Kako smo proplivali?

Izdvojeno :

Objavljeno: 09.07.2020 u Objavljeno: 21:11

Nigdje ljudskom tijelu nije ugodno kao u vodi

Šećući neodavno s jednim od starih Umažana, umaškom obalom, zaustavismo se na jednoj od uređenih umaških plaža. Uredno posložene ležaljke, pokoji suncobran, ne odveć onih koji uživaju ove ljetne sunčane zrake i tek pokoji kupač. A vrijeme je osvježenja i odlaska na kupanje. I misli mi se vrate pola stoljeća unatrag u vrijeme mojega djetinjstva i našeg svakodnevnog odlaska na uživanje u moru. I sjetih se riječi jednog od mojih školskih kolega, danas uvaženog liječnika koji uvijek zbori: „Nigdje ljudskom tijelu nije ugodno kao u vodi. Voda liječi, odmara, opušta, a to je ono što ljudskom tijelu treba da bi svakodnevno savladavao probleme“.

Stilovi plivanja

I izmjenjujem misli sa svojim sugovornikom. Sjećamo se kako smo kao mulci najprije ronili nekako bočno u dubini manjoj od naše visine. To vijuganje bilo je čarobno. Potom smo počeli „plivati na pasića“ nalik kretanju psa u moru. Potom na ženski prsno pa potom onako muški kraul. Bilo je tu u tom kraulu mlataranja rukama po vodi da se sve pjenilo. I dandanas se sjećam jedne moje kolegice koja je bolje plivala onako ženski nego mi onako muški po naški kraul. A skakanje u vodu bilo je obvezno. Moralo se pokazati. Je li to bilo na pancu, onako na trbuh da je voda prskala na sve kupače u blizini ili na lastavicu da oduševimo gošće ili nešto treće na glavu, sve da se dopadnemo i da budemo važni. A naše kupaće gaćice,smije se moj sugovornik, bile su iz kućne radinosti, koje su ih nam sašile naše vrijedne majke. Platno bi najčešće bilo bijelo ili plavo, a naprijed, po sredini okomito bila je prišivena plava ili crvena traka ovisno o podlozi kupaćih gaćica. S jedne strane bile su u komadu, a s druge su bile pričvršćene sa dva puca (dugmeta). Najteže je po povratku bilo sakriti pred roditeljima mokre kupaće gaćice, koje su se u vrlo kratkom roku mogle osušiti. I još nešto pridoda moj sugovornik. Bilo je važno kupati se do Prvog maja, jer poslije prvog maja kupali su se odrasli. U našem djetinjstvu nije bilo današnjih „leptirića“ oko dječjih ruku, a plastične pojaseve ili „luftmadrace“ imali su samo furešti, mahom Nijemci ili Austrijanci. Protiv straha od mora neplivači su se borili napuhanim crnim „šlaufima“ zračnicama iz kamionskih guma. Kasnije, kada smo proplivali i ronili i dalje su plivale sa nama ove zračnice. Bile su dio naših igara. Jedna od igara kojom smo oduševljavale male naše gošće bilo je i skakanje u more te ronjenje do zračnice i izranjanje u samom središtu koluta iste.

Plaža kod Adriatika privlači i Buježe

A mi Umažani ,nastavi moj sugovornik, u to vrijeme najviše smo se voljeli kupati na plaži zvanoj „Diga“. Bila je to neka vrst gradske plaže, neuređena ali za nas klince prva. Kupali smo se u to vrijeme i od mola kod „Lance“ pa sve do današnjeg prostora Adriatica. Uređena plaža bila je kod hotela Beograd nekadašnjeg Stella Marisa, ali tamo se većinom kupala, nazovi gospoda. Nisu nam dopuštali naše vragolije i uvijek su nas stariji poprijeko gledali. Pričali su mi moji stari da se prva uređena poslijeratna plaža nalazila ispred današnjeg hotela Beograd, nekadašnjeg Stella Marisa. Plažu je 1952. godine otvorio tadašnji Zavod sa socijalno osiguranje NRH uz prisustvo najviših vojnih zapovjednika VUJNA-e i bilo je namijenjeno zdravstvenom turizmu. Plaža je bila zatvorenog tipa i na istoj se nije moglo kupati sve do kraja pedesetih kada je otvoren za cjelokupno pučanstvo. Kad je otvoren hotel Adriatik preselili smo se na plaže pored ovoga hotela, pa dalje, sve do Vile Rite. Prisjetih se i osobno plaže uz Adriatik na kojoj su svoje mjesto našli i mnogi Buježi a osobito Digitronci, Nogomet i kupanje otvorili bi Štrbac, Živko, Stipe i tako od travnja do kraja kolovoza. Šetajući osvježenih misli stigosmo i do današnje plaže na nekadašnjem prostoru pansiona San Marco. Evo tu, dobro se sjećam bilo je poslije rata odlagalište svega i svačega, tu je svoj utok našla i gradska kanalizacija i sve to je ličilo na jednu veliku baru, baruštinu iz koje se širio smrad. Ipak evo plaža je danas uređena i na istoj se može kupati. Ah moram još nešto dodati. I poslije rasformiranja zone „B“ vojska je ostala na ovim prostorima. I ona je imala svoju plažu. Tamo prema tvornici cementa. Vrlo često smo mogli čuti po gradu kako bi se pokoji vojnik utopio. S nastankom novog naselja Moela a i u blizini naselja uz glavnu prometnicu prema Bujama niknula je i plaža Afrika .

Kratka povijest umaških kupališta

Prva uređena kupališta na području Umaga javljaju se početkom dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Smatra se da je prvo uređeno kupalište bilo gradsko kupalište Coslovich, kasnije poznatije i kao Miramar, te istih godina otvorena kupališta „Al Lido“ Antonie Cumar i kupališta Roedinger i Greetham. Razvoj kupališta povezano je i sa osnivanjem društva za hotele i kupališta, koje je osnovano 1925 godine. Već se dvije godine kasnije otvara pansion San Marco sa privatnom plažom kojega je 1927 godine otvorio Antonio Coslovich : Nekoliko godina kasnije pansion proširuje svoje sadržaje, izgrađuju se teniski tereni, a noću gostuje variete. Pansion se nalazio na predjelu ispred današnje tvornice Podravke, a gdje je prošle godine otvorena novouređena plaža Nisu samo plažni objekti nicali unutar grada, već su otvarani i na predjelu današnje Punte. Ispred pansiona Villa al Mare otvorena je uređena plaža 1927 godine, a samo nekoliko godina kasnije ispred hotela Stella Marisa (današnji Beograd), kao i pansiona Miramare . Kasnih tridesetih godina turistički zamah je u stagnaciji i osjećaju se prvi nagovještaji budućeg rata.

Piše:Zlatan Varelija