Mi ne zaboravljamo

Izdvojeno :

Mi ne zaboravljamo

Objavljeno: 07.10.2023 u Objavljeno: 10:05

Putovima nacifašističke prošlosti

Što kažete, je li vam se svidjela izložba, upitao me domar Spomen doma u Pazinu, nakon što sam razgledao izložbu postavljenu povodom 80-godišnjice narodnog ustanka Istre u rujnu 1943. godine.

Očekivao sam više, meni nepoznatih detalja, ova izložba je samo za širu nedovoljno informiranu publiku, odgovorio sam. Vi ste povjesničar, znatiželjno me ispitivao domar ? Ne, ja samo volim čitati knjige iz povijesti, uspoređivati što su pisali različiti autori o istom događaju i tražiti povijesnu istinu, ponekad koristeći dokumentaciju iz državnih arhiva.

Ukratko, ne dajem maksimalnu ocjenu onome što sam vidio i pročitao na izložbi u Spomen domu Pazin. Imao sam osjećaj, kao da Partija još uvijek djeluje, ideološki na svoj način, a da su izložbu pripremili i postavili neki bivši partijski sekretari.

Mišljenja sam, razdoblje dvadeset godišnje fašističke vlasti trebalo je više naglasiti važnom ulogom koje je istarsko hrvatsko svećenstvo imalo u očuvanju hrvatskog nacionalnog bića. Gotovo se i ne spominje koliko su hrvatski svećenici Istre pretrpjeli i napatili se zbog njihovog nastojanja da mise umjesto na talijanskom, drže na hrvatskom jeziku. Između dva svjetska rata, KPJ nije bilo nigdje na vidiku u Istri, a njihovi članovi su bili na školovanju kod Staljina u SSSR-u. „Kvalitetu“ njihovog internacionalnog komunističkog školovanja u Moskvi osjetili su mnogi na svojoj koži prije i poslije 1948. godine.

Na izložbi se gotovo i ne spominje značaj uloge hrvatskog svećenstva Istre u razdoblju pariških mirovnih pregovora tijekom 1946. i početkom 1947. SPOMENICA HRVATSKOG SVEĆENSTVA U ISTRI SAVEZNIČKOJ KOMISIJI ZA RAZGRANIČENJE JULIJSKE KRAJINE koja nosi datum 12. veljače 1946. trebala je, po meni, naći svoje mjesto na panoima izložbe u Pazinu. Tko zna, možda se ne spominje zbog činjenice da je jedan od potpisnika Spomenice, na istaknutom mjestu, bio u to vrijeme tajnik Zbora svećenika Sv. Pavla za Istru, Miro Bulešić, po naredbi Partije, mučki ubijen svećenik u Lanišću u kolovozu 1947. Rekli bi, zašto otvarati stare rane kada se slavi 80-godišnjica narodnog ustanka Istre.

Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943., dogodio se pravi narodni ustanak u Istri a KPH sa svojim pojedinačnim i disperziranim članovima uzduž i poprijeko Istre, pravovremeno se postavila na čelo ustanka. Nije dovoljno istaknuta uloga i žrtva koju su podnijeli narodni heroji talijanske nacionalnosti iz Istre, članovi KPI, Aldo Negri, Matteo Benussi, Pino Budicin i drugi. Ne spominje se osnivanje prvog partijskog rukovodstva za Istru u kući Petra Ujčića u Karojbi, djeda braće Ante Stipe i Ljube Drndića, u ožujku 1943.

Na izložbi u Pazinu spominje se i Proštinska buna iz 1921. ali se nigdje ne spominje jedan od vođa bune, Ante Ciliga. On je godinama kasnije bio etiketiran kao hrvatski nacionalist i protivnik Tita, pa ga je trebalo brisati iz kolektivne memorije da je uopće postojao i učestvovao u pobuni protiv fašističke vlasti na Proštini.

Uostalom, ni dolazak Mussolinija u Pulu 21. rujna 1920. i njegov govor u kazalištu kada je rekao: „da se može žrtvovati 500.000 Slavena za 50.000 Talijana“, nigdje nije spomenuto.

Uređeno spomen područje kod sela Kašćergani

Kada sam u subotu 30.rujna posjetio spomenik stradalih 64 mještana sela Žgrabljići, Drndići, Kašćergani, Zabrežani i dr. u dolcu pored crkve Sveti Pavao kod sela Kašćergani, ostao sam ne malo iznenađen neuređenošću tog spomen područja. Prilaz je bio zarastao u šikaru a oko spomenika visoka trava. Ponovo sam posjetio to spomen područje 5.listopada i ostao ugodno iznenađen. U međuvremenu, vjerojatno na inicijativu Udruge antifašista grada Pazina, sve je bilo na svom mjestu, očišćeno i uređeno sa položenim vijencem udruge antifašista Pazina u spomen žrtava nacifašističkog terora tijekom Rommelove ofenzive početkom listopada 1943. godine. Tako bi uvijek trebala biti uređena sva spomen područja.

Tko posjećuje fojbu u Šuranima ?

Predstavnici portala Tiramola obišli su fojbu u Šuranima u rujnu 2020 godine. Vidjeli su, da netko povezan s Italijom dolazi do fojbe i polaže vijenac sa trakom talijanske trobojnice. U selu Šurani, kazali su nam tom prilikom, da ponekad stiže autobus pun uglavnom starijih ljudi iz Italije koji posjećuju fojbu gdje su bačeni Talijani, fašisti ili članovi njihovih obitelji među kojima i najpoznatija žrtva istarskih fojbi Norma Cossetto. Drže govore i mole se za duše nastradalih.

Dana 5. listopada pokušao sam doći do fojbe u Šuranima. Poznavao sam put i smatrao, da neće biti poteškoća pronaći jamu do koje se inače dolazi pješice jer je nešto manje od 1 kilometra udaljena od sela. Unatoč upornom pokušaju, nisam uspio pronaći otvor jame. Čitavo područje je zaraslo u gusto nepregledno raslinje bez ikakvih obilježja upozorenja da se negdje nalazi jama. Na trenutke dok sam se probijao kroz gusto granje, imao sam osjećaj, da će se odjednom pod mojim nogama stvoriti duboki otvor u zemlji. Jedino što se moglo slijediti, su mnogobrojne utabane stazice divljih svinja kojih očigledno ima prilično. Nije mi bilo svejedno onako goloruk, bez mogućnosti obrane od napada tih divljih životinja.

U selu Šurani, razgovarao sam sa jednom starijom mještankom. Nakon početnog opreznog i sumnjičavog ispitivanja s njene strane da sazna tko sam (uvijek pali informacija da sam rođen u Pazinu i da me krstio monsinjor Božo Milanović iz Kringe) počela je davati informacije. Ona je stalno u svom vrtu pored seoske ceste i vidi eventualne prolaznike. Rekla mi je da već par godina nije dolazio nitko sa strane u Šurane sa namjerom da ide do fojbe. Nema više autobusa a niti pojedinačnih automobila strane registracije. Vjerovatno ih više nema, umrli su oni koji su dosad dolazili, a mlađe naraštaje ta tema o bačenim ljudima u fojbe ne zanima, lakonski je konstatirala starica.

Posjeta grobu Norme Cossetto u Labincima

Bio sam jako znatiželjan, nakon što sam se u svibnju 2020. na svoje oči uvjerio, da je Giorgia Meloni, poslala na grob Norme Cossetto, vijenac na kojoj je pisalo: „Noi non dimentichiamo-Giorgia Meloni“.

Zanimalo me, hoće li i ovoga puta, na 80-godišnjicu stradanja najspominjanije talijanske žrtve Titovih komunističkih partizana, ovoga puta u ulozi talijanske premijerke, Giorgia Meloni poslati vijenac sa talijanskom trobojnicom na groblje u Labince.

Ništa od toga, na dan 5. listopada 2023. u 18 sati, nije bilo službenog vijenca talijanske vlade i države na grobu Norme Cossetto. Nije bilo niti vijenca Talijanske Unije za Istru i Rijeku. Samo uobičajeno umjetno cvijeće koje inače bogato krasi njezin grob.

Apsolutno se ne radi se o zaboravu. Politički, državni ili neki drugi razlozi ? Premijerka Giorgia Meloni, je dan ranije, 4.listopada objavila post na društvenim mrežama kojeg je posvetila žrtvi Norme Cossetto. Svojim životom platila je svoje talijanstvo, napisala je Meloni. Talijanskoj premijerki pridružili su se izjavama predsjednik Senata La Russa, ministar kulture Sangiuliano i drugi talijanski državni dužnosnici.

Državna televizija RAI u svim vijestima objavila je priloge o Norme Cossetto. Tako je npr. RAI 2 TG2 objavio dvominutnu reportažu sa snimkama vađenja talijanskih žrtvi iz fojbi a prikazali su i nekadašnju kuću fašističkog zemljoposjednika i podesta' Vižinade Giussepe Cossetta u Labincima.

Vijesti TG2: „ Studentica koja se nije bavila politikom, silovalo ju je 17 Titovih partizana komunista, vezana žicom i bačena živa u fojbu“, ukratko glasi reportaža talijanskih medija. Sve to je počinjeno samo zato što je bila Talijanka, izražavaju svoj stav talijanske vlasti.

Na groblju u Labincima susreo sam udovicu sa prezimenom Košeto. Uređivala je grob svog pokojnog supruga koji se nalazi na svega nekoliko metara udaljenosti od groba Norme Cossetto i njezinog oca. Na grobu je istaknuta ploča MEDAGLIA D'ORO koju je Normi posmrtno dodijelio talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi 2005.

Pitao sam udovicu Košeto otkud hrvatsko prezime a ne talijansko. Odgovorila mi je da su u obitelji njezinog supruga različito opredjeljivali. Svekar je izabrao talijansko prezime Cossetto a suprug hrvatsko prezime Košeto. Nije ništa znala o Normi Cossetto i njezinoj tragičnoj sudbini. Pokazao sam joj video snimku talijanske tv reportaže na kojoj se vidi nekadašnja kuća obitelji Norme Cossetto. Uskliknula je i rekla: „pa ovaj kuća je nasuprot kuće mog pokojnog supruga“. Godinama je dolazila iz Poreča gdje živi u Labince kod roditelja supruga, gledala u tu zapuštenu kuću nasuprot a ništa joj nisu kazali tko je u njoj živio u vrijeme fašizma.

Neinformiranost našeg domaćeg stanovništva u Istri je ponekad intrigantna. Ne zanima me politika, najčešći je odgovor osoba koje o nekoj temi iz povijesti znaju malo ili ništa.

Ciceron, sjajni govornik i filozof Rima pisao je:“ Ne znati, dakle, što se dogodilo prije tvog rođenja je isto što ostati djetetom“.

Zapisao: Veljko Ivančić

Ostale vijesti iz kategorije