Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Kupuj hrvatsko, oderi poljoprivrednika
Objavljeno: 04.06.2020 u Objavljeno: 10:52
Pohlepa pod maskicom napretka
Umag -Neki dan u ruke mi je došla knjiga Faridudina Atara „Jezik ptica“ u prijevodu Sande Hržić i uz pomoć Darka Rundeka. Na stranici šest u predgovoru zapazih naslovnu rečenicu. Knjigu je objavila Planetopia Zagreb. Razmišljajući o toj rečenici vrijeme me zatekne na tržnici grada Umaga. Ništa posebno trebam samo kupiti nekoliko glavica češnjaka i glavicu salate. A na tržnici više prodavača neko kupaca. Stroge epidemiološke mjere na ulazu; čuvar, okolo tržnice šeće još jedan čuvar, prodajna mjesta strogo odvojena dva metra, zaštitni prozirni najloni, ograde, dijele nas od namirnica i prodavača.
Više iz znatiželje, a vremena vidim imaju i prodavači i kupac ( čitaj pisac ovih redova) priupitah: „Je li bilo posla i kako ide prodaja“? „Nikako, rijetki su kupci i kad vide ove mjere civilnog stožera mnogi i odustanu od kupnje. Evo vidite ove dvije tri kašete, a u njima blitva, salatina, rokula vjerujte neću prodati. Danas nakon završetka ili ću morati ovu robu baciti ili ću je pokloniti onima za koje znam da nemaju ako naiđu na tržnicu. I pogledaj nastavlja moj sugovornik, ovo što prodajem stane na jedno prodajno mjesto a ja moram imati dva radi razmaka. Dnevno me to stoji 60,00 kuna a neki dan sam imao promet od 80,oo kuna pa sami i izračunajte kolika je zarada. Ovo je samo trošak, jer kada se uzmu svi troškovi rada i obrade zemlje ne pokrijete niti desetinu svih troškova“ rezignirano završava moj sugovornik. Pitam nadalje: Što vas iz Grada nisu oslobodili tih nameta? Na to pitanje odgovara prodavačica sa susjednog prodajnog mjesta: „Je.. nekih dva tri tjedna, ali nakon toga ništa. Sve moramo uredno platiti ako ne, nema sutrašnjeg dolaska na tržnicu i prodaje….Plati.. i sutra ćeš moći prodavati“. I dok se okrenem po tom placu nigdje nikoga, osim grupe ljudi za koje mi govore da je to gradski stožer civilne zaštite, jer oni kontroliraju uredno ovaj prostor svakoga dana.
Nekako s početkom ove krize koja traje već dva mjeseca puna su usta bila gradskih, županijskih i državnih otaca riječi „ kupujmo hrvatske proizvode uložimo u male proizvođače, oslobodimo ih nameta, pomognimo im je time pomažemo i naše sugrađane“. Naš narod već odavno za ovakve floskule ima poslovicu: „Ne pljuckaj u vjetar!“ i ima nešto vulgarnija: Ne piš.j u buru!“.
Ali, vratimo se na rečenicu iz naslova koja oslikava našu današnju stvarnost. Jer ako namjesto riječi napretka, stavimo riječ opstanka, nadam se da da će svima u gradu, a i šire biti dovoljno jasno. Uništi sve samo da ostanem na vlasti!
Piše:Zlatan Varelija
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg)
