Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Misteriozna era korona-krize
Objavljeno: 12.05.2020 u Objavljeno: 18:39
Pitam se, onako laički i iskustveno, može li život nakon korona-krize krenuti nabolje?Misteriozna era korona-krize
Ovih se dana, izuzev straha o zarazi Covidom-19, u čovjeka ušuljao i strah o nastavku života kad pandemija prođe. Svakodnevno smo izloženi vijestima da ništa više neće biti kao prije. Govore to državnici, epidemiolozi, sociolozi, ekonomisti, i drugi stručnjaci. Ali što konkretno neće biti isto, pri čemu ne mislim na ciljne mjere samozaštite koje su nužne dok se cjepivo ili lijek protiv smrtonosnog virusa ne otkrije, nitko nam sa sigurnošću ne objelodanjuje pa se stanje na planetarnoj razini doima kao prije prvog demokratskog prevrata u 17. stoljeću u Engleskoj u kojem je vladala teza da nema prave vlasti bez odgovarajućih misterija.
I danas se u misterioznoj eri korona-krize nameću odgovorni pojedinci po kojima obični ljudi moraju biti isključeni iz javno-političkih rabota nudeći kapilarno i podozrivo nekoliko scenarija postkorone s maglovitim vizijama o mogućem preslagivanju svijeta po povratku života u normalno stanje. Hoće li trenutačna kriza prerasti u test opstojnosti EU onakve kakva je bila do sada sa Šengenskim granicama? Je li ovo kraj demokracije i slobode govora kakvu poznajemo? Hoće li nakon svega razmak među ljudima postati kazneno djelo budu li se ljudi iz ljubavi i potrebe na javnom mjestu približili?
Hoće li se opet pojaviti „duh novoga doba“ kao nekoć u doba industrijalizacije kada je bogata manjina započela siromašnu većinu planski pretvarati u potrošačko društvo razvijajući jednu dugotrajnu filozofiju ništavila i ispraznosti kroz prihvaćen “mainstream”? Hoće li mentalni sklop masa ili krda, autokrati ustrojavati da postanu vojska pokornih poslušnika? Pitanja, pitanja…bez odgovora. No jedna je činjenica ipak činjenica. Želja i namjera kontroliranja života podčinjenih prisutna je kod vladajuće manjine i megakorporacija oduvijek i to zajednički aparat centralizirane moći, a sve ostvaruju mic, po mic uz pomoć država.
Gdje se razilaze Buddha i Bog?
Nedavno su uskršnje poruke kardinala Bozanića podsjetile kršćane da je Uskrs vrijeme prožeto nadom između patnje na križu i radosti pobjede nad smrću, te nas upravo Isusovo uskrsnuće podsjeća da bi vanjske okolnosti našega života trebale doživjeti jednu veliku obnovu u svim društvenim područjima: socijalnom, gospodarskom i političkom. Posljedice epidemije trebale bi u čovjeku potaknuti onu snagu koju virus nije mogao zaraziti, a to su ljubav i solidarnost, istaknuo je kardinal Bozanić. Ali što je čovjekov pokretač na tome putu?
Kakvu vrijednost ima vjera, bez stvarnih djela? Može li čovjek, ako nije iznutra spreman, ostvariti uistinu Božji naum ili čovjekoljublje bez predumišljaja i interesa? Moglo bi zvučati strano kažem li dio da sam dio odgovora otkrila u knjizi Uvod u zen budizam (D.T.Suzuki), koji opisuje zen kao svakodnevni proces učenja o životno važnom zbivanju povezanom sa stjecanjem iskustva, promjenom ljudskog karaktera, a time i temeljene čovjekove ili učenikove slike svijeta današnjice. Dr. Suzuki je zen kao učenje najviše popularizirao na zapadu ustvrdivši, ukratko, da je zen život bez predumišljaja.
A da bi čovjek postigao takvo stanje svijesti i najviši duhovni nivo potreban mu je dugi niz godina rada na sebi sa puno odricanja, duboke predanosti i skromnosti nakon čega intuitivno u njemu slijedi prijelomni trenutak ili točka obrata koja mu otvara um za poimanje jednog šireg i dubljeg svijeta. Taj duboki uvid u sebe ili prosvjetljenje naziva se su u zenu satori, stanje bez kojega se nitko ne može otvoriti prema jednom novom svijetu. Satori se slikovito uspoređuje s “bačvom kojoj je otpalo dno”, što bi značilo da smo probili i nadišli one prvotne, sputavane obrasce razmišljanja u sebi i da su se naše stare mentalne predodžbe raspale. Prosvjetljenjem ljudima svijet prestaje biti kao nekoć, a izvanjsko znanje i nametnuti modeli ponašanja jednog materijalističkog društva prestaju za čovjeka imati ikakvu vrijednost. Čovjek okreće oči prema unutra, božanskom svjetlu i moralnom bogatstvu, a ne prema površnim izvanjskim pojavama. Prestaje ga zanimati izobilje i spreman je na isposnički način života, čovjekoljublje, humanost i plemenite izazove.
No, može li virus korone biti točka obrata u zapadnjačkoj kulturi nakon koje će se u ljudima okrenuti oči prema unutra? Hoće li djelovati na suosjećanje, moralni i duhovni život kod svjetskih političara, onih u WTO-u, Svjetskoj banci, MMF-u, NATO-u, šefova najjačih zapadnih gospodarskih zemalja G7 koje su umrežene sa kapitalistima vodećih megakorporacija te kroje zajedno svjetsku ekonomiju?
Može li koronavirus pokrenuti satori u naših političara u razdoblju postkorone te promijeniti Hrvatsku u socijalno pravedniju državu, barem iz pijeteta prema svim poginulima i nestalim braniteljima koji nikad za ovakvu Hrvatsku ne bi pušku u ruke uzeli. Ne bih se štela mešati, ali strepim da se ništa od svega navedenog neće promijeniti. Pa u nas do sada nitko od političara nije ni pomislio samoinicijativno dati ostavku na svoju funkciju zbog počinjenih lopovluka, a kamoli učiniti harakiri zbog pitanja časti kao u Japanu. Daleko je nama ta zemlja izlazećeg sunca.
Čovjek koji razmišlja je neprijatelj sustava
Kako vrijeme odmiče te, na svu sreću krivulja oboljelih pada, čini se da će se globalno resetirati samo svekoliko pučanstvo. Ili bolje rečeno, ona ljudska prava formalno priznata u socio-ekonomskom kontekstu svake suverene države. Nakon svega, čini se, jedino bi narod mogao ili morao doživjeti svoj satori, odnosno u nas duhovni preobražaj tražeći utjehu u Božjoj riječi da se spasi od vanjskih okolnosti u kojima u dogledno vrijeme, mogao postati u rukama vladajućih tek manipulativna političko -pravna konstrukcija, a ne ljudi od krvi i mesa koji imaju pravo razmišljati i proturječiti.
Jer razmišljaju li protivno silama moći zapravo postaju neprijatelji političke ideologije i državne sigurnosti. Stoga narod treba, i nakon što se oslobodi maskica i rukavica, kontrolirati za njegovo dobro i na dobrobit cijele zajednice. Naravno, štiteći ga prije svega od „demokratskog dogmatizma“.
A do tada, zamaskirani i izolirani čuvajte zdravlje i zdravlje svojih bližnjih, razmišljajte pozitivno, #ostanitedoma i budite negativni. A kad sve prođe, sačuvajte zdravu pamet, jer je to jedino što će ostati zauvijek vaše. Protivno, ni misao o slobodi neće više pripadati vama.
Piše: Sanja Bosnić
.jpg%2C%20matija%20vla%C4%8Di%C4%87%20ilirik.jpg?1763380405502)
