Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Kako znati da nam baš i nije stalo!
Objavljeno: 21.04.2023 u Objavljeno: 11:55
Govorili su naši stari „para vrti gdje burgija neće"
Naše je da ukazujemo, na vama je da (ne)reagirate! Nekako smo dojma da nam je sve manje stalo do solidarnosti, ljudske empatije spram bližnjih, ili zaštite prirodnih resursa. Ovih se dana valja priča o još jednom devastacijskom čudnom morskom crvenilu, ali je reakcija mlitava do boli. Opravdanja su toliko benigna da boli glava. Dok smo nekad barem glumatali da nam je stalo, danas je više manje sve prepušteno državnoj, županijskoj iliti gradskoj improvizaciji. Poznata izreka kaže: “Kadija te tuži, kadija ti sudi.”
I tako dok iščekujemo novu turističku sezonu, lamentiramo uobičajeno o prolaznosti života. Zanimljivo, svi sve znaju, a kada treba iskazati građansku demokraciju, zatomimo svoj tako bitan glasić u korist političkih vlastodržaca. Sve manje imamo poriv za izlaskom na izbore, a to politički meštri znaju iskoristiti. A mi sretni i ponosni na iskazani građanski neposluh. Samo, nije to neposluh nego voda na mlin kapitalu koji nas za male peneze formira kao ovisnike o njihovim mjesečnim apanažama. A to u globalu nije dostatno za novo normalno vrijeme. I tako dok oni bildaju poslovne bilance, zadovoljni postignutim, ekipa razvlači od prvog do prvog, s kreditnim teretom na leđima. Ufajući se u misao kako su bitni, dok strepe za svoju poslovnu poziciju.
Postali smo toliki ponizni da to graniči s fanatizmom. Ne usudimo se puno toga na glas izreći, kamoli podržati neku ideju u korist javnog dobra. Takmičimo se u kuknjavi, dočim ljudi odlaze, a neki novi dolaze, mijenjajući društvenu strukturu. "Ja sam Istrijan" , pokazuje se kao floskula današnjoj realnosti. Prošetajte malo naseljima u gradskom okruženju, te se uvjerite kako sve više postajemo golema životna spavaonica u kojoj nema stanovništva, osim u ljetnom razdoblju, kada sa svih strana stižu vlasnici i njihovi prijatelji, gosti ili tko zna koji likovi, jer nam točna evidencijska struktura pridošlica, nije poznata! Umag nije izuzetak, dok se gradi punom parom. Lakše je prebrojati danas otvorene butike, nego zatvorene poslovne prostore. I tako to traje godinama. Starci izumiru, mladi prodaju, a investitori zarađuju. Jesmo li zaista postali neosjetljivi, gluhi, slijepi i nijemi ... Ili nemamo dostatan podražaj? No, što nas to može potaknuti na reakciju? Zanimljivo pitanje.
Piše: Boris/Osijek/ Umag
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg)
