Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Komentar: Lerotić ode u samostalne vode?
Objavljeno: 01.06.2023 u Objavljeno: 19:22
Put putuje Marin Lerotić
I što je tu čudno? Nakon vijesti o napuštanju Marina Lerotića redova IDS-a, opet se zatresla politička scena Hrvatske. Bilo bi bolje da se zatresla od uhićenja korumpiranih političara, što bi narod obradovalo, a ovako je samo još jedna žablja vijest odjeknula u hrvatskoj političkoj močvari. Deja vu. Političar ostvari zacrtani cilj, pa okrene leđa svojima koji su ga politički prometnuli. Naravno, nitko nije vezan pupčanom vrpcom za Partiju i zašto ju ne bi u nekom trenutku napustio.?! Lerotić je objasnio da napušta stranku, ali ostaje na liniji IDS-a, no kao slobodan strijelac. Znači, malo bi piškio, a malo kakio. Oportunistički. Možda je pomislio da mu na taj način ostaje više “municije” za paljbu po protivnicima. Daj Bože, jer to bi značilo da ostaje koalicijski partner IDS-a koji će ojačati njihove prve borbene linije. Biti pridruženi artiljerac ili snajperist kad ustreba. Drugim riječima, razlog ostavke bi se mogao protumačiti tezom - htio je da skupa budu jači u napadu. I to je baš efikasan politički plan. Napustiš svoje suborce, da bi ih potom ojačao. Jedino što bi se tom mladom političaru dalo zamjeriti je, način na koji je to učinio. Praktički ih je neugodno iznenadio svojom odlukom, i izgledalo je kao neprijateljski čin, što je on negirao. Je li to ipak negacija negacije pokazat će vrijeme. Da je odista mislio sve što je u oproštajnom pismu napisao bilo bi istinitije da je to glasno izgovorio u svojoj središnjici.
Stisnuo ruku predsjedniku i ostalim suborcima, pa zapjevao: „Ciao amici, ciao i put putujem, ali ništa se ništa, promijenilo nije…” i time slavodobitno zatvorio vrata IDS-a. Koja bi mu uvijek ostala odškrinuta.
Međutim, politički mladci nemaju strpljenja. Često se puta ne zadovoljavaju sporednim ulogama u stranci, a naročito dosegnu li politički plafon u Saboru. Pri tome zaborave zahvaljujući komu su to postigli? I kad nadrastu obične članove postavljaju se iznad Majke Partije, pri čemu ne kuže da napuštanjem stranačke obitelji, jednoga dana u politici (po)ostaju autsajderi.
U Istri, priznali ili ne, još jedino IDS funkcionira kao ozbiljna politička stranka po uređenom modelu upravljanja - demokratskom centralizmu. Naravno, i to je bila klijentistička stranka (kao i svaka stranka na vlasti), no sada čiste u svojim redovima i bore se protiv častohlepnih, raznih sinekura i foteljaša, koje su izjedale iznutra njihovu partiju. Žele pod svaku cijenu promijeniti svoj stari imidž, za što se najviše zalaže njezin predsjednik Dalibor Paus. I dok druge političke Partije u gradovima gdje obnašaju vlast, uopće ne djeluju u političkom životu JLS-a, i gotovo se od izbora do izbora ne čuje za ikakve partijske aktivnosti SDP-a, HDZ-a, Možemo, Mosta, HNS-a, HUS-a… i ne zna se tko su njihovi članovi, IDS-ovci, iako razbijeni u nekim sredinama rade s ljudima na terenu, djeluju proaktivno, osluškuju probleme svojih sugrađana i pokušavaju vratiti povjerenje birača. Ovi drugi bježe od svojih birača jer su postigli svoje zacrtane ciljeve. Domogli se radnih mjesta u gradskim firmama i raznih poslića te su bezbrižni zaronili u političko blato. Sve do narednih izbora, kad će opet prismrdjeti iza nekih okićenih štandova s političkim programima ne bi li osvojili ili zadržali vlast. Prvenstveno iz osobnih interesa i onih svojih kompanjona. Ne postoji stranačka politička konkurencija u ovoj našoj političkoj žabokrečini, samo politička konkurencija pojedinaca. Mahom Šerifa koji s novcima svojih sponzora kupuju sebi stranačko liderstvo, a proračunskim parama stvaraju mrežu jataka koji ih održavaju na vlasti. Takva količina poniženja glasačkog tijela izaziva mali izlazak na izbore i ne motivaciju, pa pobjeđuje vojska poslušnika vezana uz gradski bastion i Partiju na vlasti u čijoj se kuhinji hrane.
I dok “reformirani” IDS-ovci djeluju aktivno u zajednici, drugi iz prikrajka već kuju lukavi plan za novu izbornu utakmicu kako izvojevati ili ponoviti pobjedu i još si zadovoljiti nove apetite. Pa sve dok IDS-ovci rade, normalno je i da griješe. Ostale političke stranke su se zavukle u svoj brlog, ništa ne rade pa ne mogu ni biti pod lupom ili pritiskom javnosti te medija. Uvijek najbolje prolaze neradnici, jer ne mogu pogriješiti!
Možda je Lerotić osamljeni ratnik svjetla koji je polupao lončiće, vjerujući da će napuštanjem stranačkih pravila i reda u IDS-u, soliranjem ostvariti bolju percepciju javnosti, brže se profilirati kao nestranački kandidat. Međutim, izgubio je iz vida činjenicu da mu sreća može okrenuti leđa, jer je napustio svoju bazu birača, pa će ovi pobjeći od njega, jer je on prvi pobjegao od njih. Daj Bože da ne postane još jedan ratnik tame.
Sanja Bosnić