Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Komentar na otkaze kulturnjacima Umaga
Objavljeno: 04.06.2020 u Objavljeno: 10:41
Čemu šutnja?!
Jedna od najzanimljivijih riječi je zasigurno riječ kultura. Na prvi pogled taj se pojam čini širokim, a time i značenje doima se razvodnjenim. Međutim, ako se dublje istraži ovaj pojam on nam daje uvid u spoznaju da se ovdje radi o nečemu apsolutno ključnim za čovječanstvo, a MI (ovdje se misli na nas ljude) odnosimo se podcjenjivački naspram kulture, na vlastitu štetu. Pod pojmom kulture u najširem smislu označavano sveukupno ljudsko kreativno ostvarenje u odnosu na ono što je stvorila priroda. Opće je prihvatljivo da je čovjek jedino živo biće koje dosita posjeduje kulturu, a što znači da čovjek uz to, što može prenositi znanje, vrijednosti ideje, koje nam ne samo pomažu preživjeti već nam omogućuju i kreativno stvaralaštvo u oplemenjivanju ljudskog uma i svakodnevnog života.
Kultura, đavolji posao
Jednom prilikom u pismenom odgovoru jednom od čelnika ovog Grada usporedio sam mu vino i kulturu. Pa da opet citiram i kažem da je vino dar bogova tako se kaže. Kultura to nije, pa bi se reklo da je ona đavolskog podrijetla, kad vidimo koliko se ljudi nje boje - baš kao vrag svete vode. Nekim ljudima kultura ima negativan prizvuk, bolje rečeno isključivo komercijalno značenje, a što je vidljivo iz najnovijih odluka gradskog oca koji se svojim odlukama, o nazovi štednji, okomio na kulturu i kulturne radnike koji stvaraju kulturni imidž ovog Grada. Citat: Portal Glasa Istre autor Chiara Bilić tekst od petka 22. svibnja : „Grad Umag otišao…. Prvo su smanjenje plaće, a sada je ostalo bez posla 20 ljudi..“ Grad Umag nema zakonske mogućnosti imati neuravnotežen proračun, kao što je to moguće u slučaju države, već ima obavezu uravnoteženja prihod i rashoda. Ako s jedne strane donesemo mjere pomoći za gospodarstvenike koji su pretrpjeli najveće štete, s druge strane moramo usvojiti mjere štednje….“
Stvaranje novca, a ne potrošnja
Ovom odlukom poistovjećene su kruške i jabuke, uručeni su otkazi kulturnim djelatnicima i odgojiteljicama u vrtićima. Odgovor Grada i obrazloženje (citat ) toliko je nekonzistentan, tipičan birokratski odgovor bez imalo grižnje savjesti o ljudskim sudbinama. Ujedno i ravan totalnom nepoznavanju kulture i kulturnih aktivnosti. Ili su pak vrli gradski birokrati ili ti poslušnici negdje došli do etimološkog značenja riječi kultura, a koja potječe od latinskog glagola colere te istu poistovjetili s bolešću kolerom te odlučili da njima ne treba još jedna pandemija. Stoga su odlučili u začetku istisnuti tu bolest. Jer nisu razumjeli niti shvatili da je kultura, a osobito muzejska djelatnost i gospodarski subjekt. Ako jedan Beč ostvaruje milione i milione eura kroz muzejsku gospodarsku djelatnost, trebao bi i Umag ostvarivati maleni dio od svoje gospodarske direktne ili indirektne aktivnosti. Pravnički rečeno, neznanje ne opravdava činjenje, stoga ovakva odluka u najmanju ruku je ishitrena. Pametni su odavna shvatili da kultura nije u svrhu potrošnje javnog novca već obrnuto, u stvaranju novca.
A što nam zauzvrat Grad nudi uz hvalospjeve o kulturnoj strategiji. Hrpu papira i ispraznih riječi. Deklarativnu nemoć! Iliti ,nazovi kulturu, kroz profane kazališne predstave u kojima se glumci odnose podcjenjivački spram publike, okreću leđa publici, zaboravljaju tekstove i što sve ne jer i tako su to, jedrenom riječju, za njih „tezge“. A što to publika plaća nije ih briga. O koncertima zabavnog i snobovskog karaktera ne treba trošiti riječi već samo konstatirati „pompozna kvazi kultura“. Već određeno vrijeme na ovim prostorima djeluje Žkultura, niti čak nekultura, gdje nema pomaka u razvoju u neku dublju duhovnu dimenziju ili suvremeni izričaj, osim one uglancane vanjske.
Rasipanje javnog novca ili otkazi?
Čovjeka oduvijek najviše vesele obrazloženja. Obrazloženja u ime nečega? Kao i gore citirano:“… U ime štednje i pomoći gospodarstvu!“ Ako se ne štedi u korištenju službenog auta u privatne svrhe po cijeloj Istri i tako što se auto neprestance parkira ispred vlastitog doma, u tiskanju nesvrsishodnih jumbo plakata gdje sami sebi reklamiramo sebe, trošenju kubika i kubika vode u javnim radovima kojima niti u najprofitabilnijim gospodarskim vremenima nisu potrebna, zalijevanju ogromnih parkova i nefunkcionalnih cvjetnjaka, opet samo zbog dekorativnih zahvata da bi se uzdisalo od isprazne ljepote, pripituje se: Je li štednja u ljudskim sudbinama ili rasipanju javnog novca?!
Nažalost, ovaj Grad je u posljednje vrijeme postao Grad podobnih, a ne sposobnih. I sljedeći kojima prijeti „noga“ bit će iz ove druge skupine. Jer Gradu trebaju poslušnici. I stoga pitam čitatelja i građane ovog Grada: Čemu šutnja!!!!!
Piše: Zlatan Varelija