Milanović je prekinuo veze SDP-a sa SDP-om!

Izdvojeno :

Objavljeno: 12.01.2025 u Objavljeno: 12:09

Foto: SDP Hrvatska

SDP izgubio smisao i vjerodostojnost pod Milanovićevom zastavom

Zašto ovih dana po istarskim portalima nailazimo na komentare čitatelja da je Zoran Milanović uništio SDP u RH i da će za njega glasati onaj postotak birača koji začepi nos i slično, samo iz razloga jer je on manje zlo od Dragana Primorca? Kao srcem predana SDP-ovka (a nekad aktivna članica, „komunistički relikt“, kako nas izvorne SDP-ovce nazivaju ovi aktualni članovi -biznismeni ili klijenti Partije) pokušat ću se osvrnuti na primjedbe čitatelja. Argumentirano.

HDZ je HDZ

HDZ je uvijek bio HDZ u očima birača, osim što su se iz pokreta, nakon Domovinskog rata, transformirali u političku stranku. Međutim, u očima birača, unatoč manjim frakcionaškim podjelama, (koji više vuku ulijevo ili onih nadesno) nukleus HDZ-a je ostao sačuvan u tzv. desnom centru (umjerena politička desnica). Što god da to u ovoj plejadi od cca 150 registriranih hrvatskih političkih stranaka značilo. I nekako je to opstojno i logično zbog političkih okolnosti u kojima su osnovani, a kasnije zbog tranzicije iz društvenog sistema socijalizma, u pojednostavljeno rečeno, liberalni kapitalizam. Za koji smo se borili i mnogi su položili živote na oltar drage nam Lijepe naše.

A što se dogodilo u SDP-u?

Međutim, najveća ljevičarska stranka, današnja Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP), nasljednica Saveza komunista RH, od 1990. do 1993. se zvala Stranka demokratskih promjena, a 1993. mijenja naziv u Socijaldemokratsku partiju. U punom svom obliku zaživjela je ujedinjenjem Vujićeve (Antun) Socijaldemokratske stranke Hrvatske (1989.), s Račanovim SDP-om (1994.). U svim tim promjenama i prilagodbama u novijoj hrvatskoj povijesti ključnu je ulogu odigrao njezin najveći predsjednik i uglednik u europskom krugu ljevičara Ivica Račan, za kojega se nakon njegove smrti govorilo da je bio posljednji političar na ovim prostorima s licem čovjeka!

Dolaskom Zorana Milanovića na vlast, stranka se ubrzo polarizirala. Na Račanov i Milanovićevu os, te su i dandanas otvorene rane među zaraćenim socijaldemokratima. Poklonicima i sljedbenicima Račanove struje, po habitusu tradicionalnim ljevičarima i ovim modernim lijevim političarima, po zanimanju „socijaldemokratima“. Politički komentatori su na HRT-u nakon prvog predsjedničkog kruga, izjavili za Milanovića da je on po profesiji političar-predsjednik, jer dok je izbivao pet godina, nitko ne zna kakvim se poduzetničkim biznisom bavio i koliko je bio (ne)uspješan u njemu s obzirom da se odlučio vratiti u politiku, na zagarantiranu plaću i benefite. I aktualna politička garnitura SDP-a odmaknula se od Račanova socijalnog modela političkog djelovanja, zacrtanog u platformi SDP-a, te su se „pogubili“ kao suvremeni proeuropski ljevičari, i ne razlikuju se programski od HDZ-a? Možda je najbolji odgovor, za takvo ljevičarstvo, nekom zgodom sažeo dr.sc. Ivo Josipović, u jednoj rečenici kazavši da je problem socijaldemokrata općenito danas u Europi što se nisu politički jasno profilirali za kakav se socijalni i gospodarski program zalažu u novom društvenom poretku. U skandinavskim i nordijskim državama to nije upitno.

Je li Milanović tamničar hrvatskog SDP-a?

Ima li istine u tome, govore nam činjenice i optužbe da je uz pomoć svojih produženih ruku, nekoliko egzekutora počeo s čistkama u Partiji i doveo ju na najniže grane. I s godinama „egzekucije“ postala je nevjerodostojna njezina socijaldemokracija iza čijeg se naziva skriva kao najveća hrvatska ljevičarska Partija. Jer kako je moguće biti socijaldemokrat u nacionalnim okvirima, a dželat u vlastitim redovima- „bacati glave ljevičara pred lavove“. Očito zbog osobnog prosperiteta, jer „…Milanović misli da ne postoji nitko bolji od njega!!!“ citiram Mirjanu Krizmanić, psihologinju.

Prekinute veze sa starim drugovima

Dolaskom Milanovića na čelo Partije, prisjetimo se koga je sve počistio ili se riješio iz svojih redova. Nestali su iz SDP-a: Ivo Josipović, Slavko Linić, Mirela Holly, Željka Antunović, Aleksandra Kolarić, Mirando Mrsić... Onda zbog osobnog animoziteta i neprihvaćanja suradnje između IDS-a i SDP-a u Istri preko novokomponiranog člana SDP-a, umaškog gradonačelnika Vilija Bassanesea, koji s liste Nezavisnih i neskrivenog simpatizera HDZ-a ulazi u redove SDP-a, potiče rušilački progon starih Račanovaca. Za izvršenjetog podlog zadatka, u znak zahvalnosti, gura ga Milanović za predsjednika istarskog SDP-a (2015.) i ovaj nastavlja s eliminacijom potvrđenih istarskih SDP-ovaca. Pa tako redove Partije napuštaju dugogodišnji članovi: Maja Šarić, Ivan Lukež, Denis Martinčić, Dino Kozlevac, Serđo Popović, Ljiljana Miloš, Arduino Matošević i mnogi drugi.

Idemo dalje

Frakcijsku borbu, po uzoru na Milanovića, nastavlja i njegov šegrt Peđa Grbin koji je stranku oslabio do kraja izbacivanjem više ljudi nago što ih je učlanio. Briše: Davora Bernardića, Rajka Ostojića, Domagoja Hajdukovića, Rajka Ostojića, Nikšu Vukasa, Zvane Brumnića i Marinu Opačak Bilić, za kojima je onda otišlo još 14 zastupnika, uključujući riječke zastupnike Erika Fabijanića i Sanju Udović, Katica Glamuzina, Matko Kuzmanić, Vesna Nađ, Romana Nikolić, Željko Pavić, Renata Sabljar Dračevac, Irena Šimunić, Davorko Vidović, Franko Vidović i Sanja Udović.

-Ne sjećam se da se ovako nešto dogodilo, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu, da najveća oporbena stranka samu sebe detronizira s mjesta vodeće oporbene stranke. Ne pamtim da se ikada ijedno vodstvo neke političke stranke samo sebe destruiralo i stavilo se u marginalnu poziciju u odnosu na ono što su birači kazali na izborima, rekao je tada na konferenciji za novinare Davorko Vidović.

IDS-mafijaška organizacija

Uperio je Milanović svoj škorpionski zadak i na IDS. Stranku je dvije godine sustavno rušio tj. bušio, nazivao mafijaškom organizacijom, njegova kandidata za župana slao na sud, huškao Damira Kajina da udara po bivšim mu kolegama, pa onda, kao da se ništa nije dogodilo, krenuo s IDS-om pregovarati o koaliciji. I kako to nazvati?

Čak je i Ivan Nino Jakovčić, lani u Novigradu, na susretu četiri istarska župana povodom proslave 30. godišnjice Istarske županije u talk showu izjavio:“ I ako mogu izgovoriti, jedno nepopularno ime, ostvarili smo dobar dio istarskih projekta dogovorno sa Sanaderom s kojim se dalo pregovarati. Zanimljivo, ali smo najmanje toga uspjeli ostvariti s koalicijskim partnerima SDP-a u doba dok je na čelu Vlade bio Zoran Milanović.“

I SDP je danas tu gdje je. Na aparatima, gubi rejting i prostor na progresivnoj ljevici. Svojim pokušajem, s figom u džepu da se na njihovoj listi kandidira za premijera Milanović je htio više privući pažnju prema sebi za predsjedničke izbore, jer u protivnom bi dao ostavku na mjesto predsjednika RH i kandidirao se samouvjereno za premijera. Lakše je bilo sjediti s jednom guzicom na dvije stolice. Pardon, fotelje.

I njegov ondašnji slogan na Facebooku iza kojega se skrivao kao budući premijer: „Za sve hrvatske ljude“ zaista je dobro zvučao, ali Milanović sigurno nije čovjek „Za jedinstveni hrvatski SDP“! Bolje bi mu zvučao slogan „Čovjek za sebe.“ Bio i ostao, jer to mu je u škorpionskom karakteru.

Piše: Sanja Bosnić

Ostale vijesti iz kategorije