Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Korupcija- društveni fenomen ili široko rasprostranjeno društveno zlo ? (prvi dio)
Objavljeno: 08.07.2024 u Objavljeno: 12:59
Tko prati korupciju na lokanoj razini i gdje je najuočljivija?
Ima već neko vrijeme, stalno mi se „mota po glavi“ pojam korupcija. Valjda smo svakodnevno medijski „bombardirani“ o raznim korupcijskim aferama pa nam je riječ korupcija već trajno prisutna u podsvijesti. Išao sam pročitati što o korupciji kao pojmu, piše na Wikipediji, a što je napisano u nekadašnjoj Enciklopediji leksikografskog zavoda Hrvatske iz vremena jugoslavenskog socijalizma čiji je direktor bio Miroslav Krleža.
Wikipedija je prilično opširna u pojašnjenju pojma korupcije i između ostalog piše: „ Korupcija ili podmitljivost je u pravnom smislu kazneno djelo zlouporabe povjerenja ili dužnosti koju se obnaša u upravi, sudskoj vlasti, gospodarstvu, politici, školstvu, kulturi i umjetnosti te u negospodarskim subjektima ili organizacijama, radi stjecanja materijalne ili nematerijalne koristi na koju nema pravnu osnovu. Korupcija znači potplaćivanje“.
„Povreda općeg interesa zbog osobnog koristoljublja“, definicija je koju je dao politolog Harold Dwight Lasswell.
Moralna pokvarenost
Vrlo zanimljiv tekst o korupciji u Wikipediji predložio bih svakome da ga pročita. Zvuči poznato u ovim današnjim vremenima, između ostalog i sliedeće: „ Srž korupcije sastoji se u tome, da pojedinci ili skupine nekažnjeno krše pravila koja, u pravilu vrijede za sve članove društva. Na taj način postaju konkurentniji na tržištu od onih koji igraju po pravilima. Rezultat je negativna selekcija tj. narušavanje djelovanja tržišnog mehanizma selekcije po sposobnosti, što vodi do sporijeg gospodarskog napretka i slabljena države. Korupcija je osnovni uzrok propasti civilizacija i država. Kada većina građana shvati, da žive u zajednici gdje netko može raditi što želi, a drugi moraju poštovati pravila, nestaje ljubav prema takvoj zajednici i spremnost na žrtvovanje, te zajednica polako, ali sigurno propada.“
U vrijeme jugoslavenskog socijalizma, možda i zbog toga što se i sam veliki književnik Miroslav Krleža morao boriti protiv optužbi za „krivovjerstvo“ pa se o korupciji nije smjelo previše pisati (kao da je u ono vrijeme nije bilo), spomenuta enciklopedija navodi: „ Korupcija (lat.corruptio), zavođenje, podmićivanje; pokvarenost; potkupljivost (ministra, poslanika, činovnika, novinara i dr.)“.
Tu se još spominje riječ korumpirati a to je „potkupiti, potplatiti“ i korupcionaš- osoba koja se bavi korupcijom, koja prima mito; podmitljivac; pokvarenjak.
Primjećujem, u ono vrijeme nije bilo svemoćnih gradonačelnika pa se isti i ne spominju kao potencijalno korumpirani nosioci vlasti.
Enciklopedija koju sam pogledao izdana je u Zagrebu MCMLXVII, dakle prije „ hrvatskog proljeća“ iz 1971.g.
Borimo li se dovoljno protiv korupcije ?
U najnovije vrijeme, Hrvatska ima svoje „sveto pismo“, važan dokument za borbu protiv korupcije. Službeno se dokument naziva STRATEGIJA SPJEČAVANJA KORUPCIJE ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. GODINE. Hrvatski sabor je usvojio Strategiju na sjednici od 29. listopada 2021. godine.
Što sve piše u Strategiji ?
U uvodu, točka I., najviše zakonodavno tijelo konstatira da nastavlja „ kontinuirano strateško provođenje i nadograđivanje antikorupcijskih mjera u Republici Hrvatskoj, nakon isteka razdoblja važenja Strategije suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020.godine“.
U nastavku se zaključuje da je „borba protiv korupcije jedno od prioritetnih područja javnih politika u okviru strateškog cilja 3. Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine“.
U Strategiji se korupcija kvalificira kao „društveni fenomen sa snažnim negativnim učinkom na vladavinu prava i povjerenje u institucije, kao mi na gospodarstvo, demokratsku političku kulturu te društvo u cjelini“.
E sad, je li ispravno za korupciju kazati da je riječ o društvenom fenomenu ili se radi o društvenom zlu ? Mišljenja sam da svaku negativnu pojavu u društvu treba nazivati na pravi način, u skladu sa težinom njenog utjecaja i posljedica na društveni razvoj. Sam pojam fenomen označava nešto što se rijetko dešava a korupcija je široko rasprostranjena i ne predstavlja rijetkost. Prema tome, korupcija je društveno zlo a ne društveni fenomen.
Što su htjeli postići autori teksta Strategije objašnjenjem da je korupcija društveni fenomen ? Naglasiti ili umanjiti problem ? Kako je proteklo glasovanje na sjednici Hrvatskog sabora ? Svi ZA borbu protiv korupcije ili samo natpolovična većina ?
Zaista, postoji li istinska volja države odnosno njezinog najvišeg zakonodavnog tijela, da se efikasno bori protiv korupcije kao „društvenog fenomena“ ili je riječ o zakonskoj formalnosti koju treba ispuniti da bi se udovoljilo zahtjevima Bruxsella u skladu sa NPOO- Nacionalnog plana za oporavak i otpornost Republike Hrvatske gdje je predviđeno 44 milijuna kuna EU novca za unapređenje i provedbu mjera za kontrolu i sprječavanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ?
Subjekti borbe protiv korupcije
U Strategiji je navedeno da je „područje formiranja antikorupcijske politike u nadležnosti Ministarstva pravosuđa i uprave, Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora, a provedba politike u nadležnosti svih državnih tijela“.
Prema Strategiji, postoji radno tijelo, Savjet za sprječavanje korupcije Vlade Republike Hrvatske sastavljeno od predstavnika relevantnih javnih institucija i organizacija civilnog društva. Postoji i Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije koje djeluje na parlamentarnoj razini. Povjerenik za informiranje, Pučka pravobraniteljica, Državno izborno povjerenstvo, Državna komisija za javnu nabavu, Državni ured za reviziju i druga tijela, važni su čimbenici efikasne borbe protiv korupcije.
„Represivni dio mehanizma čini „uskočka vertikala“ koja se sastoji od Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), kao posebnog državnog odvjetništva zaduženog za progon kaznenih djela korupcije i organiziranog kriminaliteta, osnovanog 2001. godine“, navodi se u Strategiji.
Dakle, utvrđen je zakonodavni okvir i subjekti koji trebaju djelovati protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta. Nema formalnih i praktičkih razloga za nedjelovanje. Potrebna je samo volja politike, institucija i državnih tijela.
Najrizičnija područja nastanka korupcije i organiziranog kriminaliteta
Nismo dosad imali prilike gledati na TV privođenja čelnika JLS i područne samouprave osim u par slučajeva zbog vožnje u alkoholiziranom stanju ili nekih drugih minornih kaznenih djela. Niti zloupotrebe korištenja EU novca nisu u značajnijoj mjeri registrirane prilikom realizacije projekata u lokalnim samoupravama i tvrtkama u vlasništvu gradova i općina.
Znači li to da nema korupcije na lokalnoj razini ili se radi o nedovoljnoj angažiranosti institucija i državnih tijela koje bi se trebale baviti tim „društvenim fenomenom“ ? Ili su, kako vele neki stručnjaci, nedovoljno razrađeni alati za bavljenje korupcijom na lokalnoj razini. Službe i mediji prate zloporabu položaja i ovlasti čelnika na nacionalnoj razini i javnim poduzećima.
Ako se pročita što piše u Strategiji, vidljivo je, javna nabava spada u rizično područje nastanka korupcije i organiziranog kriminaliteta zbog velikog ekonomskog interesa koji iz nje proizlazi. Ništa manje rizično područje nije prostorno planiranje zbog značaja i vrijednosti koju ima teritorij odnosno prostor. Lokalne samoupravne jedinice (naročito one u priobalju) su kontinuirano „na meti“ krupnog kapitala i sprega sa lokalnim dužnosnicima je neminovna. Pitanje je samo vremena i novca, pa kada do te sprege dođe, „zadatak“ lokalnog čelnika je povezivanje u mrežu sa dužnosnicima na državnoj razini čija je uloga da „poguraju“ rješavanje nekog predmeta ili „blokiraju“ sankcioniranje počinjenog kaznenog djela pogodovanja, prekoračenja ovlasti, zloupotrebe položaja i dr.
Manjkave zakonske odredbe i pravila postupanja
Praksa je pokazala, zakoni su nedorečeni, sadrže određene nedostatke i nisu dovoljna zaštita protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta. U Republici Hrvatskoj, navedeno je u Strategiji, potrebno je staviti naglasak na podizanje političke pismenosti i demokratske kulture građana te na podizanje svijesti o važnosti sudioničke demokracije. Organizacije civilnog društva često nastupaju kao vanjski korektiv vlasti te se jačanjem njihove uloge i kvalitativnim unaprjeđenjem njihovih kapaciteta pridonosi borbi protiv korupcije.
Kako to izgleda u praksi izvan teksta i programa Strategije ?
Iskustva udruge „Naši ljudi-Gente nostra“ Umag-Umago, nisu dosad bila pozitivna. Ocjenjujemo da je vrlo loš stav kojeg Službenik za informiranje Grada Umag-Umago zauzima prema podnositeljima zahtjeva za pravo na pristup informacijama.
Traži se bilo koji način, da se ne udovolji zahtjevu za informacijom. Nezakonito se produžuju rokovi za odgovor, ili se uopće ne rješava zahtjev pa nastupa tzv. „šutnja administracije“. To samo govori, da je rad umaške gradske administracije netransparentan i da se nešto krije. To je barem jasno !
Strategija za sprječavanje korupcije i organiziranog kriminaliteta je u posebnom poglavlju, istakla važnost proaktivnog objavljivanja informacija od strane tijela javne vlasti jer to predstavlja najbrži put za pribavljanje informacije. Samo izuzetno bi podnositelj zahtjeva za informacijom trebao koristiti mehanizam zaštite pred drugostupanjskim tijelom odnosno u konačnici Visokim upravnim sudom.
Nažalost, predsjednik udruge i član gradskog vijeća Marino Paretić mora redovito svoje pravo na pristup informacijama tražiti putem drugostupanjskog tijela, Povjerenika za informiranje u Zagrebu.
Začuđujuće je, Službenik za informiranje Grada Umag-Umago, ne haje previše niti za rješenja Povjerenika za informiranje, što znači, da ne poštuje rokove navedene u rješenju drugostupanjskog tijela.
Sve to govori, da Zakon o pravu na pristup informacijama, nije dovoljno efikasno odredio sankcije za kršitelja zakonskih odredbi, u ovom slučaju Službenika za informiranje, koji bi se prvi trebao pridržavati zakonskih odredbi!
Ozbiljni nedostaci kod primjene zakonskih odredbi mogu se uočiti i kod primjene Zakona o javnoj nabavi, Zakona o proračunu i drugim zakonima.
Za ne vjerovati je, koliko je umaška gradska administracija zastranila i ne poštuje zakonske odredbe. Nije teško zaključiti, da se iza takvog grubog kršenja zakonskih normi kriju veliki materijalni i financijski razlozi. Gradska uprava je podijeljena na manjinu koja odlučuje i većinu koja (u strahu) bespogovorno odrađuje i šuti.
Strategija opisuje razne nedostatke u radu lokalne i državne administracije. Naglašava se, kako je unatoč postignutim važnim rezultatima, potrebno trajno ulagati napore u postizanju pune transparentnosti i otvorenosti za sva tijela javne vlasti na svim razinama, pa i u području javnih financija.
Ocjenjujemo kao udruga, da su iznesene ocijene u Strategiji preblage, da se poslužimo medicinskim rječnikom, kao da je riječ o grlobolji koja se može liječiti antibioticima.
Ne, u pitanju je mnogo teža bolest a liječenje mora biti radikalno, kirurškim putem. A to može samo represivni aparat (DORH, USKOK, PNUSKOK i sudovi) čija je uloga u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta posebno naglašena u Strategiji.
Zbog opširnosti i raznih nedostataka u zakonima, analizu primjene spomenutih zakona objaviti ćemo u sljedećem tekstu: Korupcija-društveni fenomen ili široko rasprostranjeno društveno zlo ? (drugi dio).
Obradio: Veljko Ivančić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg)
