Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Kršan i Kožljak, utvrde na važnoj crti razgraničenja između Istre i Liburnije
Objavljeno: 08.12.2024 u Objavljeno: 16:27
Čuvari južnog prijevoja planinskog masiva Učkae
Slijedi nastavak putovanja iz ciklusa Istarskih kaštela. Treća postaja Općina Kršan i dvije utvrde na tom području. Kaštel Kršan i Kožljak.
Nastavak putovanja do istarskih kaštela vodi nas u unutrašnjost Istre. Na zapadne padine Učke uz Čepičko polje u Općinu Kršan. S tih brežuljaka može se uživati i relaksirati u pogledu koji seže preko Čepićkog polja do Pićna, Potpićna, Plomina, Gračišća u daljini…U općini se nalaze dva srednjevjekovnog kaštela, na udaljenosti od pet kilometra. Utvrda Kršan (Castrum Carsah), jedan od najbolje očuvanih istarskih kaštela i devastirana utvrda – kaštel Kožljak ( tal. Cosliacco, Castrum Iosilach; poznat je i pod nazivima Gosilach, Wachsenstein ), koja je u parku prirode Učka jedan od atraktivnih lokaliteta i izletišta. Kao odvojene, ali povijesno povezane utvrde dijele sličnu sudbinu srednjovjekovnih osvajača i vladara.
Strateške utvrde
Povijesnu stratešku važnost obaju kaštela Kršan i Kožljak, danas je teško razabrati promatrajući samo vizuru krajolika koji ih okružuje dok i čuvaju južni prijevoj planinskog masiva Učka. Probijanjem tunela Učka, koji Istru danas direktno spaja s Kvarnerom, taj je prijevoj gotovo u potpunosti izgubio na značenju.
U srednjem vijeku, međutim, geografske su prilike bile znatno drugačije. Učka je predstavljala čvrstu prirodnu granicu između Istre, zemlje pod Italskim Kraljevstvom i potom Svetim Rimskim Carstvom, i Liburnije, regije nad kojom se protezala vlast kraljeva Hrvatskog Kraljevstva.
Samim time južni obronci planinskog masiva Učka bili su privilegirane zone kontakta između dvije pokrajine, a upravo su to važno područje nadgledali kašteli Kršan i Kožljak. Uz to, današnje Čepićko polje, koje se proteže podno ovih dvaju kaštela, nekada je bilo najveće istarsko jezero, vrijedan prirodni resurs koji je također bio pod izravnom kontrolom ovih strateških utvrda.
Kaštelima upravljaju vitezovi
Od ova dva kaštela, međusobno udaljena manje od pet kilometara zračne linije, Kožljak je stariji. Ta je utvrda postojala već u XI. stoljeću kada je bila u vlasništvu markgrofovske kuće Weimar-Orlamünde. Pobožnom darovnicom grof Ulrik I. prepustio je Kožljak akvilejskoj crkvi 1102. godine.
U tom je razdoblju ovaj kaštel već izgubio izvornu stratešku važnost jer je susjedna istočna obala istarskog poluotoka, takozvana Meranija, već bila otkinuta od Hrvatskog Kraljevstva i priključena Svetom Rimskom Carstvu. Ipak, Kožljak je na svojoj impresivnoj strateškoj lokaciji na oko 180 metara nadmorske visine i dalje bio izuzetno važan posjed s kojega su se kontrolirale ključne prometnice. Upravo zbog njegove važnosti ovaj su kaštel putem svojih odanih vitezova prisvojili grofovi Gorički postavši njegovi stvarni vladari nauštrb akvilejske crkve.
Za razliku od Kožljaka, koji u povijest ulazi ceremonijalno i u mirnim uvjetima kroz darovnicu za spas duše, prvi spomen Kršana vezan je uz znatno nasilniji kontekst. Naime, u mirovnom ugovoru između akvilejskog patrijarha i grofova Goričkih iz 1274. godine spomenuto je da su Gorički u potpunosti razorili kaštel Kršan, posjed akvilejske crkve. lako se ne može točnije odrediti kada je sagrađen ovaj kaštel, njegova je najstarija povijest svakako vezana uz svjetovnu državu akvilejskih patrijarha.
Mijenjaju se vlasnici. Gašpar od Kršana dodatno je utvrdio Kršan
Od ovog razdoblja sudbina dviju utvrda iznad Čepićkog jezera u mnogočemu je slična: oba su kaštela prešla u ruke grofova Goričkih koji su njima upravljali putem svojih vjernih vitezova. lako su akvilejski patrijarsi u nekoliko navrata pokušali vratiti vlast nad Kožljakom, u konačnici nisu bili uspješni. Izumrćem istarske grane kuće Gorica oba kaštela prelaze u vlasništvo obitelji Habsburg koja također ove posjede prepušta na upravu svojim odanim ministerijalima.
Gašpar od Kršana dodatno je utvrdio Kršan. Za povijest Kršana od izuzetne je važnosti bila viteška obitelj koja se imenovala po ovom kaštelu. Izdanci kuće Kršan (njem. Kherschainer) vladali su kaštelom od sredine XV. do sredine XVIl. stoljeća. U tom je razdoblju utvrda dobila konture po kojima je prepoznatljiva do danas. U brojnim ratovima s Venecijom Kršan je više puta bio napadnut, no pao je samo jednom, 1508. godine, i to samo privremeno. Gašpar od Kršana potom je dodatno utvrdio kaštel koji je ostao neosvojen kroz cijeli rani novi vijek.
Juraj od Kršana, tiranin i uboljica
Ljagu na povijest ovog kaštela bacio je Gašparov potomak Juraj, notorni ubojica i tiranin za kojim je Mletačka Republika raspisala tjeralicu zbog ubojstva venecijanskih podanika u Labinu. Juraj od Kršana na kraju je bio uhvaćen u vlastitom kaštelu – pretpostavlja se da su ga izdale sluge – i odvezen u Kopar, centar mletačke Istre u kojemu je zbog svojih nedjela bio javno obješen.
Kožljak, ruševina nakon mletačko-austrijskog ratovanja
Susjedni Kožljak u međuvremenu je izrastao u centar prostranog vlastelinstva koje je uključivalo Brdo, Krašku, Novu Vas, Letaj, Posert, Jasenovik i Šušnjevicu. Kaštel je također bio u više navrata napadan, no nikada trajno osvojen. Svoj današnji izgled poprimio je za vrijeme uprave obitelji Mojsijević od Senja koja je Kožljakom upravljala od 1436. do 1529. godine. U tom je razdoblju utvrdu više puta napadao susjedni vlastelin grof. Ivan VII. Krčki Frankapan, zakleti neprijatelj Martina Mojsijevića.
Nakon Mojsijevića nekolicina obitelji upravljala je Kožljaškom gospoštijom, koja se sastojala od manjih sastavnica. Na kraju je obitelj Barbo ujedinila gotovo sva prava nad Kožljakom upravljajući posjedom veći dio XVII. stoljeća, kada su mletačke trupe u nekoliko navrata napale kaštel. Godine 1668. Francesco Carlo Barbo prodao je cijelo vlastelinstvo kući Auersperg. Centar gospoštije u to vrijeme bio je Boljun, a ne više Kožljak, koji je krajem XVII. stoljeća već bio zapuštena ruševina. Kaštel se, naime, nikada nije oporavio od katastrofalnih posljedica mletačko-austrijskog ratovanja.
Iz novijih vremena
Posljednji vlasnik kaštela u Kršanu bio je Giovanni Tonetti, poznatiji kao „Crveni barun“ koji je pružio podršku rudarima u vrijeme Labinske republike i borio se protiv fašističkih vlasti u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Do kaštela se ulazi na istočnoj strani kroz potpuno sačuvana gradska vrata, a s desne se strane na gradski obrambeni zid naslanja niz kuća. U prizemlju se nalazi loža kojoj su dva zida otvorena polu-kružnim lukovima, a na katu se nalazio fontik (skladište) za desetinu i za druga davanja.
Kroz projekt Čuvar Istarskog razvoda – Kaštel Kršan planirana je revitalizacija spomenika kulture i stavljanje u funkciju turističke ponude kroz turistifikaciju usluga s dodatnim atraktivnim sadržajima koji prezentiraju baštinu. Cilj projekta je i aktivacija povijesne jezgre starog grada Kršana uz kreiranje turističkih usluga i očuvanje i kulturne baštine. Kaštel i danas privlači svojom očaravajućom ljepotom, i prkosi zubu vremena.
Ako se odlučite za posjet Kožljaku do utvrde se dolazi skretanjem uzbrdo uskom cesticom prema mjestu Zagrad koja vodi preko pruge Lupoglav – Štalije, te iz mjesta šumskim putem za oko desetak minuta pješačenja. Zagrad čini nekoliko kuća, koje su sve napuštene. Parkiramo auto i krećemo prema ostacima kaštela. Kaštel je smješten na strmoj litici (184 m nadm.vis.), uz stari put koji je povezivao Istru s Liburnijom. Unutar zidina nalazi se župna crkva sv. Hadrijana, prvotno jednobrodno romaničko zdanje prošireno 1834. Izvan zidina, na groblju, nalaze se još dvije kapele: kapela sv. Jurja četverokutnog tlocrta s preslicom na dvama lukovima (u crkvi je ploča s glagoljskim natpisom iz 1590.) te kapela Sv. križa, nastala baroknom dogradnjom prezbiterija na srednjovjekovnu lađu.
Gledano na stijene Učkinog masiva iz smjera Vozlića (koji se nalazi ispod šume Bukova) Kožljak počinje ispod Duge steni, nakon toga slijedi izbočeni Babran, pa prijevoj ili sedlo Prodol i na kraju stijena Šikovac ispod koje je kraj sela.
Što se turističke ponude tiče, u proljeće se održava Festival samoniklog bilja, a slični sadržaji održavat će se i u budućnosti u sklopu kaštela Kožljak. Također, u neposrednoj blizini kaštela, proteže se dio napuštene željezničke pruge od desetak kilometara. Ta etapa nudi mogućnost razvoja cikloturizma koji je predviđen Operativnim planom razvoja cikloturizma Istarske županije.
Kaštel Kožljak smješten na zapadnim padinama Učke, zbog teške pristupačnosti, najčešće posjećuju samo zaljubljenici u istarske starine. No, to će se uskoro promijeniti. Naime, Općina Kršan pokrenula je izradu projektno-tehničke dokumentacije za projekt obnove i revitalizacije kaštela Kožljak u Centar kontemplacije.
U Kožljaku, u sklopu Centra kontemplacije, planiraju se urediti prostor za kontemplativno iskustvo uz glazbu sv. Hildegarde, samostanska ćelija kao tzv. gluha soba - zvukovno izolirani prostor koji projicira kontemplativno iskustvo tišine, kontemplativni vrt autohtonog bilja i čajoteka s ponudom čajeva spravljenih od biljaka uzgojenih u vrtu ovdašnjem vrtu i naravno suvenirnica.
Izvor: dr. Josip Banić/ Istarski kašteli/ Općina Kršan /TZO Kršan
Foto: Istarska županija/ Općina Kršan/ Facebook
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
