Lifestyle u doba korone

Izdvojeno :

Objavljeno: 10.05.2020 u Objavljeno: 21:50

O mnogo čemu ćemo razgovarati kada budemo stvarno mogli pričati o onomu što pripada ovoj izuzetno intrigantnoj temi, a to je skoro sve u nama i oko nas.
Naš način života. Life style.
Kada bismo bili ozbiljniji u ovome i kada bismo odista shvatili koliko je važan način života i koliko je naš sa svim našim specifičnostima odista dobar i poseban - tada bismo ga mogli i brandirati kao najbolji life style u Europi.

Istarski način života
Pričat ćemo mi na te naše divne teme rituala ispijanja jutarnjih kava, noninih kolača, odjeće iz Trsta, pitke vode iz slavine, povrća i voća s kampanje, zdravstvenog turizma, koncerata, izleta u Veneciju, ribe...vina...sira...pršuta, ATP-a, iznajmljivanja turistima, markiranoj odjeći, dvojezičnosti, kamena na obali, hlad pod pergolom ispred kuće, posvećenost kućnim ljubimcima, izložbama slika, prezentacijama knjiga ......sve ovo jeste naš način života i jeste lijep i mogao bi postati naš brand.

Ali, kako se sada nalazimo u životnoj situaciji koja zahtijeva našu punu pozornost glede zdravlja svakoga od nas i cijele naše zajednice - većina gore pobrojanih tema pada u vodu jer smo svi podvrgnuti načinu života koji nije naš uobičajen radi korona virusa koji je pokorio cijeli svijet.

Zato možemo pričati o načinu života u "doba korone". Vjerujem kako ćemo ovo vrijeme svi upamtiti za život cijeli.
Panike nije bilo, ali straha naravno jeste. A strah sa sobom nosi pun kufer nepoznanica koje nisu lijepe, a lijepe se za čovjeka kada je u fazi neizvjesnosti u kojoj smo mi sada. Korona nas je natjerala da se povučemo jedni od drugih. Svi u svoje stanove/kuće. Zaziranje od svakog susreta. Orijentiranje samo na svoje najbliže, a to opet oni koji su imali "privilegiju" da ne moraju raditi. Otkrili smo jedan novi način života u kojemu je bitno imati što pojesti i popiti i ne zaraziti se. Oni sretniji među nama otkrili su i nekakvu ljepotu u tom bivanju doma. Postali smo prisniji sa svojima najbližima, postali smo prisniji sa samim sobom.
Imali smo vremena zaviriti u svoju nutrinu, porazgovarati sa sobom i procijeniti što to stvarno jeste važno u životu. Shvatili smo kako na prste jedne ruke možemo pobrojati sto je to. Niti na jednom prstu ne bi pisalo: kuća s bazenom, moćan auto, jahta, račun u stranoj banci, puno garderobe. Nešto sasvim drugo bi pisalo na našim prstima, a to nešto nema cijenu.
Zdravlje. Obitelj. Ljubav. Prijatelji. Poštovanje.
Postoje tako neke vrijedne životne kategorije koje se radi životne brzine zanemare i prepuste mjesto važnosti onomu što to nije. Jer, sada...u doba vladavine korona virusa nikakav debeo račun u stranoj banci pomoći nam ne može, ali puno može pomoći razgovor koji ponudi dijete ili roditelj ili partner ili prijatelj ili susjed. Te čašice razgovora i pogledi koji dižu iz mrtvih i tjeraju svaki strah - ne kupuju se.
Da, tijekom posjeta "gospođice Korone" upoznali smo jedan drugačiji life style. Naučili smo koliko ispraznosti sam po sebi nudi ukoliko egzistira kao fasada bez sadržaja.

A gore pobrojani neki od elemenata našega prijašnjeg života koji bi mogli biti brendirani kao istarski način života, najbolji u Europi - to odista i jeste. Jer se pokazalo i sada koliko je važno što imamo pitku vodu, svoju domaću hranu, što nam je kulturološka razina znanja na visoko podignutoj ljestvici jer su nam te osobine dobrim dijelom držale glavu gore u danima koji su iza nas.

Pokazalo se koliko smo se povukli od svih, a istovremeno postali bliži sa svima. Spas su nudile i društvene mreže koje su dovedene do usijanja radi povećanog postotka korištenja, razni fejsovi, twitteri, instagrami, viberi, skajpovi, messengeri, whatsappovi....jedni drugima smo pružali potporu bar na taj način kad već fizički nismo mogli biti zajedno. Jedna kategorija osoba postala je izuzetno važna: susjedi. Obitelj može biti i daleko, ali susjed je uvijek tu. Prvi za pomoći. Došlo je u ovo "koronasto" doba do zbližavanja ljudi koji su svojim stanovanjem upućeni jedni na druge, a do sada su se samo pozdravljali klimanjem glava u žurbi koju je život nosio. Sada smo shvatili i to koliko je važan onaj prvi do nas.

Samoizolacija, karantena....posebni su načini života koji zahtijevaju posebne uvjete, a prvi susjed je tu da spusti vrećicu sa špezom i lijekovima na kućni prag. Ma koliko bila teška svekolika naša situacija ne možemo ne primijetiti ljepotu u ovomu i ovakvom pomaganju i poboljšanju odnosa koje smo prije zanemarivali.

Izgledno je kako poduzete mjere za zaštitu od zaraze na razini države i naše županije bivaju manje rigorozne, te kako ćemo se polako vraćati životu koji smo imali prije no što je korona virus zavladao, mada se da naslutiti kako to nikada više neće biti onaj naš bezbrižni svijet ma koliko ga tada nismo takovim smatrali.

Ako uspijemo u svoj novi život sa sobom ponijeti naučeno u doba korone - bit će nam naš novi life style bogatiji shvaćanjem koliko je važna obitelj i prvi susjed, a ne samo to koje su nam boje zaštitne rukavice na rukama i maskice na licu. Tada bi to bila dobit od korone (jer gubitaka će biti i previše).

Želim vjerovati kako bi nam taj i takav life style baš pristajao i pridonio tomu da nastavimo zalijevati nježne biljčice zaboravljenih životnih vrijednosti.

Možda i nije svako zlo samo za zlo.
Pokušajmo iz ovoga strašnog što nas je zadesilo uzeti za sebe ono najbolje!
I bolji budući life style!

Elizabeta Zubak

Ostale vijesti iz kategorije