Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Kmečanje istarske socijaldemokracije zbog mjesta na izbornoj listi
Objavljeno: 17.07.2020 u Objavljeno: 09:46
A, tko voli kmečavce?
Ovih dana započelo je medijsko kmečanje istarskih „socijaldemokrata“ putem njihovih medija. Ne, što su ti mediji socijaldemokratske provenijencije već iz nekih njima zajedničkih znanih poriva. Kmečanje je doživjelo orgazam potpisivanjem sporazuma IDS i „Restart“ koalicije. Naravno, zbog borbe za mjesta na zajedničkoj kandidacijskoj listi.
Vodstvo SDP-a Istre nema pojma o socijaldemokraciji
Najlakše je sada kmečati, roniti suze nakon nerada i ukazivati da je netko drugi kriv, a krivci su oni sami i njihov nerad. Već pet, šest godina na prostorima Istre socijaldemokrati su imali šansu ostvariti ono što su nekada izgubili, jer se već duži period njihov najvažniji suparnik IDS nalazi u krizi političkog identiteta. Od prepoznatljive narodnjačke izvorne stranke izrodili su se u nekakav surogat liberalne stranke bez vlastita identiteta. I u tom se procijepu izgubljenog identiteta vladajuća istarska stranka odvojila od naroda. I gle čuda? Namjesto da SDP osvoji te prostore Istre, Partija sad kmeči. Radom i programom se nisu profilirali, osim što si nameću slavu kroz medije. I sada nakon uleta IDS-a u koaliciju, istarskom SDP-u najlakše je kmečati. A kmeče naprosto iz razloga što njihovo današnje vodstvo nikada nije razumjelo socijaldemokraciju. Niti ju je razumjelo, a niti je sposobno razumjeti. Njima socijaldemokracija služi da bi trgovali za vlastite potrebe. Život na ovim prostorima koji nam oni nude, a u kojima obnašaju vlast, svakodnevno je izložen manipulaciji, koja svojim djelovanjem umotana u sjajni celofan laži, hrani se, i živi od tih laži šireći ih kao istine. Vlastito je ljudsko gnijezdo manipulacijom pretvoreno u osvijetljenu pozornicu s precizno programiranim sustavom, gdje je čovjek korišten poput marionete i pretvoren u običnu stvar: Prije uporabe promućkati, nakon uporabe baciti. Nažalost, to je svakodnevnica koju nam istarski SDP nudi.
U socijaldemokraciji nema vladavine nad ljudima!
U demokraciji nitko ne može ostvariti privilegije na temelju bivših zasluga, pa je potrebno znati: tko je tko, i što je što? Socijaldemokracija u Hrvatskoj, a osobito u Istri formirala se od bivše vlasti i nije ju bilo briga za ostvarivanje socijalnih interesa, već očuvanja ranijih stečenih prava. Ako su ljudi ljudi, a stvari stvari, onda vladavina ljudi nad stvarima postaje izvor za razlikovanje među ljudima. A to vrijedi i za vladavinu ljudi nad drugim ljudima. Nitko, ama baš nitko, naprosto nema to pravo vladati nad ljudima kao kakav apsolutist. Stoga istarska socijaldemokracija, sa svojim čelnim osobama nudi asortiman vladavine nad ljudima kao da je vladar građana i ne daj bože radnika te djelatnika. Kroz svoje medije svake četiri godine obnavljaju svoj dvadeseto godišnji prožvakani program u istom celofanu «jer svoje stranačke baze nemaju » poput nekog usnulog sna, obećavajući krležijanski «Fatum» koji će nas građane probuditi iz ovog mučnog sna. Takav njihov „fatum“ koji je stvoren po njihovim utopijskim kriterijima, trebao bi nas valjda izvući iz ovog ružnog sna.
„Čušpajz“ lijevo-liberalne demokracije
Pričaju nam priče kad se probudimo, nakon izbora, sve će biti prelijepo i jednom riječju ulicama i kružnim tokovima teći će med i mlijeko. A te njihove priče, igre prijestolja u Istri i njihov fatumski san nije ništa drugo nego „čušpajz“ lijevo liberalne demokracije, koju ni sami ne razumiju, ali im služi za očuvanje vlastite guzice. Uspostavili su jedan stalni obrazac „lupetanja protiv“ u kojem se kao u iskrivljenom ogledalu izopačuje slika Hrvatske, a napose Istre koju su premjestili u Zagreb. Nemajući druge, europeizirane instrumente za svoje ideološke potrebe, nude nam retoriku, napjeve i pjesme iz starog totalitarnog režima, djelitelja etiketa i partijskih ukora neistomišljenicima, a kao nekoć, za svoju vladavinu angažiraju medije. A ustvari njihov rad svodi se samo na prozivke, bljuvanja protivnika i dijeljene etiketa, s jedinim ciljem- zadovoljenja vlastitog JA. Protagonisti filozofije bijede! Eklatantan primjer vlastite brige za svoje JA, pa ukoliko se ne može postići vlastitom kvalitetom, pretvara se u plakanje i kukanje u nesmiljenoj borbi za mjesta na izbornim listama. Stranačke liste skrojene u njihovom krojačkom političkom salonu koja će nama biračima, po njihovim kriterijima, reći da su njihova najbolja i najmodernija odijela. Na tim listama tako će se naći, nepoznati lokalni ambiciozni poslušnici , „Incitate“, pa naposljetku i Veliki vođe. Najveći u svojim očima. Red njihovih poslušnika, red, nazovimo stručnjaka, red njihove malenkosti i tako dalje… kao na nekoj pokvarenoj torti gdje nakon slađeg slijedi sve slađe, a što se čini slađe to je i otrovnije.
Lista škarta
Oduvijek me progonilo blaženo (ne)uvjerenje da ovakav konglomerat ljudi izmiješanih u jednom političkom loncu mora proizvesti „najbolju“ listu, a tvrdit ću i pod cijenu razapinjana na ideološki križ, da se jedan ovakav politički pamflet spušta na nivo najobičnijeg bofla iliti škarta. Ali što su nam ponudili u čitavom razdoblju svog vladanja? Osim nerazvojnih projekta zabašurenih u celofan, plakanja i nerada, vidljivo je tamo gdje obnašaju lokalnu vlast, a što najbolje osjećaju i građani grada Umaga. No, vladajući kao da boluju od disocijativnog poremećaja identiteta pa najčešće ne vide gdje mi živimo, i kako živimo, u kakvu groznu situaciju su u ovih desetak posljednjih godina doveli žitelje ovog grada. I vješto glume da ono što bi oni „zidali“ nije tek provjerena manipulacija izbornim obećanjima i improvizacija s ne prioritetnim investicijama, potrebnih tek za nekakvu, nazovimo vlastitu izložbu, a kad ta izložba prođe, opet će ostati zgarište kakvo je i bilo, dok će se građani udarati po čelu da su u izbornoj kampanji skandirali caru koji je bio gol! Stoga i ovo kmečanje SDP-a Istre danas samo je farsa u funkciji vlastite pohlepe.
Odrađivanje prošlosti iz vlastitog interesa
Teodor W. Adorno stigmatizirao je amneziju i licemjernu upotrebu pojma „odrađivanje prošlosti“ pri raščlanjivanju pojedinih socijalnih ili inih lijevih pokreta. Danas, više od pola stoljeća poslije, ta amnezija je aktualna i prikazuje se povremeno kao duhovi. Ta zastarjela retorika i neuvjerljivo „odrađivanje prošlosti“ u XXI. stoljeću pogađa naša društva i kulture u kojima su cijele dionice prošlosti na kojima se zaklinje socijaldemokracija a to su: antifašizam, feminizam, socijalizam postale zahvaljujući „retro“ socijaldemokratima utvare koje ih, nažalost, ne proganjaju, već naprotiv, služe da nahrane njihovu vlastitu pohlepu.
Piše: Zlatan Varelija
.jpg%2C%20matija%20vla%C4%8Di%C4%87%20ilirik.jpg?1763380405502)
