Novigrad:Finalno natjecanje u kategoriji 700 vina i promocija talijanskog vodiča Vinibuoni d'Italia
Međunarodni dan starijih osoba 2024.
Starite dostojanstveno
Glavna skupština Ujedinjenih naroda 14. prosinca 1990. proglasila je 1. listopada Međunarodnim danom starijih osoba. Određivanjem “posebnog dana” za osobe starije životne dobi, UN je ukazao na značajan demografski fenomen starenja svjetskog stanovništva kao glavni globalni trend koji preoblikuje društva diljem svijeta.
Očekivani životni vijek pri rođenju već sada premašuje 75 godina u polovici zemalja svijeta, 25 godina više nego 1950. Predviđa se da će do 2030. na globalnoj razini broj starijih osoba nadmašiti broj mladih, a taj će porast biti najbrži u zemljama u razvoju. Ova demografska promjena značajno je transformirala skrb o starijima, oblikujući širok raspon potreba za plaćenom i neplaćenom podrškom u formalnom i neformalnom okruženju. Kako stanovništvo stari, potražnja za sveobuhvatnom zdravstvenom skrbi, njegom i uslugama socijalne podrške znatno je porasla. Kao podrška ovim izazovima i razvoju mogućnosti, 34. obilježavanje Međunarodnog dana starijih osoba Ujedinjenih naroda ove godine usredotočeno je na temu „Dostojanstveno starenje: važnost jačanja sustava skrbi i podrške za starije osobe diljem svijeta“ (Ageing with Dignity: The Importance of Strengthening Care and Support Systems for Older Persons Worldwide).
Prva Svjetska skupština o starenju, koju su još 1982. sazvali Ujedinjeni narodi, prepoznala je demografske promjene, te je nastala potreba za rješavanjem novih odnosa u društvu nastalih starenjem populacije. Na drugoj Svjetskoj skupštini o starenju u Madridu 2002. usvojen je Međunarodni akcijski plan o starenju (Madrid International Plan of Action on Aging) da bi se odgovorilo izazovima starenja stanovništva u 21. stoljeću i da bi se promovirao razvoj društva za sve generacije. Ministarska konferencija o starenju koja se održala 2012. u Beču još jednom je potvrdila i naglasila prava starijih osoba utemeljena na načelima UN-a.
Osobama starije životne dobi treba omogućiti:
Neovisnost
Starijim ljudima trebalo bi omogućiti:
- dostupnost prikladne hrane, vode, stanovanja, odjeće i zdravstvene skrbi kroz osiguranje dohotka, obiteljske podrške i potpore zajednice, te kroz samopomoć;
- mogućnost rada ili pristup drugim aktivnostima kojima bi se osigurao dohodak;
- mogućnost sudjelovanja u odlučivanju kada i prema kojem rasporedu će ići u mirovinu ovisno o funkcionalnoj sposobnosti i osiguranjem produljenja radnog vijeka;
- pristup odgovarajućim obrazovnim programima i programima obuke za stjecanje različitih vještina;
- život u sigurnoj sredini koja se može prilagoditi osobnim potrebama i promijenjenim sposobnostima;
- život u vlastitom domu što je duže moguće, osiguravanjem razvoja izvaninstitucijske skrbi za starije, a kada nastupi bolesno starenje nužno je osigurati gerijatrijsku zdravstvenu njegu.
Društveno sudjelovanje
Stariji ljudi trebali bi:
– ostati sastavni dio društva, aktivno sudjelovati u tvorbi i provedbi politike koja izravno utječe na njihovo blagostanje, kao i podijeliti svoja znanja i vještine s mlađim generacijama;
– tražiti i stvoriti mogućnosti za rad na korist svojoj društvenoj zajednici i za dragovoljno uključivanje u aktivnosti koje su primjerene njihovim interesima i sposobnostima;
organizirati pokrete ili udruge starijih ljudi.
Skrb
Stariji ljudi trebali bi:
– imati koristi od obiteljske i društvene skrbi i zaštite u skladu s društvenim sustavom i kulturnim vrijednostima društva u kojem žive;
– imati neometan pristup zdravstvenoj skrbi koja će im omogućiti održavanje i postizanje najbolje moguće razine tjelesnoga, duševnog i emotivnog blagostanja, te spriječiti ili odgoditi početak bolesti;
– imati pristup socijalnim i zakonodavnim službama zbog poboljšanja samostalnosti, zaštite i skrbi;
– moći koristiti odgovarajuće razine institucionalizirane skrbi kojom bi im se osigurala zaštita, rehabilitacija te socijalni i duševni poticaji u humanoj i sigurnoj sredini;
-moći ostvariti ljudska prava i temeljne slobode tijekom boravka u bilo kakvoj ustanovi za skrb, liječenje ili prihvat starijih ljudi, uključujući cjelovito poštivanje njihovih vjerovanja, dostojanstva, potreba i privatnosti, kao i prava na odlučivanje o vlastitoj skrbi i kvaliteti življenja.
Samoispunjenje
Stariji ljudi trebali bi:
– imati mogućnost ostvarenja cjelovita razvitka vlastitih potencijala;
– imati pristup odgovarajućim obrazovnim, kulturnim, duhovnim i rekreacijskim programima društva u kojem žive.
Dostojanstvo
Stariji ljudi trebali bi:
– moći dostojanstveno i sigurno živjeti te biti zaštićeni od izrabljivanja i tjelesnog ili duševnog zlostavljanja;
– biti sigurni da će se s njima postupati pošteno bez obzira na dob, spol, rasnu ili etničku pripadnost, invaliditet ili drugi status, kao i da će biti cijenjeni bez obzira na svoj gospodarski doprinos.
Dug život je znak dobrog zdravlja. Dakle, starenje svjetskog stanovništva, u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju, indikator je unaprijeđenja globalnog zdravlja, te predstavlja izvor novih mogućnosti i novih izazova. Usporedo s ovim pozitivnim trendom dolaze i posebni izazovi. Dolazi do sve naglašenijeg nesuglasja između zdravstvenih potreba starijih osoba i sredstava za zadovoljavanje tih potreba. Neophodno je pripremiti društvo i zdravstveni sustav da se osiguraju uvjeti i životna sredina koja se treba prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika “treće” dobi. Važno je doeducirati zdravstvene djelatnike da bi se mogla osigurati što bolja zdravstvena zaštita starijima.
Kronične nezarazne bolesti najviše doprinose bremenu bolesti starijih, a povezane su s djelovanjem rizičnih čimbenika nezdravog načina života. Broj kroničnih nezaraznih bolesti povećava se sa starosti, a posljedice ovih bolesti ne samo da povećavaju smrtnost, već značajno umanjuju i kvalitetu života starijih osoba te povećavaju fizičku i psihičku ovisnost o tuđoj njezi i pomoći u svakodnevnom životu. Potrebno je raditi na mijenjanju životnih navika i prevenciji te pravodobnom otkrivanju bolesti kako bi se spriječile neželjene komplikacije i omogućilo neovisnije i kvalitetnije življenje starijih osoba.
Inga Vučica, dr. med., mag. univ. sanit. publ., spec. javnog zdravstva
Izvor: Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ