Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Knjiga koja se čitanjem gleda kao film: “Perica, kišni čovjek”, Hajrudin Merdanović
Objavljeno: 17.12.2022 u Objavljeno: 22:10
Bolna životna priča o bezimenom čovjeku, s happy endom
Gotovo da i ne postoji osoba koja nije čula ili pogledala kultni film redatelja Barry Levinsona “Kišni čovjek” (Rain man) u naslovnoj ulozi s Dustinom Hofmanom (Raymond) i Tomom Cruisom ( Charlie). Ovih dana pojavila se u javnosti hrvatska verzija sličnog naziva, knjiga iz pera novinara 24sata, Hajrudina Merdanovića: “Perica, kišni čovjek”. Zašto, i što je zajedničko američkom i hrvatskom Kišnom čovjeku? Profili glavnih likova na kojima se bazira konceptualna građa radnje u filmu i knjizi. Naime, “vezivno tkivo” obaju uradaka spajaju likovi koji žive u svom unutarnjem svijetu uvjetovanom zdravstveno/psihičkim teškoćama, zbog čega im je otežan kontakt s vanjskim svijetom što ih okružuje. A to odsustvo “normalne” tj. standardne komunikacije i nemogućnost zadiranja u njihovu unutarnju dimenziju, stvorilo je dijalošku barijeru zbog kojih se u filmu i knjizi Merdanovića, sve zbiva kako se zbiva – dramatično! Glavni lik filma Rain man je autist, a Perica iz naše knjige, Kišni čovjek pati od duševne zaostalosti i ne govori, tek ponekad izusti po koju riječ.
Dramatičnost u knjizi, za razliku od one filmske, je snažnija jer se u tu ne radi o fikciji, već istinitom, biografskom događaju, o bezimenom čovjeku za kojega se godinama nije znalo tko je ustvari on. Možda je riječ o jedinstvenom slučaju na svijetu, radi čega se knjiga i doima nevjerojatnom i začudnom, poput fikcije. Pisana je po predlošku novinskih članaka nastalih i objavljenih u 24 sata u 2016 godini.
N.N., neodređena osoba punih 36 godina
Radnja knjige tematizira život pronađenog maloljetnika (15), 19. kolovoza 1980. godine na ulicama Drniša, smještenog potom u Psihijatrijsku bolnicu Rab, od kada nitko više nije nastojao ući u trag njegova biološkog i geografskog podrijetla. Godine 2016. točnije, 19. kolovoza u Psihijatrijsku bolnicu Rab, stiže novinar Merdanović iz 24sata gdje igrom slučaja u razgovoru s ravnateljicom bolnice Vesnom Šendula Jegnić doznaje za nevjerojatnu priču o čovjeku bez identiteta, bez posjedovanja ijednog osobnog dokumenta kojim dokazuje svoje postojanje. U bolnici mu je neslužbeno nadjeveno ime Perica Matas, ali se u državno-administrativnom sustavu vodio punih 36 godina kao osoba N.N. (Nomen nescio, izraz koji se koristi za anonimne ili neodređene osobe.)
Nije postojao, a bio je živ!
Tužan slučaj i nesretna kob Perice privukla je pozornost novinara pa uz podršku svoje redakcije, sam kreće u potragu za identitetom (ne)postojećeg čovjeka. Potragu započinje u Drnišu gdje je Perica kao 15 godišnjak pronađen, a samo nakon 36 dana pisanja o slučaju i međunarodnih objava priloga i fotografija, Merdanović otkriva tko je ustvari njegov Kišni čovjek. Identificiran je kao Sajid Kešić iz Kamačana kraj Prijedora, a nestao je 14. kolovoza 1980. te ga je nakon bezuspješnog traganja, Sud 2011. godine službeno proglasio mrtvim…Osim pripovijesti o tragičnoj sudbini Perice-Sajida knjiga istodobno tretira i osuđuje problematiku našeg nedodirljivog administrativnog sustava, indolentnost i nebrigu birokratskog aparata u kojem službenici, oni u bivšoj državi Jugoslaviji, a jednako tako i ovi današnji nisu odradili svoj posao vezan uz prava anonimne osobe. Perici tako nije nikad određen novi identitet, radi čega je izgubio sva ljudska prava koja pripadaju stanovniku jedne države. Zbog tog propusta, zatekao se u apsurdnoj situaciji. Službeno nije bio zaveden među živima, što je kasnije impliciralo niz poteškoća i ograničenja njegovih prava, počevši od onih da nije imao osobnu iskaznicu, zdravstveno osiguranje, te nije mogao biti smješten u adekvatnu ustanovu u kojoj bi mu bila pružena odgovarajuća skrb. Zvuči, apsurdno, ali Perica službeno nije 36 godina postojao, a bio je živ!
„Filmična“ priča
“Perica, kišni čovjek” je knjiga koja se ne čita. Ona je toliko “filmična”, na tragu noir žanra, da se ustvari, figurativno rečeno, gleda. U njoj se informacije iz stranice u stranicu pretvaraju u pomične slike, koje se nižu kao na filmskom platnu, gdje se kadrovi iz davnine i prizori iz recentnih dana nadovezuju međuovisno i logično u strukturirane odlomke (poglavalja) koji neprestano čitatelja uvlače u nove situacije, držeći ga u rastućoj napetosti. S velikom znatiželjom se iščekuje što će se zbiti na sljedećoj stranici. I tako to traje sve do posljednjih redaka u kojima se razotkriva tajna, tko je ustvari Perica, kišni čovjek.
Korelacija glavnih likova
Knjiga je biografska, pisana kao svojevrsna reportaža, ali mogla bi se svrstati i u roman ceste, u kojem se neprestance izmjenjuju i nadopunjuju radnje dva glavna lika. Perice u bolnici i novinara Merdanovića na izazovnom istraživačkom zadatku koji nas jureći na motoru po Dalmatinskoj zagori vozi kroz Peričinu prošlost, opisanu flashbackovima iz 1980. godine i izmjenama momenata iz aktualne stvarnosti, gdje se u toj intimnoj drami čitatelj emotivno povezuje s Pericom, svjestan da se radi o neupitnoj istini, a ne nekoj izmaštanoj fabuli i nestvarnom čovjeku koji živi izgubljen u svoja dva svijeta. Bezumlju, unutarnjem i ovom vanjskom gdje se totalno izbrisala granica sigurnosti i zaštite njegove osobnosti.
Vraćen administrativno u život
Autor vrlo fluidno i gotovo poetski mjestimice spaja paralelne radnje, rekonstruiranu prošlost i osobine nepoznatog junaka, dok se istodobno hvata u koštac s brojnim dvojbama i (dez)informacijama u istrazi koju vodi oko izgubljena čovjeka, transformiranog u Pericu. Pri tome ni u jednom trenutku ne gubi nadu da će razotkriti njegov rodni identitet čime još zaraznije veže čitatelja za knjigu, ne ispuštajući je iz ruku sve do zadnje stranice. Prepušteni vještini piščeve pripovijesti, s nestrpljenjem se stiže do zadnjih stranica, na kojima se događa dirljiv rasplet. Naprosto senzacionalan obrat, kao u pravoj bajci. Javljaju se na telefon novinaru Merdanoviću 36. dan potrage Peričina braća i sestre koji ga prepoznaju po fotografiji iz mladosti, objavljenoj u novinama. Nakon što je opet oživljen administrativno Sajid Kešić, alias Perica, dobiva osobne isprave i smješten je u zagrebačkom Centru za rehabilitaciju gdje o njemu i danas brinu zaposlenici velikoga srca.
Odličan dar pod jelku
Knjiga je originalna, utilitarna i zanimljiva koliko i sama nevjerojatna radnja utkana u njezinu svaku stranicu tvoreći tako jedan šareni sag. Ona pripovijeda baš sve, od toga kako se dogodila jedna krivotvorina života i nesretnog poigravanja sudbine s jednim čovjekom, a koji biva upravo zahvaljujući veličini drugog čovjeka, novinaru Merdanoviću, vraćen u istinski život.
Stoga, i zbog trganja za istinom, za dobrim djelima i čudima u ovo Božićno vrijeme, kao i lakoće čitanja, predlažem da ju što prije uzmete u ruke, pročitate i darujete svima koji žele vjerovati da i kad zatvorimo korice knjige, naša je dužnost, na kraju krajeva, istinskom brigom i humanošću težiti ispraviti svaku ljudsku nepravdu. Želimo vjerovati da će “Perica, kišni čovjek” uskoro doživjeti i svoje hrvatsko filmsko izdanje koje će osvojiti svijet.
Govoreći o Perici, liječnik Orešković s rapske psihijatrije je rekao: ”Ova priča s Pericom Matasom je zapravo filmska priča. Spektakularna, gotovo magična. Ono što mislim, i moja je preporuka hrvatskim režiserima, jest ako žele napraviti film koji će osvojiti Oskara, onda je to svakako priča o Perici Matasu, odnosno Sajidu Kešiću, koji je 36 godina boravio u ovoj ustanovi gdje je napokon dočekao da ponovno pronađe svoju biološku obitelj.” Još jedna potvrda da se ova knjiga čitanjem gleda.
Sanja Bosnić
Zahvala
Hvala spisatelju i kolegi novinaru Hajri na ovoj dirljivoj i fascinantnoj knjizi. I hvala mu u ime naše male redakcije, ali brojnog čitateljstva, što je s nama osobno podijelio za naš portal Tiramolu ovu bolnu ljudsku priču. Nadamo se skorom susretu na književnoj večeri s autorom i “Pericom, kišnim čovjekom”, u Umagu na književnoj večeri, na koju ste već unaprijed pozvani. I za kraj važna napomena.
Novinaru Hajrudinu Merdanoviću je u povodu 3. svibnja Svjetskog dana slobode medija, Hrvatsko novinarsko društvo dodijelilo prvu nagradu "Marija Jurić Zagorka" za pisano novinarstvo u 2016. godini. Nagrađen je za seriju tekstova objavljenih u 24sata o slučaju tzv. čovjeka bez identiteta. Merdanović je, naveli su u HND-u, pronašao čovjeka koji je 36 godina bio bez identiteta, te mu nakon nekoliko nastavaka uspio pronaći brata i sestru.
Sanja Bosnić
.jpg%2C%20matija%20vla%C4%8Di%C4%87%20ilirik.jpg?1763380405502)
