodski teret, nego i opremu broda, a i sam brod koji je jako dobro sačuvan.
Zatim je 1996. godine arheolog Zdenko Brusić odlučio nastaviti istraživanja zajedno s jednim njemačkim investitorom koji je želio uložiti sredstva za osnivanje centra za podvodnu arheologiju kod nas. Ta je inicijativa zaustavljena 1997. godine zbog administrativnih problema. Potom su početkom 2000-ih interes za lokalitet Gnalić pokazali slovenski, talijanski i austrijski znanstvenici te u suradnji s našim arheolozima obradili dio materijala s broda koji se čuva u Zavičajnom muzeju u Biogradu.
Godine 2011. organizirana radionica na temu Gnalića. U to vrijeme i naš je istaknuti povjesničar umjetnosti dr. Joško Belamarić snimao TV prilog o Gnaliću pa se i on uključio. Dr. Belamarić se svojski založio da nam Ministarstvo kulture pomogne pa smo 2012. godine dobili podršku da ponovno počnemo istraživanja. Iako je prva podrška bila jako skromna, omogućila nam je 10 dana na terenu, što je bilo dovoljno da potvrdimo zanimljivost nalazišta i važnost sustavnog istraživanja koje je već prije više desetljeća istaknula Ksenija Radulić. Shvatili smo ustvari da nalazište nije niti izdaleka tako istraženo kako se to činilo iz postojećeg odnosa prema njemu.

Velik brod
Procjenjuje se da je brod Gagliana grossa bio dugačak oko 40 metara, a njegova je nosivost bila oko 750 tona. Riječ je o jednom od najbolje sačuvanih renesansnih potopljenih brodova, čiji je teret zadivljujuće dobro očuvan unatoč više od 400 godina provedenih pod morem, a nađen je i u iznimno velikoj količini. Dosad je na lokalitetu kod otočića Gnalića nađeno više od 20.000 predmeta s potonulog broda koji se čuvaju u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru. Među nađenim predmetima je kolekcija naočala toga doba, okrugla prozorska stakla, dijelovi luksuznog posuđa i čaša, perlice (više od 300.000), dijelovi svijećnjaka, pečatnjaci, bojematerijali za bojanje, komadi drvene oplate broda… Posebno zanimljiv predmet nađen je u jednoj okovanoj škrinji: iako se u početku mislilo da je riječ o blagu, pokazalo se da je to 54 metra nekrojenog damasta, možda poklon za sultaniju Nurbanu, majku Murata III. Nurbanu, koju su 1537. oteli gusari, kada je imala samo 12 godina pa joj se tako zagubio pravi identitet. Pričalo se kako je riječ o Ceciliji Venier Baffo, djevojci mletačkoga podrijetla. Cecilia je dovedena u harem princa Selima II., sina voljene Sulejmanove žene Hurem. U haremu je dobila ime Nurbanu, odnosno “božanstvena kraljica kose što svijetli” i postala najvažnija Selimova žena. Sa sinom Muratom III. ravnopravno je vladala Osmanskim carstvom do svoje smrti.
Riječ voditelja
Predmeti s broda ogledalo su kasnorenesansnog svijeta. Zanimljiva je i njihova raznolikost, jer tu su sirovine, poluproizvodi i gotovi proizvodi. Brodska olupina je izrazito vrijedna, a u arhivu smo našli i ugovor o nabavi hrastove građe za izgradnju broda. No moram priznati da istražujemo s dosta muke jer su nam sredstva krajnje ograničena. Ulažemo veliku energiju da uopće ostanemo na lokalitetu, a. A riječ je lokalitetu od vrhunskog svjetskog značenja -– rekla je Irena Radić Rossi.
Ipak, unatoč svemu, istraživanje se nastavlja.
izv. prof. dr. sc. Irena Radić Rossi, Vedran Dorušić/Morski.HR

Ostale vijesti iz kategorije