Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Koliko dugo još, Vili Bassanese, može trajati na funkciji gradonačelnika ?
Objavljeno: 19.10.2024 u Objavljeno: 20:45
Tko je gori, podmićenik ili podmićivač ?
Poznata je ona izreka, „od osobe koja prima mito, gora je samo osoba koja ga daje“ ?!
Ova posljednja 20. sjednica umaškog Gradskog vijeća, još jednom je pokazala, da nema kraja namještanja i prodaji gradskog zemljišta raznim „investitorima“ koji grade stanove i apartmane na slobodnom tržištu nekretnina, za imućne nerezidente koji višak svog kapitala ulažu u nekretnine.
Država pokušava uvesti reda u izgradnji stanova, a Bassanese stvara planirani i dogovoreni nered ! E sad, tko je moćniji, Država ili umaški gradonačelnik ? Ostaje za vidjeti.
Moram se ovaj puta dotaknuti i ponašanja Ivana Belušića, predsjednika Gradskog vijeća Grada Umag-Umago. Čime ga je Vili Bassanese zadužio da tako poslušno odrađuje zadatak, sprječavanje bilo kakve rasprave oporbenih vijećnika o bilo kojem pitanju na dnevnom redu Gradskog vijeća ? Radnim mjestom tajnika Sportske zajednice ili nekim drugim pogodnostima ?
Zaprepašćujući je način na koji Ivan Belušić vodi sjednice gradskog vijeća. Pa toga nema ni u Hrvatskom saboru. Prodaje se gradska imovina a predsjednik GV ne dopušta oporbenim vijećnicima da kažu o tome svoje mišljenje. Vrijeme je, da se oporbeni vijećnici zajednički obrate nadležnim institucijama ove države (Saborski odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav) i prijave nemogućnost da ostvaruju njima zakonom utvrđeno pravo, da sudjeluju svojim raspravama u radu gradskog tijela u koje su izabrani i dali zakletvu da će raditi u interesu građana.
MI GRAĐANI UMAGA, ONEMOGUĆENI SMO, DA PUTEM NAŠIH PREDSTAVNIKA KOJE SMO IZABRALI U GRADSKO VIJEĆE, BUDEMO INFORMIRANI O PRODAJI GRADSKE IMOVINE JER GRUPICA UMAŠKIH VLASTODRŽACA OPSTRUIRA NJIHOVO VIJEĆNIČKO DJELOVANJE I RAD.
Poteškoće demokratskog funkcioniranja umaškog gradskog vijeća mogu razriješiti samo institucije Države!
Podsjećamo da je na 19. sjednici Gradskog vijeća, oporbeni vijećnik Marino Paretić pitao zbog čega u vijećnici nema istaknutog grba hrvatske države ? Odgovor predsjednika vijeća bio je nesuvisli (nebulozni) a činjenica je, da je u međuvremenu proteklo daljnjih 55 dana, a istaknutog državnog grba u vijećnici i dalje nema. Znači li to, da se Grad Umag-Umago odrekao države Hrvatske i njenih zakona i propisa ?
Tko će biti kupac gradskog zemljišta ?
Da se razumijemo, ne prodaje se samo tako nepoznatom kupcu oko 20.000 m2 gradskog zemljišta koje je prethodno urbanizirano i gdje je moguće graditi nebodere od 10 katova i 30 metara visine. Praksa je pokazala, da se veliki investitori sa hrvatskim tvrtkama čiji su osnivači nepoznate tvrtke sa sjedištem u poreznim oazama (npr. Cipar i dr.) javljaju na natječaje i u pravilu daju najbolje ponude. Umag nije iznimka u tome. Jedna analiza dosadašnjih kupaca gradskih zemljišta koja su se dosad prodavala, potvrdila bi navedenu praksu.
Trebamo li vjerovati da je gradonačelnik Vili Bassanese „poštenjačina“ koji o tome ništa ne zna i ni na koji način nije povezan sa cijelom pričom ?
Od novca kojeg će se dobiti prodajom gradskog zemljišta , jedan dio će biti utrošen za izgradnju obalne šetnice s kojom se pogoduje opet stranim investitorima. Prema tome, Vili Bassanese je pročitana knjiga.
Sjećate se davne afere tajnih ortaka u Dubrovačkoj banci ? Tajni ortaci su uvijek u modi. Njihova imena nisu vidljiva jer su tajni ortački ugovori pospremljeni kod javnih bilježnika koji nemaju zakonsku obvezu da objavljuju sadržaje takvih ugovora. Posebno su interesantni tajni ortački ugovori kod javnih bilježnika u susjednim državama. Čak niti državnom odvjetništvu, javni bilježnici ne moraju ništa ukazivati, osim ako to od njih izričito ne traži DORH odnosno USKOK. Čudna je ta javnobilježnička funkcija. Po zakonu o javnom bilježništvu (čl.2.st.2. Zakona) javni bilježnici imaju svojstvo osobe javnog povjerenja, štite pravni sustav države, a tu i tamo, prikrivaju kriminal s obzirom da čuvaju u tajnosti nezakonite ortačke ugovore u kojima je riječ o korupciji. Naglašavamo, rade po zakonu.
Prema tome, sve što se tiče korupcije i organiziranog kriminaliteta je u rukama represivnog državnog aparata, ako sazna, odnosno posumnja u postojanje takvih ugovora .
Mi „obični smrtnici“, možemo samo pretpostavljati ima li ili nema, nečeg kriminalnog u odlukama izvršne vlasti obzirom da ona nastoji zamaskirati svoje nedjelo. Evidentno, štetna prodaja gradskog zemljišta na k.č. br. 1839/145, 1842/1, 1842/4 i 1841/1 dovodi u vezu sa svime što je prethodno navedeno.
U situaciji kada u Umagu ne djeluju vijeća mjesnih odbora (odluka gradonačelnika da ne raspiše izbore nakon isteka mandata), građanima preostaje samo neposredno odlučivanje putem referenduma. Prijedlog za referendum može podnijeti 1/3 članova predstavničkog tijela, ali o tome odlučuje kvalificirana natpolovična većina koja podržava gradonačelnika. Ne preostaje drugo već skupiti potpise od najmanje 20% ukupnog broja birača o čemu kasnije odlučuje nadležna teritorijalna državna uprava. Na liste je potrebno staviti svoje ime i prezime, OIB i potpis. Nažalost, mnogi građani, zbog straha od eventualnih posljedica po sebe ili obitelj, nisu spremni staviti potpis na listu za referendum.
To pokazuje stupanj demokratičnosti društva u vremenu kojeg živimo. Nije dovoljan Ustav Republike Hrvatske koji određuje naša ustavna prava. Potrebno je puno više, vladavina prava neke države, dokazuje se svakodnevno u praksi.
Ovih dana u Italiji, započinje prikazivanje filma o životnom i političkom putu Enrica Berlinguera, povijesnog vođe talijanske komunističke partije od 1972. do 1984., cijenjenog i od svojih ideoloških političkih protivnika. Za njega je rečeno da je bio koherentna politička osoba, kako je govorio u javnosti pred milijunima svojih pristaša, tako se i ponašao u svom privatnom životu.
Daleko je to od ponašanja današnjih političara, od lokalnih do državnih. Mnogi od njih u javnosti govore o poštenju, a skriveno uzimaju novac, postaju tajni ortaci i spremni su na svakakve nezakonite ustupke onima koji ih plaćaju.
Ne možemo se baš pohvaliti da imamo poštenu i principijelnu političku klasu.
Komentar: Veljko Ivančić