Novigrad:Finalno natjecanje u kategoriji 700 vina i promocija talijanskog vodiča Vinibuoni d'Italia
Kumovi Grad Umag i Petram? Na Alberima prosvjedovali slovenski državljani i pokazali zube krupnom kapitalu!
Nećemo prodati naše parcele kojih smo vlasnici desetljećima!
Brujali suu subotu bageri i drugi građevinski strojevi na morskoj obali u Alberima. Rušili stjenovite obronke litica, odvaljivali komade brda, krčili obalnu cestu (šetnicu), drobili kamenje na prirodnoj plaži i betonirali ju. A samo nekoliko stotina metra dalje “brujali” su nezadovoljni slovenski državljani, vlasnici parcela uz obalnu cestu, prosvjedovali pred slovenskim medijima. Digli su glas jer ih umaška lokalna vlast više od šest desetljeća ignorira i ne čuje, a odnedavna, s novim prijedlogom izmjena prostornog plana uređenja Grada Umaga (PPUG), pokušava izgurati s njihovih građevinskih parcela. Stoga se njih oko četrdesetak, skupilo u ime 214 nezadovoljnih vlasnika čestica u naselju Alberi, smatrajući da su radikalno oštećeni tim novim prijedlogom PPUG-a. Da razjasnimo.
Iz zone turizma prelaze u livadu za rekreaciju
U aktualnoj varijanti prostornog plana Umaga njihove se parcele nalaze u tzv. zoni turizma T1 i T2, građevinsko -turističke namjene, a s novim prijedlogom plana bi njih oko stotinjak, onih rubnih uz samu morsku obalu, Grad Umag prenamijenio u rekreativnu zonu-R, u naravi nesvrsishodnu površinu. Livadu bez stvarne mogućnosti uporabe građana u te svrhe! Pred novinarima je dokumentaristički progovorio jedan od starijih vlasnika Janez Jarc, štiteći interes 214 valsnika.
-Svoju sam parcelu kupio još 1970. godine u Jugoslaviji kao građevinsku za izgradnju vikend kućice. Gotovo cijeli moj život je protekao od tada . Bilo je to u doba Općine Umag. Ubrzo sve prelazi pod općinu Buje i naše parcele postaju oranice. Neki manji broj vlasnika je ipak prije toga uspio graditi. U novoj državi, Gradu Umagu, početkom 2000.-te godine, naše su terene u urbanističkom planu Grada uvrstili u zonu turizma T1 i T2, što podrazumijeva moguću gradnju hotela, turističkog naselja, ugostiteljskih i drugih uslužnih djelatnosti. Međutim, prije neki dan na prezentaciji novog prijedloga prostornog plana shvatili smo da oko stotinjak priobalnih parcela sada kane prenamijeniti u rekreativnu zonu-R. Na javnom izlaganju plana, kao razlog promjene navode “zaštitu obalnog pojasa”, a uvjerite se, kako ovdje ispod naših parcela, štiti taj isti Grad, predlagatelj izmjena plana, svoju predivnu obalu. Pogledajte kakvi se građevinski radovi izvode na samoj obali. Ruše stijene, betoniraju cestu, prirodnu plažu, gradit će restoran. Pa zar nije apsurdno govoriti o zaštiti obalnog pojasa! Mišljena smo da imaju loše namjere, a mi smo žrtve, kao i ova uništena prirodna obala, krupnog kapitala. Ovih investitora iza nas, gdje se gradi elitno naselje Petram. Mi već punih šezdeset i više godina u dobroj vjeri odlazimo u Općinu (i Grad), predlažemo naša rješenja kojima bi nam omogućili gradnju manjeg kampa jer se isti mogu podignuti u blizini morske obale. Nosili smo idejne projekte, nismo iskoristili naša prava iz plana, vjerovali smo da će nam izaći u susret za podizanje jednog uređenog turističkog naselja, bili strpljivi. I tako su u čekanju već stari vlasnici umrli, a sada su tu njihova djeca koja opet čekaju. Očito nije postojala dobra volja, jer svugdje oko nas se gradilo, Skiper, Kempinski, vikendice na Crvenom vrhu…i nisu spominjali zaštitu obalnog pojasa. A nama, ni korak dalje punih 60 godina. Kad se hoće se može. Nakon izgradnje kanalizacije nešto dalje sve smo parcelirali, zazelenili, hortikulturno uredili. Radi se o terenima površine između 400 do 500m2. Rijedak broj vlasnika je postavio kamp prikolice ili drvene kolibe, i mi želimo da sve bude propisno, da ovdje legalno boravimo, u uređenom turističkom naselju, kako piše T2. No umjesto toga, sada ovim izmjenama plana žele nas izbrisati iz građevinske turističke zone. Došli smo do zaključka da nije riječ o zaštiti obalnog pojasa nego zaštiti interesa ovih iz Petrama. Mi se nalazimo u najatraktivnijoj zoni. Smješteni iznad njihove elitne plaže i šetnice, te resorta Petram. Smetnja smo na tom potezu. A i nismo neko elitno naselje. Ne čudi da su bacili pogled na našu zonu uz obalu. Sve ukazuje na to da Grad Umag u novim izmjenama plana radi u njihovom interesu, a nas diskriminira. Pogoduju krupnom kapitalu. Mi smo privatni vlasnici tih parcela i dogodi li se da ih prenamjene u rekreativnu zonu, zakinut će našu stečevinu, a privatno vlasništvo se ne može ograničiti ili mu umanjiti vrijednost bez naše volje, to su naša ljudska, ustavna prava. Stoga tražimo konsenzus s Gradom da se izbriše rekreativna zona R, prenamijeni u zonu T3 –kamp. U najgorem slučaju neka ostane kao sada, zona turističkog naselja T2, a poručujem Gradu u ime svih vlasnika da MI NAŠE PARCELE NEĆEMO PRODAVATI i ustrajat ćemo u našim nastojanjima, izjavio je rezolutno Jarc.
Umorstvo rajske hrvatske obale
Zatim je dio prosvjednika u pratnji novinara prošetao obalnom cestom u izgradnji, približivši se gradilištu na plaži, gdje su upravo uzidani ogromni betonski blokovi, priprema za buduće sunčalište i nešto podalje restoran. Postupno i trajno nestaju vizure jedne, milijunima godina uščuvane i jedinstvene po svojoj ljepoti, jadranske obale. Nestat će bijeli stjenoviti obronci, strmine i kamenite litice dijela razvedene hrvatske obale. Kolege novinari iz slovenskih medija zgroženo su promatrali ove prizore, čudili se agresivnim zahvatima u bogomdanoj prirodnoj ljepoti. Pa tko je izdao te građevinske dozvole? pitali su ne vjerujući da je radove odobrila lokalna vlast-Grad Umag
-Pa vaša je obala jedna od najljepših na svijetu, mnogi gosti je upravo radi toga i posjećuju. Imate raj na zemlji, a vi zbog nečijeg interesa, krupnog kapitala uništavate svoje najveće prirodno bogatstvo, komentirali su zbunjeno. Naravno, to su ipak Slovenci, koji su i ovim prosvjedom pokazali zube i zajedništvo, ne bi li se othrvali apetitima „velikih riba“, kapitalističkih predatora kojima Grad Umag, postaje sve očitije kumuje, i servilno podilazi. Bio je ovo mali korak slovenskih državljana u zaštiti vlastitih, stečenih prava na Alberima, dok hrvatska (umaška) javnost i dalje, u svojim mentalnim okovima šutke promatra trajno nestajanje njezine rajske obale u grotlu teške mehanizacije.
Piše: Sanja Bosnić