Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Na tragu istine
Objavljeno: 16.01.2025 u Objavljeno: 21:20
Živjeli skandali!
Priča počinje ovako, slučajnim susretom u jednom umaškom kafiću.
-Objavili su na stranicama Grada Umaga da započinju s gradnjom i listu prvenstva POS-a za petu zgradu sa 100 stanova!!!, jeste li čula, pita me unezvijereno i širom raskolačenih očiju, na kavi mlada sugrađanka X, pa sjeda pored mene. Bura nesmiljeno brije, tmurni oblaci su nabrekli, a ona tužno ispovijeda svoj tmurni slučaj. Majka je dvogodišnjeg djeteta i stanuje sa suprugom u garsonijeri od 28m2.
-Pozicionirana sam na listi prvenstva iznad broja 300, a samo meni je poznato barem 50 niže rangiranih osoba i dobrostojećih koji bi mogli upasti među odabrane kupce, ispuniti uvjete, a neće nikad stanovati u povoljno kupljenom POS stanu. I ta se nepravda ponavlja godinama u Umagu iz slučaja u slučaj. Tko zarađuje na ovom sramotnom projektu POS-a? Ne razumijem zašto se tom kriminalu ne stane na kraj. Ja sam pokušavala u gradskoj upravi objasniti svoj položaj i silnu potrebu za većim stanom, barem s još jednom spavaćom sobom za dijete, nudila svoj stančić u zamjenu, ali rekli su mi da je to nemoguće. Ali zato je stalno moguće poticati na kupnju paralije, nemoralne i one kojima stan nije nužan i neće u njemu živjeti. Zar baš uvijek u Umagu? I nitko ne odgovara zbog toga. Evo, moja je sestra kupila stan u zadnjoj POS zgradi, onoj ogromnoj “vojarni” i sami stanari znaju da najmanje u 30-ak stanova ljudi uopće ne stanuju! Ima ih koji žive u Zagrebu, Ljubljani, i drugim gradovima, a neki su stanovi još i neuseljeni. Ima i onih koji su u stan smjestili punicu, rođenu sestru, potiho iznajmili prijateljima…znači, nije im stan bio egzistencijalna potreba kao mnogima koji su izvisili. I koga je to briga, a hvale se da su rekorderi u izgradnji. Umag je rekorder po skandalima! Dovoljno vam je u kasnim večernjim satima obići POS zgradu, pogledati parking i neupaljen svjetla na prozorima i sve bi vam bilo jasno.
Čak su pojedinci i to samci, kupovali stanove od 73m2 za 102 tisuće eura, jer su imali gotovinu, a nekim se višečlanim obiteljima nije htjelo izaći u susret, nego su morali kupiti manju kvadraturu od potrebne. A sada vidim još na novoj listi i partnere koji žive u vanbračnoj zajednici već u POS stanovima, ali su prijavljeni na ovu zadnju listu da bi kupili još jedan, i na samom su vrhu potencijalnih kupaca. I sigurno će proći, a ja vas pitam gdje će oni onda stanovati? U oba stana? Pa zar nikome nije sumnjivo u ovom gradu zašto se gradi sve više tih stanova, a sve manje je nas kojima su oni odista životni problem i služe za rješavanje egzistencijalne potrebe, nas koji si odista želimo priskrbiti krov nad glavom i to će nam biti jedina nekretnina za stanovanje. Ne živimo u roditeljskim kućama ili stanovima, nego smo u neodgovarajućim nekretninama ili podstanari koji nemalo plaćaju podstanarski najam. Čemu to diskriminiranje i stavljanje u neravnopravni položaj ionako već ugroženih, a podilaženje bogatima. I stvaranje mogućnosti da se na nemoralan način oni domognu još nekretnina. Evo, Rovinj je nedavno sagradio samo dvije POS zgrade sa sveukupno 28 stanova (po 19 u svakoj, a mi u jednoj 84!). Onda mogu lako kontrolirati stanuju li svi kupci u njima. Ali gdje su te komisije ili inspekcije koje hodaju provjeravati tko stanuje u tim stanovima ili APN-u odgovara da se gradi što više da im ostaje veća zarada. Tu je sigurno neka dobra računica, a naš gradonačelnik im to omogućava. Nema drugog rezona da se toliko bespotrebno gradi.
Podrška bogatunima, čemu?
Usput, kazat ću vam i ovo. Kroz jutro gledam te mamice, dobrostojeće ili dobroudate kako po čitavo jutro pijuckaju kavice po kafićima, a prije toga su dijete odvele u besplatan vrtić. Umjesto da se bave svojom djecom, one ga „parkiraju“ u vrtić. Poznajem neke koje zadnje dođu u vrtić po svog klinca, valjda zato što im je ručak zagorio. Pred Božić su vrtićke grupe bile poluprazne. Evo, to je jedan od dokaza da im vrtić nije potreban. A ja sam bila prisiljena svoje dijete voditi jer sam radila do 17 sati navečer. Potpisujem plaćanje vrtića, prema nekom cenzusu i skali, ovisno o plaći, a ne da na sve trpaju u isti koš. Kada treba uživati povlastice onda nas sve izjednačuju, a kada treba doista izaći u susret potrebitima, onda se gotovo ništa ne da dogovoriti. Pri tome ne mislim na neke socijalne potpore za one na rubu siromaštva, već na nas koji manje zarađujemo i nemamo bogate roditelje ili muževe. Umag je premali grad i vijest se brzo širi, i trebalo bi već jednom stati na kraj tom socijalnom raslojavanju, nejednakosti i favoriziranju bogatih gotovana. To je sve zbog nepravedne politike koju vodi ova socijalno neosjetljiva i korumpirana stara vlast. I bilo bi krajnje vrijeme birati poštene i moralne ljude na vlasti. Imam 35 godina i gotovo svi moji školski prijatelji su napustili Umag. Rade negdje u inozemstvu. Ovime sam vam sve rekla, završila je moja sugovornica u dahu verglajući na kratkoj kavi, olakšavši dušu. I da ne bude zabune, bila je na godišnjem odmoru zato je sjela na kavu. Slučajno ili ne, na tu temu stigla mi je isti dan poruka vrlo indikativnog sadržaja. Nazvala bih je „Na tragu istine.“ Sanja Bosnić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg)
