Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Mudrost života vrlo je jednostvna
Objavljeno: 09.10.2023 u Objavljeno: 14:37
Jesmo li naučili iz iskustva?
Mudrost života je jednostavna. Samo se skloniti s mjesta gdje vidiš da nisi poželjan. I nemoj misliti da ti se učinilo. Jer znakovi koje daju ljudi vrlo su očiti. I bole. Okrenuta glava u drugom smjeru. Odgovor koji čekaš. I čekaš. A vrijeme prolazi. Osmijeh kojega si pružio, a nije ti bio vraćen. I još stotina drugih malih stvari. Ljudi pokažu kada im je stalo. Ali još više pokažu kada im nije stalo. Samo gledaj. I sve ćeš vidjeti.
Ne moraš biti tamo gdje te neće. Jer ima ljudi koji bi sve učinili za tebe. Ljudi koji te povedu odajama svoga srca i kažu ti sve svoje tajne. Znam, nije lako kad je u srcu netko koga niti malo nije briga. Ali trebaš pomoći sebi. Otvoriti jednom oči. I vidjeti istinu koju dugo nisi želio vidjeti. Neki te ljudi ne žele. Nema tu puno filozofije. Sve je jednostavno, ali i jako teško. Samo se skloniti s mjesta gdje vidiš da nisi poželjan.
Jednog dana ćeš i ti obrisati suze. Gledat ćeš na stvari koje si prošao. I reći: „Koja sam budala bio. Na što sam se živcirao.“ A nije bilo vrijedno patnje. Nije bilo vrijedno živaca. Ali mora proći jedan vremenski tijek. Mora proći odmak. Da shvatiš da ljude ne možeš mijenjati. I da ono što su ti učinili, nije bilo usmjereno protiv tebe, već za njih. Ljudi su takvi. Gledaju sebe. A tebe gledaju ako si dio njihovog plana.
Jednog dana ćeš opet plakati. I opet brisati suze. Ali zapamti: To je život. Red smijanja. Red plakanja. Pa opet isto. I shvati da je sve to bio proces upoznavanja sebe. Ali i drugih. I ne boj se isplakati boli! Ne guši ih u sebi! Lakši je život kad shvatiš na koja vrata prestati kucati, a pred kojima se trebaš zadržati. Koliko god srce govorilo drugačije. Jednom treba naučiti cijeniti i sebe. Mala, a velika lekcija. I o njoj sve ovisi.
Jedna od najtužnijih rečenica u životu koju čovjek može reći: „Previše sam vremena potrošio na beznačajne stvari i negativne ljude.“ I ne mogu vratiti vrijeme, stvari, prilike. Bolno je saznanje da si previše života dao tamo gdje to nitko nije cijenio. Gdje se tvoja prisutnost podrazumijevala kao nešto zdravo za gotovo. Tamo gdje nitko nikada ni u kojem slučaju nije ti rekao hvala. Ili ti pokazao da mu je to makar malo značilo.
Nevjerojatno je koliko je život jednostavan. A koliko ga mnogo iskompliciramo. Do bola. Nevjerojatno je koliko smo lijepih stvari istrgnuli iz duše jer smo uvijek išli samo za nečim što se može kupiti. Imati. A na kraju ostali praznog srca. Na pola puta. Nisu nas uništili drugi ljudi. Uništila nas je misao da će uvijek biti vremena. I da se život može odgoditi za sutra. A ne može. Danas je sve što imaš. I više se nikada neće vratiti.
Mario Žuvela
Izvor:EPOHA
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
