Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Lipanjska priča iz mirisa lipa
Objavljeno: 09.06.2025 u Objavljeno: 09:18
Bijelo dugme svira u krošnjama Umaga: “Lipe cvatu…“
Nedjeljno jutro u lipnju protječe u ljetnom obličju samo kalendarski. Nigdje uobičajene turističke vreve, žamora… Samo neki začudan mir. U vrtlogu misli i sitnih koraka još snenog grada, zapahnuo me odjednom na putu prema ulici Ernesta Miloša, i obgrlio cijelu, slatkasti miris lipa. Još ne vidim stabala, ali miris me sustiže i prati svaki moj korak. Na ulici ne susrećem puno ljudi, vlada neka svečana nedjeljna tišina pa osupnuta mirisom laganije hodam i pogledom tražim rascvjetale lipe. Nos me vodi k cilju sve bliže, a miris postaje sve intenzivniji. Lipanj je, i zaista se ne bi mogao bolje zvati, zaključim, nakon što mi se u nosnicama nataložio sladunjavi miris lipa. Opojni vonj lebdi na treperavom povjetarcu kao kakav prozračni oblak satkan od najfinijeg parfema. I Bijelo dugme mi zasvira iz njihovih krošanja: “Lipe cvatu…“
I tako, gibajući se lakonoga, udivljena i nježno opijena slatkastim mirisom stižem i do drvoreda raskošnih lipa štono se nižu ulicom, malom slatkom raju u kojem se proizvodi to tiho oduševljenje u zraku ispunjeno lipanjskim mirisom! Uranjam pogled u duboku zelenu krošnju gdje lišće treperi u ritmu zelenih nota. Udišem duboko, duboko…a miris me ponese u sjećanja iz mladosti, do prve studentske ljubavi i na jedan koncert Bijelog dugmeta gdje su pjevali:”…Lipe cvatu, sve je isto ko i lani…samo srce moje i tvoje u ljubavi više ne stoje…” I prostruji mi misao glavom što li je prolaznost, ako je još sve tako živo u uspomenama ko da se doista zbilo sve lani. A istodobno, znam da je od svega i nakon svega, u toj vječitoj prolaznosti i blagom dodiru starosti, danas ostao stvaran jedino taj miris lipa.
Taj predivan, nevidljivi, ćuteći miomirisni prizor ostao je u meni živjeti kao biljeg na dane koji su daleko iza mene i, sporo hodam spokojna u spoznaji što će se ovaj eliksir života iz zelenih lipa ponovno sutra nadviti i zaogrnuti moj grad pa ću u krošnjama lipa opet razaznati zvukove skladbe Bijelog dugmeta: „Lipe cvatu, sve je isto ko i lani…“ I produžiti si djelić mladosti u krugu vječne prolaznosti.
Piše: Sanja Bosnić
.jpg%2C%20matija%20vla%C4%8Di%C4%87%20ilirik.jpg?1763380405502)
