Kronološki zapis uklonjenih ili presađenih umaških stabala do danas

Izdvojeno :

Objavljeno: 13.03.2024 u Objavljeno: 17:34

A što vi pamtite?

Tragom saznanja da bi iz Grada Umaga mogli uskoro, po staroj navadi, eliminirati drveća/borove na prometnici prema na Ungariji koja se rekonstruira, donosimo kraći pregled, prema sjećanju, djelića narušene prirodne ravnoteže ekosustava kojoj su pridonijeli SDP-ovi vlastodršci.

U prosincu 2009. godine čitav je drvored mladih borova, njih tridesetak, s jedne strane prometnice Ungarija- Umag presađen u naselje Polezine na putu prema zgradi Crvenog križa. Manje od deset ih je preživjelo, a prilaz gradu ostao je krajobrazno okrnjen.

borovi, unagarija, 24

Trg slobode

palme, quatro pelli, 24

Uslijedilo je presađivanje stabala zimzelenih magnolija s Trga slobode na suprotnu stranu zaljeva uz benzinsku crpku Ina. Zamijenjene su gologalvim palmama koje građani u šali zovu „quatro pelli – četiri dlake“.

Ulica J. Rakovca

Tragična sudbina piljenja stabala snašla je i raskošne divlje kestene u ulici Joakima Rakovca od čijega se lišća žutila ulica u jesen. Jedog su jutra naprasito „Komunelci“ ispilili i visoka stabla kod zgrade pošte.

Trg Marije i Line

Vrlo potresan trenutak u trajnom uklanjanju umaških stabala zabilježen je na trgu Marije i Line gdje je uklonjeno divovsko stablo platane sa čije je krošnje odjekivao snažan cvrkut ptica, no veći je problem od „pjevačke buke „bio je navodno u ptičjem izmetu...Od ljudske su ruke u proljeće stradale i mirisne lipe na parkiralištu Nove obale, a zatim i nekolicina stabla hrasta črnike zbog budućih ugostiteljskih građevina.

Park Učilišta

Sječa crnogoričnih stabala nastavila se i u parku Učilišta Ante Babić uz parkiralište Turističke zajednice i a dobili smo dojavu da su ih „drvosječe“ iz Komunele počele piliti već u pet sati ujutro.

Vila Rita

Isti su akteri ispilili čitav lug od primorskih borova uz takozvanu Vila Ritu kraj Stella Marisa. Mrtva debla ležala su nepomična dok smo im sa zdravih godova i iščitavali dob od 50-ak godina. I na suprotnoj strani Vila Rite bilo je još oborenih stabala, a polegnute grane borova na izdisaju kao da su gledale kako na njihovu staništu izrasta novi gradski sadražaj -parkovni (perverzni) labirint.

Fina

Tragično je bilo vidjeti radnike iz privatne tvrtke koliko su se namučili odstraniti ogroman stari bor iza zgrade Fine. Dva dana je trajala borba s njime dok ga nisu „oglodali“ pa ispilili. Ostala je prazna rupa u zraku, bez sjene na zemlji.

Trg 1. svibnja

Rušenje vrlo otpornih cedrova starih preko 60 godina u ulici 1. svibnja nije bilo predviđeno u arhitektonskom projektu novog trga, ali očito je to bilo mrtvo slovo na papiru, i smrt u naravi za cedrove. Ispiljeni su 30. travnja 2018. u tišini, bez ikakve obavijesti.

Špina - Palegrin

etnica pelegrin, srušeno stablo

Uslijedilo je jedno okrutnih piljenja i uklanjanja starih borova na potezu šetnice Špina – Sveti Pelegrin zbog asfaltizacije prirodnih puteva ispod sjenovitih krošanja. I to u doba pandemije kada su radili pod smanjenom prismotrom javnosti.

Tržnica

Besprizorno uklanjanje je nastavljeno u središtu grada na staroj tržnici. Čempresi u dobi preko 80 godina nemilosrdno su srušeni kao i ostali primjerci stabla. Pošteđeno je jedino raskošno stablo magnolije. Ne znamo do kada.

Iz dendrološke komisije, dok je radila, nisu znali odgovore na pitanja tko je izdaje naloge Komuneli i šefu "drvosječa" za uklanjanje nabrojanih stabala

Poznato je da su šume pluća svijeta, a krošnjasta stabla staništa brojnih vrsta ptica i drugih životinja, stvaraju hlad, čuvaju tlo od erozije, proizvode kisik, a svojom snagom i veličinom su začudan ukras prirode. Brojni su ih pjesnici uznosito opjevali u svojim stihovima personificirajući ih sa svojim emocionalnim i duhovnim stanjima, često puta dajući stablima kao živim bićima riječ.

Brojni svjetski stručnjaci tvrde da samoodržavanjem i sadnjom novih krošnjastih stabala ( ne samo ovih ukrasnih!) možemo spasiti svijet, pa bi se prije uklanjanja samo jednog stabla trebalo upitati ne sudjelujemo li u ekocidu i zašto? Za svakog bi osviještenog arhitekata trebao biti izazov prilikom gradnje neke građevine spasiti stablo koje mu stoji na putu.

Odgovor se ne nalazi u bespotrebnom uklanjanju starih stabala i tobožnjoj spasonosnoj sadnji mladih, baš kao što nije ni u rješavanju stare populacije ljudi, a pružanju sve pažnje mladima. I među stablima treba brinuti i razvijati međugeneracijsku suradnju. Eko sustav se održava samo uspostavom prirodne ravnoteže.

Sanja Bosnić